PIZMA

Piše: Baba

E, moj druže prekookeanski.Pitaš me što se ne javljam, što ne pišem, jesam li živa? Evo jesam, a pravo da ti kažem, nijesam baš presigurna da još postojim. Ono, znaš „Crnogorci (i Crnogorke) ne postoje“, pa eto ni ja više nijesam sigurna. Pipam ruke, noge, glavu-sve je na svom mjestu. Izgleda da je problem što sam kompletna. Ništa mi ne fali,ali mi zaista dosta toga pretiče. Godina i kila svakako, ali „infrastrukture“, brate mili, previše.

Mislim na fukarluk, lažavinu, berzu glasova sa svom povisilicama i snizilicama, konkurenciju bezobraštine i neznanja, svega i svačega. Znaš, kad si otišao 90-tih, ja sam mislila da ćemo  mi koji ostanemo ovđe ostati dosljedni sebi, da ćemo svojom ljubavlju, dušom, znanjem, čistotom, obrazom i hrabrošću konačno otvoriti nove stranice naše Države kao nezavisne, građanske, države slobodnomislećih i zdravomislećih ljudi, koji imaju dovoljno čiste duše da podijele zelenilo i čisti zrak ekološke, građanske, nezavisne Crne Gore. Da će crnogorska istorija i geografija konačno ostati na svojim davno udarenim zdravim temeljima jedne od najstarijih država.Da će nas ta i takva Crna Gora, dok nam se ne vratiš, pelcovati od pizme koja nas vjekovima kažnjava šipkovim prutom u vrh glave.

Ali, oćeš! Da ti ukratko i jasno kažem što je i kako-igraju dva tima utakmicu. Na klizavom terenu, smjenjuju se neregistrovani igrači u obije ekipe. Sudijski sto-pijačna tezga. Glibava i klimava, niko pojma nema ko kupuje a ko prodaje, ali artikala nesređena gomila, koju drži jedno ljepilo-smrdljivo tutkalo koje prlja i obraz i ruke a svi žmirkaju jer smrad peče oči. Tušta i tma navijača koji svaki čas mijenjaju strane i mrze jednog čovjeka kojega su upravo oni doveli na vlast. Zbog te mržnje nije im bitno koga će žrtvovati. Jedino je bitno da njega nema.

A ona ljubav prema svojoj Državi i svojoj đeci već je odavno opjevana:“Ljubav je samo riječ i ništa više…“.

Zato, pizma nas je ukopala, pizmi hvala.