Donosimo pismo jednog Splićanina o tome zašto mu fale svi nekadašnji Jugosloveni u njegovoj sadašnjoj državi, ali i šta mu to još nedostaje, a imao je u nekad zajedničkoj Jugoslaviji. Pismo je postalo jedan od najčitanijih tekstova u regionu u ovih dana.
Prenosimo ga u cjelosti.
Nekad mi dosadi da nabrajam šta je Jugoslavija imala, a čega sada nema. Zato ću sad nabrajati šta mi fali.
Prvo mi fali normalna okolina koja ne broji krvna zrnca ljudima oko sebe, već gledaju u dušu i karakter. Onda mi fale normalni vjernici koji veruju u Boga samo za sebe, i ne maltretiraju okolinu sa svojom vjerom, niti umišljaju čuda da bi bili u centru pažnje.
Onda mi fali Jugoplastika, trostruki košarkaški šampion Evrope zaredom, koja je bila nezamisliva bez Crnogorca Ivanovića, Srba Sretenovića i Savića, Makedonca Naumovskog, uz domaću splitsku djecu i velikog trenera Jugoslovena Božu Maljkovića.
Fale mi otvorene granice kroz koje Bosanac i Srbin mogu slobodno doći i ljetovati bez diskriminacije. Fali mi konjak-kola za koju niko nije pitao je l’ Rubinov ili Badelov konjak.
Fale mi slobodoumni jugoslovenski umjetnici koji stvaraju multikulturalna djela, a ne djela mržnje, homofobije, i prikrivenog fašizma. Fale mi ljudi čije riječi imaju težinu i koji stoje iza svojih riječi, a ne današnji jebivjetri koji u toku dana tri puta promjene mišljenje.
Fali mi Mate Parlov, pobjednik na olimpijskom postolju i svjetski prvak u boksu. Fali mi sarajevska rok scena, i beogradski novi talas. Fali mi zajedništvo u kojem su ljudi različitih vjera i nacija bili najbolji prijatelji, a ne danas kad pola ljudi za najboljeg prijatelja ima psihijatra i pilule lilule.
Fale mi plodna obrađena jugoslovenska polja na kojima se zlatila pšenica, a ne današnje neobradive zapuštene zemlje. Fali mi miris zdrave hrane kojim je mirisala cijela kuća, a ne ovi današnji usrani GMO proizvodi.
Fale mi iskreni jugoslovenski antifašisti , a ne današnji jebivjetri koji glume antifašiste za par novčića.
Fali mi Mladen Delić dok prenosi fudbalsku utakmicu reprezentacije Jugoslavije, i Dragan Nikitović kad prenosi mečeve Muhameda Alija i Džoa Frejzera.
Fale mi Čkalja i Mija Aleksić da se od srca nasmijem. Fale mi gostoljubivost i ljudskost koju je samo Juga imala.
Fali mi Mirza Delibašić sa sarajevskim driblingom koji “lomi koljena”, i Bojan Križaj, jugoslovenski skijaški Mocart.
Fali mi kadar filma sa golim grudima Mire Furlan u kojem je bilo više erosa nego u svim porno posterima današnjih starleta.
Neću o Titu, poslije njega je sve otišlo u k…. Sve ovo sam mogao da sažmem u jednu rečenicu: fali mi normalan i spokojan život bez ludaka fašista, ratnih profitera i bolesnih političkih manipulatora.
Laku noć, Jugosloveni, ma gdje bili.
ljudski.ba
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].