Pierre-Joseph Proudhon među Crnogorcima

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Ovih dana imamo priliku da putem medija pratimo  kvazipolitički performans tzv. Anketnog odbora, đe glavno „slovo“ drže osobe, kojima se još uvijek sudi za pokušaj državnog udara putem terorizma, a  koje je nažalost „zapala teška i neprijatna dužnost“, kako se to običava kazati na sahranama, da vode ovu državu. Samo fali još da se „podboče“, kako bi „nakončali“  dijafragmu, i „zaljelječu“ iz svega glasa ka’  sa „pokliča“! No kako ovi društveni baroči i paraziti ne priznaju državu na čijem tkivu parazitiraju, prije će se umjesto „ljeljeka“ čuti njihova poznata „domoljubna pesmica“: „Ne tražimo ništa novo, samo carstvo Dušanovo“ ili onu: „Drma mi se, drma mi se na šubari (u „Šubarinom“ stilu) cveće; ubićemo, zaklaćemo, ko sa nama neće (baš ‘kao sa Turcima’)“! Označiti ove aktivnosti kao „performans“ je ipak previše ozbiljno! U suštini se radi o Reality show programu za lobotomirane korisnike!

Elem, jedan od „anketiranih“, u stilu izumitelja „vremenske mašine“ izjavi kako je svoja saznanja o „zlodjelima“ policijskih zapovjednika, podijelio sa  Vukašinom Marašem, i to 12 godina nakom Maraševe smrti! Ovo je samo jedan u nizu „bisera“ ovog „časnika“ čija savjest se probudila nakon skoro trodecenijske šutnje, ako ne računamo ovo „putovanje kroz vrijeme“! U tom slučaju, probudio se taman kada treba. Tako možemo i od „Gospodara prstenova“ napraviti   crnogorski  rimake (rimejk) pod nazivom „Gospodar pršljenova“, sve zavisno od toga koliko je kičmenih pršljenova „puklo“ u bogougodnom tretmanu ovih „čistunaca“! Iz ličnog iskustva znam da je visoki policijski časnik 1994. godine, u toku mog egzila, članu moje porodice kazao: „Kad ga uhvatimo ima kičmu da mu lomimo“!  Prišao sam po povratku, nakon amnestije (1997.), koju sam preko medija odbio, ovom visokom policijskom, službeniku, u Hotelu „Crna Gora“, uljudno pozdravio i njega i dva visoko pozicionirana političara (jedan iz Narodne stranke, a drugi iz DPS-a) predstavio se i kazao: „Samo sam Vas htio obavijestiti da se nalazim u Crnoj Gori, i da je moja kičma još uvijek na svom mjestu (u jednom komadu)!“ Istine radi, moram kazati, da je bio jako zbunjen. Ova osoba nije više među živima, a „zli jezici“ su  tvrdili da je umro nasilnom smrću!

Drugome, pak, koji je robijao zbog nasilništva, bio predmetom „izviđaja“ zbog pokušaja ucjene („reketiranja“) iste osobe koju sada bjesomučno „targetira“, a sumnjiči se da je pritvorenicima u Spužu kao „Glovo“ služba, dostavljao narkotike, mobilne telefone i to  „debelo“ naplaćivao rodbini! Samo neka je „veselo“! Znaju pripadnici paravojnih formacija „Sivi vukovi“ da je ponekad „rikošet“ opasniji od ciljanog zrna! Može potrefiti bilo  koga! Tako prisustvujemo i u ovom slučaju saslušanjima sa „rikošet“ efektom! Mlate ka’ „Maksim po diviziji“ pa koga potrefi! Kako se „sličan sličnome raduje“ evo teroristima u pokušaju „kredibilnih“ svjedoka!

Socijalni filozof i smoproklamovani anarhista Pierre-Joseph Proudhon bi na ovu temu, i to u 19. vijeku, kazao:

„Politički princip – Država – izgrađen je na sljedećim dogmama: prvobitna pokvarenost ljudske prirode, bitna nejednakost života, vječni karakter suprotnosti i ratova, te fatalnost bijede. Iz ovih dogmi nužno slijede: neophodnost Države, tj. pokornost, rezignacija i vjera. Odatle proizilazi podjela naroda na kaste i klase, koje su jedna drugoj podređene, svrstane i poređane u piramidu na čijem se vrhu nalazi vlast; administrativna centralizacija; pravosudna hijerarhija; policija i vjerski rituali.

Taj sistem vlade – države – političke konstitucije ima za cilj prosvjećivanje i opravdanje pokornosti građana Državi: pokornost siromašnog čovjeka bogatom, radnika parazitu, laika svešteniku itd.

Zašto ne anarhizam, iz ugla  crnogorskog iskustva? „Moleban demokratija“ je  kao svaka poplava  izbačila na površinu sav društveni talog, koji  je moguće očistiti jedino putem apsolutno oslobođene ličnosti, u ambijentu đe bi bila  isključena svaka vrsta hijerarhije, „po dubini, širini“ ili bilo kojoj drugojačoj političkoj „dimenziji“, po kojima  „uživamo“ taman ka „krme u lokužu“, nesvjesni da nam pripravljaju političku „lapot sudbinu“:

„Zreli ste vi za sikirče“!