Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
U aprilu mjesecu tekuće godine, biće tačno pet godina od smrti Vlada Duletića, neumornog klesara pisane riječi, istraživača, turizmologa, društveno-političkog neimara koji je ostavio trajan pečat u novijoj kako Crnogorskoj tako i Budvanskoj istoriografiji. Vlado Duletić se rodio u lomnim i krševitim Duletićima (kod Budve), tamo đe su ga vezivale najljepše spone djetinjstva i odrastanja, đe je kako je on pisao u svojim knjigama pored četri nahije Stare Crne Gore bila i ona peta (Maini, Pobori i Brajići) na padinama Lovćenskog masiva koji izrasta iz mora. Čitav svoj radni i životni vijek proveo je u Crnoj Gori, uvijek zagledan u njene dvije paralele more i planinske vrleti na kojima se znojem, suzom, kamenom i krvlju branila sloboda i riječ. U njemu su se isprepletala dva menataliteta kojima je podjednako pripadao mediteranski i podlovćenski, duboko svjestan da su na tom surovom kamenu, u našoj hiljadugodišnjoj burnoj i nemirnoj istoriji, ispisane najljepše stranice crnogorske slobode i vrijednosno oblikovan čitav niz najuzvišenijih primjera. Vlado Duletić je u sebi nosio sve vrijednosti crnogorskog morala, postao je simbol one hrabre i demokratske Crne Gore, koju je nosio u svom srcu i sebi.
Koliko je svoju Budvu doživljavao na poseban način i na sebe skrenuo pažnji govori njegova prva publikacija ,,Budva od mita do stvarnosti ”, koja je izdata 2010. godine i „Budvanski turizam i održivi razvoj“ (2011) godine. koje predstavljaju i studiju i viziju turizma u Budvi. Autor je dao viđenje razvoja budvanskog turizma kompetentno ga razmatrao sa više aspekata: geografskog, istorijskog, kulturološkog i, naročito, ekonomskog, što je i normalno imajući u vidu njegovu profesionalnu vokaciju iskusnog ekonomiste. Zatim slijede knjige: „Zapisi sa kamena crnogorskog“ (2011), , „Govor neostvarenih snova“ (2013) „Tragom prošlosti Duletića“ (2015) posthumno ,,Zapisi iz Budvanskog kraja” (2017). Naučni rad i misao su krasile njegov častan život.
Malo je u Crnoj Gori, intelektualaca, pisaca, istraživača koji su poput svetionika na uvjek nemirnim Budvanskim hridima ostavili takav trag, a Duletić ga je ostavio kao trajni pečat vječnosti jer njegova riječ utkana u njegovim knjigama treba da predstavlja svjetlonazor svima onima koji Budvu, Maine, Pobore, Brajiće su doživjeli i doživljavaju kao svoje zvijeze vodilje u životu. A Vlado, je bio kormilar i kapetan na jedrenjaku koji se zvao ,,rodni kraj Duletići” njegovi opisi rodnog kraja, Maina, Stanjevića, Pobora, Budve istorijskih činjenica ali i pisanih legendi o njima su najljepša svjedočanstva kako se piše. I dok je Sveti Petar Cetinjski, pod tri hrasta koja je on lično zasadio u Stanjeviće a mnogo godina kasnije u njihovom hladu zapisivao svoje poslanice, nije bio svjestan da će on biti jedna od inspiracija Vlada Duletića. Kao istraživač Duletić je prezentovao sve znamenitisti tvrđave Đurđevac, ali i brojne druge predjele koje je svojim perom otrgao od zaborava. Vlado Duletić je svojim blagim osmjehom, punim topline i razumijevanja ali i svojom posvećenošću, naučnim radom, zaslužio najveće poštovanje za puni doprinos afirmaciji Budve i ne samo nje nego i Crne Gore kao mediteranskog dragulja. Život Vlada Duletića kao da je proistekao iz citata svjetski ptiznate Dr. Elizabet Kibler-Ros (1926-2004) švajacarko-američkog psihijatra koja je zapisala: ,, Najljepši ljudi koje poznajem su oni koji su doživjeli poraz, patili, gubili i pronašli svoj put iz najmračnijih životnih perioda. Ovi ljudi imaju zahvalnost i razumijevanje prema životu koje im daje empatiju, strpljenje i duboku ljubav. Divni ljudi ne nastaju ni iz čega. ”
Vlado Duletić je tiho i nečujno otišao prije pet godina sa životne scene, zatvorivši – ne samo simbolično – krug poštene i odvažne borbe za čovjeka u državi koja ovakve intelektualne ali i ljudske veličine i gromade ne smije da zaboravi. Tu borbu za slobodnu crnogorsku intelektualnu misao vodio je dugo i uporno, bez ličnog interesa. Bio je veliki čovjek u maloj zemlji. Iza takve veličine, praznina ostaje dugo i često se osjeti – praznina, kao gola hrid na kojoj se iznenada ugasio svetionik i to ne bilo kakvi već onaj najljepši Budvanski ali i Podlovćenski. Vjerujem ipak da iskre njegovog intelektualnog i emotivnog žara treba da probude u mnogima od nas – nastavak puta na kome je Vlado stao. Uočljivo je da naša Crna Gora, ali i njegova Budva i ovoga puta, postaje potpuno svjesna koga je imala, tek kada ga više nema. Vlado Duletić, je bio veliki čovjek. On je to bio zbog znanja i iskustva koje je imao, ali i zbog hrabrosti, mudrosti, dosljednosti i mjere tako karakteristične za njegovo učešće u javnom i kulturnom životu. I najviše, zbog dostojanstvenog načina na koji je sve to nosio. Vlado je bio čovjek snažnog duha, jake erudicije. Uloga intelektualca sastoji se u tome da govori istinu, najbolje što zna, o stvarima koje su bitne, ljudima kojima je to bitno“, zapisao je Noam Čomski. Vlado Duletić je punoj mjeri ispunjavao to načelo istine i istinitosti, blisko Aristotelovom shvatanju da je „zadatak svakog pravog govora da osigura pobjedu istine i pravde nad neistinom i nepravdom.“ Vlado Duletić je jedan od onih uglednika koji su imali šta da kažu, koji nisu nalazili samo razlog da govore i pišu, nego su svojim riječima, studijama, knjigama i djelima ostavili duboku crtu u svijesti ljudi, u društvenoj savjesti i snažno oblikovali sliku o svom rodnom kraju Budvi i Crnoj Gori. Znanje, etičnost i hrabrost su obilježja njegove borbe. Hvala mu za sve što je učinio za Budvu i Crnu Goru u vremenima kada je najteže bilo i ostalo biti čovjek. Mnogobrojnim generacijama je ostavio, etiku, integritet, eleganciju misli, snagu uma, poštovanje, ljubav, sklad, riječi, djela i života, kao najviši i najtrajniji domet čovjeka. Najljepša istorijska svjedočanstva koja nikada nebi ugledala svjetlost dana da njega nije bilo. Odlučniji smo i čvršći kada su takvi ljudi sa nama, ali oni su nam podrška i uzor i kad odu sa ovoga svijeta, svojim zavještanjem, jer jasno vidimo kako treba časno živjeti i raditi i što nam je činiti.
Vlado Duletić je rođen 1952. godine u Duletićima kod Budve. Osnovnu školu je završio u Budvi, a gimnaziju na Cetinju. Na Ekonomskom fakultetu u Titogradu diplomirao je 1975. godine. U svojoj bogatoj radnoj karijeri obavljao je niz odgovornih poslova u turističkoj privredi, organima opštine Budva i u poslovnom bankarstvu. Bio je u periodu 1986-1989. Gradonačelnik opštine Budva. Godine 2016. je penzionisan. Pored ostalog, bavio se naučnim i publicističkim radom u oblasti turizma i zaštite i valorizacije prirodne, kulturne i istorijske baštine Budve i Crne Gore.
Objavio pet publikacija, i to:
- „Budva od mita do stvarnosti“ (2010),
- „Budvanski turizam i održivi razvoj“ (2011),
- „Zapisi sa kamena crnogorskog“ (2011),
- „Govor neostvarenih snova“ (2013) i
- „Tragom prošlosti Duletića“ (2015)
Svoje stručne radove, eseje, oglede, zapise i putopise objavljivaož je u dnevnim listovima „Vijesti“ i „Pobjeda“, u časopisu za turizam, ekonomiju, ekologiju i kulturu „Putovanja“, u časopisu za lokalnu samoupravu i zaštitu kulturne baštine „Komuna“, u „Paštrovskom almanahu“, kao i na društvenim portalima (www.montenegrina. net, www.butua.com i dr.). Bio je član Matice crnogorske. Nakon njegove smrti u aprilu 2017. godine, JU Narodna biblioteka Budve odlučila je da objavi njegov rukopis ,,Zapisi iz budvanskog kraja. “
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].