Perom zaustavljena sjećanja na svoje i naše korijene

Na Trojici, đe se gorska i morska arija ljube a pogled na dva zaliva omelemi dušu, sinoć su pred brojnim posjetiocima promovisane knjige,,Zapisi sa Njeguša” i,,Zrnca iz prošlosti Njeguša” autora  Gojka  Kustudića i Lazara Božovića.
Neumorni neimari i horoničari sa Njeguša Gojko Kustudić i Lazar Božović su svojom koautorskom knjigom ,,Zapisi sa Njeguša” i,,Zrnca iz prošlosti Njeguša” ostavili trajni pečat stvaralaštva i osvrta na lijepu kako onu staru tako i savremenu istoriju Njeguša.

,,Zapisi sa Njeguša”, možda bi se na najljepši način opisali riječima pjesnika sa Njeguša Vasa Stanišića koji je jednom zapisao: ,,Ako sam nešto htio i nijesam došao do kraja…Shvatite: Volim krupne zvijezde zavičaja.” Te zvijezde u beskonačnom kosmosu Gojka Kustudića i Lara Božovića vječno će sijati iz njihovih knjiga. Zavičaj je ono što nas prati na stazama života ono što nam daje snagu, inspiraciju, pregnuće i nadahnuće, a ponekad i gorku suzu kamenom optočenu. A ta suza je optočena borbama majki Crnogorski koje su odnjivile i podigle brojne generacije pametara i slobodara u borbi za Crnu Goru. U samom uvodu srijeće nas istorijat nastanka imena Njeguši i njegovo pominjanje u istorijskim izvorima, kazao je Božidar Pročić , književnik i publicista, predstavljajući knjige Kustudića i Božovića  na Trojici.

Hronološkim redom sa brojnim zanimljivostima navode se Njeguška sela sa zaseocima i katunima i to: Dugi do, Erakovići, Raićevići, Kopito, Vrhpolje, Vrba, Velji Zalazi, Mali Zalazi, Žanjev do, Mirac, Čavori, Poda, Majstori uz prelijepe slike Petra Miloševića čije vješto oko kamere je sve snimilo.

Predstavlčjene su i njeguške crkve  i opisane sve slave i poslužbice (prislužbice) koje slave i poštuju Njeguši. Posebnu dragocjenost knjige čini dio koji nosi naslov ,,Zapisi Njeguša u oku stranaca” .Igre i pjesme podlovćenkog kraja predstavljene su na autentičan način zajedno sa onim Njegušima kojima je folklor, igra, narodna i epska poezija uvjek bila na srcu zajedno sa autentičnim instrumentima i njihovim izvođačima na guslama i diplama na kojima su se istcali Kustudije (Kustudići), Popovići, Čavori kao guslari i tradicija diplara . Draž knjige čine i brojne lijepe i autentične fotografije kako one moderne tako i one iz prošlosti Njeguša, Lovćena, katuna, Petrovića, Kotora, serpentina, crnogorskih oficira, uspinjače, panorame pod snijegom Lovćena itd.

Druga knjiga  ,,Zrnca iz prošlosti Njeguša” koju potpisuje Lazar Božović čiju je recenziju uradila Akademik dr Milica Pejović-Kostić a posvećena je jednom drugom velikom stvaraocu kakvih je bilo mnogo kroz istoriju Njeguša dr. Dušanu Otaševiću,  sadrži poglavlja: Njeguške vode, Lovćenski vrhovi-svojevrsni vidikovci, Njeguški katuni, Spomenici graditeljstva, Stara njeguška jela, Kratki zapisi iz prošlosti Njeguša, Crtice iz života dinastije Petrović, uz pogovor Čedomira Draškovića , kazao je Proročić.

Uz krš ili niz vodu,  na dlanu i u zenicama zeleni miris pelina a iz planine mudra riječ,kako je na promociji kazala pjesnikinja i novinarka Dubravka Jovanović. Njihovu knjigu monografskog pisma, ona vidi kao  molitvenik  za opstanak.

Potrebniji kako je kazala , u ovom nevremenu crnogorskom, više nego ikada. Da se ne zaborave ognjišta ni gusle,crkve i kućišta, grobovi i korijeni. Lovćen, vrtače i bijela stada, Boka Kotorska i bijeli brodovi, sjever i bistre rijeke pa modre borovnice, zvonici, kampaneli i minareti.
Da se čuvaju i da im se vraćamo jer su nam  istinske i jedine svetinje naše i ničije. Crnogorske a ne ravnogorske. Crnogorske a ne Svetosavske . Crnogorske a ne apostolske. Biće i ostaće dok je ovoga krša i ovoga mora dok je ovakvog zbora i ovih ozlaćenih gora.

Njeguškim se poljem  vija zor delija  Gojko i Lazar sa Zapisima iz svog zavičaja ponosnog na istoriju i  vrijeme kada je riječ  ČOVJEK gordo zvučala, kada se krv kao vino prosipala za slobodu tvrdog krša.
I dok i tada i danas sokolovi i orlovi visine gutaju pa se  stropoštavaju niz litice manite, neki bi novi vjetrovi da zapuvaju  i da nam umuknu zvona crnogorske crkve i riječ jezika našeg , da nam se premetnu grobovi i prekroje  međe. U ovom,još malo zlom vremenu,dva su Crnogorca, poštena rodoljuba i blaga čovjeka kojima je “brat mio koje vjere bio”, perom zaustavljali  sjećanja na svoje i naše korjene. Međe i guvna, crvena kap drenjine, drača i zmijsko mlijeko, trag divljači i eho što  devetostruko u kam odliježe, (ja ću poestki) a oni su zapisima o slavama domaćim i narodnim radovanjima  koja su ponovo počela da žive i okupljaju čeljad. Sa starnica ove knjige miriše i žuti se kao zlato crnogorski kolač patišpanj, a na dim sa njeguških ognjišta vonj pršuta i sira od kojeg dugo ruke mirišu a duša se baš kao i rakijom okrijepi ili izliječi vodom sa Korita Ivanova, kazala je Jovanovićeva. Pod crnom maramom majki i sestara crnogorskih, u okamenjenoj suzi su i lelek i tužbalica i zaustavljena stud i vruća vreline usijanog kamena podlovćenskog. Čitaćete i zapjevati uz refrene igara narodnih i pjesama podlovćenskog kraja i poželjeti da odma u kolo skočite i da đevojku cjelivate.
Lazar i Gojko, hroničari i čuvari jave i sna, domaćini i sjajni organizatori ovakvih medaljona ne slučajno, i na ovom  mjestu, đe je nadmoćni Božiji prst ljepotu zapečatio, riječi su Jovanovićeve.

Zvucima violine  ovo veče iznad dva zaliva u samom sutonu uz tragove zalazećeg sunca je  obojila mlada, talentovana Tijana Stanišić iz Tivta, svršena studentica osnovnih muzičkih studija – smjer violina na Konzervatorijumu „Franc Šubert“ u Beču.

Gojko Kustudić i Lazar Božović su zahvalili brojnoj publici koja im je motiv više za sve što rade i obećali originalna Njeguška kultuirna ljeta , projekat   po kojem  su prepoznatljivi.

Promociju je uspješno organizovao Dom omladine Trojica, a nakon večeri domaćini su propremili tradicinalne priganice, njeguški sir, rakiju i vino.