Piii…

Piše: Goran Sekulović

Vijest da je gradonačelnik Bara Dušan Raičević prisustvovao Božićnoj liturgiji mitropolita SPC-a u Crnoj Gori Joanikija u tom gradu, i nije mnogo iznenadila one koji nešto pomnije prate i znaju prilike u DPS-u i u crnogorskoj politici. Doduše, ovaj događaj dobija na težini s obzirom da se Raičević kandidovao za jednog od  potpredsjednika DPS-a u aktuelnim izborima u ovoj partiji, koji će svoje finale imati na kongresu stranke krajem ovog mjeseca. Čak ni to što su nekoliko stotina članica i članova partije morali podržati Raičevića da bi njegova kandidatura bila validna, ne znači toliko u negativnom smislu koliko fakat da jedan tako istaknuti funkcioner DPS-a svojim činom potvrđuje saglasnost sa jednom uistinu mračnom ideologijom i parareligijskom i parapolitičkom organizacijom, ne samo nastavljačem Načertanijevskog programa kojim se želi ukinuti i uništiti jednom za svagda bilo koji, pa i najmanji, crnogorski subjektivitet, već praktično i krajnje rigidnim, klerofašističkim, totalitarističkim i populističkim aktuelnim zlim gospodarem ‘’života i smrti’’ u našoj zemlji, kojemu su zapravo podređeni i kojemu služe svi politički, medijski i ini subjekti trenutne vladajuće političke većine.

Raičević se tako kao dosadašnji vrlo uspješni ‘’spavač’’ pokazuje u svom pravom svijetlu i licu, objelodanivši svoj istinski politički program i puni profil svog licemjerja i nemorala. Ostaje još samo da vidimo kako će proći na kongresu DPS-a, tačnije: kako će i da li će ikako i prije kongresa reagovati na njegov čin i postojeći rukovodni sastav ove stranke, makar bio i u v. d. stanju, dakle na ovu uistinu klasičnu ujdurmu i paradigmu nečojskog ponašanja. Jer, Raičević kao građanin ima svakako pravo da ima stav i ponašanje koje ima i koje je pokazao, ali kao već i sada istaknuti funkcioner DPS-a, ne bi smio da protivurječi i da unosi zabunu i nesklad u makar elementarno dogovoreni i prihvaćeni i moralni i politički i egzistencijalni i državni i nacionalni i građanski standard kako teoretskog tako i praktičnog ponašanja članica i članova stranke kojoj pripada. Ili, možda i smije i treba!?, odnosno, možda je upravo njegov aktuelni primjer i bio i ostao poželjni standard ponašanja, mišljenja i praktičnog djelanja DPS-a, samo što je to do sada bilo nekako ‘’sakriveno’’, ‘’umiveno’’, u bekstejdžu, tu i tamo ispoljavano a nikad od strane partijskih organa definitivno, sasvim jasno i rezolutno sa posve praktičnim konsekvencijama po nosioce takvih politika, dakle radikalno odlučno sasječeno i odbačeno. Sada već valjda sa ‘’oslobodiocima’’ je došao čas kada i ‘’zatvorene’’ i ‘’zatomljene’’ snage u DPS-u mogu sasvim slobodno i otvoreno da iskazuju svoja uvjerenja i pripadnosti bez straha od ‘’diktature’’ i ‘’diktatora’’!? Ne više u strahu, dakle, od bilo koga, pa ni u strahu biće od gubljenja privilegija i materijalnih koristi. Ili još bolje: sada kada su svi ti  benefiti u velikoj opasnosti da nestanu, treba se prestrojiti j ponuditi novim gospodarima, a zna se ko su oni i đe su.‘’ Spavači’’ i ‘’preletači’’ tako zauzimaju najbolje pozicije da sve svoje stare priviligije i dalje obezbjeđuju i nastave da ih koriste, šire i jačaju.  Prilika je za to sada svakako i treba je iskoristiti. A i prilagoditi se novim – a oni tvrde i prvim i jedinim u cijeloj dosadašnjoj crnogorskoj istoriji!? – ‘’oslobodiocima’’.

No, postavlja se pitanje: kojim vrijednosnim kriterijumima se Raičević i svi njemu slični povode da bi ostvarili to da i dalje budu u vrhu političke nomenklature u zemlji? Očigledno da to nikako nijesu prave ljudske vrijednosti, one vrijednosti koje baštini sva progresivna istorija Crne Gore do sada, a koja vrhuni u današnjim zalaganjima za građansku, uistinu za sve njene građane i narode ravnopravnu Crnu Goru, sekularnu, civilizovanu, pravnu, naprednu, evropsku i prosvijećenu zemlju i državu. Da li je svjestan Raičević i njemu slični da se opredjeljujući za Joanikijevski put Crne Gore opredjeljuju za jedno trajno konfliktno društvo, za jedno zatvoreno, ksenofobično, etnički čisto, uniformno, nedemokratsko, klerikalno i klerofašističko društvo? Da se time prekida nit i sa svim onim  pozitivnim i dobrim što je ‘’njegova’’ partija do sada učinila na opšte dobro za sve građane Crne Gore? Ili to više nije njegova partija, ili zapravo suprotno: to više nije ona partija koja je najviše doprinijela da Crna Gora obnovi svoju nezavisnost, već je to neka druga partija, partija koja hrli kao i sva ‘’oslobođena’’ joj višestranačka braća ka ‘’srpskom svetu’’ i svim udruženim srpskim zemljama, mada smo u njega i zakoračili već uveliko. Pa se opet kažem možda i DPS sada želi prikloniti i priviknuti na tu našu novu neveselu stvarnost. Vrlo brzo, ako ne ranije, viđećemo o čemu se radi na kongresu DPS-a.

Do tada jasno je kako smo došli dovde đe smo danas. Zahvaljujući takvima kao što su Raičević i njima slični, da ne spominjemo Žabljak i tamošnje ‘’igre’’ funkcionera DPS-a i opštine oko besplatnog ustupanja gradskog zemljišta za gradnju nove bogomolje SPC-a. I tada je DPS ‘’mudro’’ ćutao, vlasti radi valjda. Pošto je izgubila vlast i zbog toga što je tako radila, umnogome beskičmenjački i neprincipijelno, odnosno zbog toga što je ‘’okrenula ćurak naopako’’, sada je pitanje zašto bi u vezi Raičevića ćutala. Naravno, ako čvrsto stoji na stanovištu nezavisne i građanske Crne Gore. Pošto znamo da to ni do sada nije bio u praksi redovan slučaj, naprotiv, zašto bi i sada tako nešto bio njen standard ponašanja. Posebno danas kada vri na svakoj strani od ‘’oslobodilaca’’. Pa tome se priklonio evo vidimo i Raičević, a viđećemo da li i koliko ima sljedbenika.

Jasno je da ako i ovog puta DPS, kao u bezbroj dosadašnjih slučajeva, ne reaguje jasno, odlučno i znaveno, da onda dakle propušta još jednu veliku priliku da ipak koliko-toliko sabere svoje snage i krene naprijed u novo demokratsko i civilizacijsko sazrijevanje i sebe same i Crne Gore kao države nezavisne i demokratske u kojoj želi da vrši vlast. U tom slučaju DPS će se naći na totalnoj periferiji društvenih zbivanja što za nju i nije neka šteta, ali jeste za Crnu Goru kao građansku i laičku, demokratsku i civilizacijsku destinaciju. Posebno iz razloga što je DPS vršeći decenijama vlast skoro u potpunosti uništio sve izvorne i alternativne suverenističke, spontane i istinske patriotske snage i subjekte na crnogorskoj političkoj sceni u želji da apsolutno gospodari i da bude jedan jedini neprikosnoveni vođa crnogorske političke scene. Tako da ako pobijedi struja koju ovim svojim činom i simbolički i stvarno predstavlja i uobličava Raičević, veoma se loše piše i Crnoj Gori i naravno DPS-u.  U protivnom, ako se na pravi način delegati kongresa i buduće rukovodstvo stranke budu odredili prema svim mogućim sporazumima i kompromisima sa Srpskom crkvom – i sa bilo kime ko takođe kao i SPC i njen Mitropolit od Crne Gore želi da napravi ‘’malu Ukrajinu’’, priziva realnost ‘’tla i krvi’’, hoće da uvede vjeronauku u školama i sruši Mauzolej a da vrati ‘’Njegoševu’’, odnosno Aleksandra Karađorđevića kapelu kao simbol kolonijalne, okupirane, vazalne, asimilovane i neslobodne, ropske Crne Gore, itd. – onda i DPS i Crna Gora imaju šansu da se, uz vatru, makar i tinjala, stalnog otpora i beskompromisnog odnosa prema svim zlotvorima i uništiteljima Crne Gore, nadaju i vjeruju, bore i na kraju i izbore za to da Crna Gora bude ono što je uvijek i bila i težila tome jer je to njeno istinsko biće: svoja na svome, tokom čitave istorije prepoznatljiva i poštovana zemlja od svih dobromjernih ljudi i prijatelja, a nikada ničija sluga i nikada van glavnih civilizacijskih, evropskih prije svega, tokova progresa i napretka svake vrste. A za čin Raičevića koji je bio povod ovom tekstu, samo jedno Piii…