Paolo Mađeli: Kotor je božanstveni svetionik čija je dužnost da osvijetli čitav Mediteran

1. Ipak se okreće, kako je govorio Galileo Galilej.
   Okrećemo nove stranice festivala Kotor Art, u godini kada se ekonomija loše okreće. Okreće se Festival sa snagom svih ljudi, koji ga vode u njegovoj složenosti i zahtjevnosti, tokom cijele godine. Okreće se i umjetnički director Kotor Arta Paolo Mađeli od Prata, pa preko raznih evropskih tačaka do Kotora.
   Kazali ste: Pokrenuli smo svi skupa Festival, koji i ove godine, uprkos recesiji, nudi i više i bolje. Za četiri godine pokrenili smo jednu ideju, kojom se i Kotor okreće na mapi Mediterana, Evrope i svijeta.

Upravo tako. Ovih dana konkretizujem ono što Kotor sam nudi. Dakle, Kotor je božanstveni svetionik koji ima dužnost osvjetljavati sve što ima ispred sebe. Čitav prostor Mediterana. Za koji dan ćemo otputovati na otok Pantelerija, to je  bliže Libiji nego Siciliji i tamo, u organizaciji prof. Balestre, direktora starogrčkog teatra iz Sirakuze i tamošnjeg festivala u njegovoj organizaciji bićemo njegovi gosti. Tu će se sresti predstavnici Turske, Kipra, Grčke, Libana, Izraela, Italije, Španije. Tamo će biti otvoren jedan dijalog koga će Kotor, iako gost inicirati i pokrenuti pitanje osnivanja Asocijacije Mediteranskih festivala. Na taj način ćemo priključiti Kotor, ne samo izvozu njegovih različitih programa na festivalima nego ćemo napraviti jednu mrežu u kojoj će Kotor biti protagonist, jer je ideja pošla odavde. Pokušavamo odgovoriti na finansijsku krizu svojom maštom. Naravno i žrtvom nekom osobnom jer smatramo da nas manje novca ne smije zaustaviti kada je u pitanju razvoj. Uzimamo krizu kao prolaznu i idemo dalje hrabro u ono što vjerujemo. A vjerujemo da je Kotor grad od izuzetne važnosti, od rijetke ljepote i vjerujemo da naš cilj mora biti vratiti ovom gradu sjaj koji je imao i koji će sigurno imati u vremenu koje je pred nama.

1. Da mašta može svašta pokazali ste kada sa manje novca realizujete  više, i kada se svake godine popnete stepenicu više u kvalitetu. Kultura nije Estrada. Ona je investicija.

Da. Ja sam lično protiv shvatanja kulture  kao estrade. Citirao bih Darija Foa: Kultura je imati žuljeve tri santimetra na rukama i znati da ih imaš, i znati zašto ih imaš. Kultura je znati odakle dolazimo i kuda idemo. Kultura je nastojanje da postignemo dignitet i stamenost koju imaju čempresi u ovim krajevima. Da se ne čudimo za svoje korijene. Nijesam još vidio jedan čempres koji se čudi za sopstvene korijene. Moramo rasti kao čempresi koji nam pokazuju nove zvijezde koje su toliko magične. Zato su Rimljani valjda Perastru (Perast) osnovali da bi karte učinili jasnim jer je baš tu bio odnos između mora i zvijezda najjasniji. Osjećali su se nekako bliže zvijezdama u ovim krajevima. Ovo je jedan izuzetno kompleksan prostor koji ujedinjuje dvije ipo hiljade godina naše kulture, od Ilira pa na dalje. Odgovornost je ogromna. Šetnja ovim gradom je jedna neprestalna lekcija ljepote. Nadam se da će ona imati veću refleksiju na ono novo što se oko ovoga grada koncipira. Nadam se. To još nije dovoljno vidljivo.

1. Od otvaranja ovogodišnjeg Kotor Arta  stotine umjetnika učestvuju u raznovrsnim programima. Oni su pronašli sebe na najljepši kreativan način po trgovima, pjacama i pjacete Kotora, zaboravljenim prostorima koje umjetnost samo na najbolji mogući način može da oživi a čini se da ih je grad objeručke prihvatio.

Jeste. Vidite, mi smo izračunali da je 1.500 umjetnika boravilo ili će boraviti tokom trajanja Festivala. Dakle, samo tom činjenicom možemo reči da se investicija  koju je grad učinio već debelo vratila. Umjetnost, kad je kvalitetna može biti pokretač i ekonomije. Kultura nije potrošnja. Ona je prije svega investicija u duhu, u duhu grada, duhu prostora. To je uspostavljanje jednog inteligentnog dijaloga između grada i umjetnika sa različitih aspekata stvaranja. Venecija danas ne bi bila ništa bez svojih kvalitenih programa koje ima. Gradovi danas imaju potrebu za inteligentnim turizmom. Ovakvi gradovi. Oni nemaju potrebu za turizmom za jedan dan. To je turizam koji više šteti nego što donosi. Vidimo da i Dubrovnik ide prema konceptu zatvorenog broja. Postoji prijedlog nove ministrice kulture Andreje Zlatar da se zabranjuju aranžmani za Dubrovnik za jedan ili dva dana jer, niti oni koji dolaze razumiju što su vidjeli, niti investiraju u ljepotu grada . Češća je devastacija prostora nego što je korist od njih. Kada čovjek dolazi na više dana on ima intenciju upoznavanja. Kultura može svašta . Siguran sam, apsolutno sam siguran, a to bi bio moj san da Kotor art, naravno poslije mene nastavi da radi i  preko zime. Mislim da je zimovanje u ovim prostorima gdje je zima naspram 70% Evrope jedno pravo milovanje, gdje je zima tako blaga, tako narandžasta, gdje se parfem limuna i mora sjedinjavaju. Uzeću još jednom primjer Dubrovnika,  zbog toga što je blizu i što postoji jedan istorijski dijalog između ova dva grada. Dakle, jako je važno što ćete ponuditi turisti zima koji hoće koncert, izložbu, predstavu, biblioteku. Oni imaju neki novac koji će da ostave ako im nešto nudite. A da ne govorimo o tome da moramo imati obzira prema Kotoranima. Pa što Kotorani rade zimi. Ovo nije grad gdje je lijepo biti ispred televizora.

1. Za Kotor Art ste kazali da predstavlja brend kojim se grad Kotor i Crna Gora moraju ponositi. Zbog čega ste takvog mišljenja ako znamo da u okruženju postoje značajni festival i brojne kulturne manifestacije kojima je dat mnogo veći medijski prostor ali i fianasijska sredstva. Pomenuću budvanski Grad teatar i Dubrovačke ljetnje igre.

Zato što smo s jedne strane protiv estradizacije kulture, a sa druge strane , i sad mislim na Dubrovnik da smo mi, bez ikakve arogancije, daleko složeniji festival od njihovog. Mi imamo izuzetno kvalitetne segmente.  Možete ići na sve sajtove evropskih ljetnjih festival. Nigdje zajedno nećete naći pozorište za djecu, muziku, pozorišne premijere, radionice po gradu koje objedinjavaju sva moguća ljudska umijeća, filozofe, arhitekte,  klape. Kotor Art je jedini festival koji ima jedan, ne samo umjetnički nego i jak politički profil. To nam diktira i UNESCO-vo poktoviteljstvo u metričkom smislu i mislim da je naš festival jedini koji ima tu paletu ponuda. Jako nam se čude i čudili su nam se u Dubrovniku kad sam bio na otvaranju njihovih ljetnjih igara i odnio im naše programe koliko smo napravili više od njih sa mnogo manje sredstava.

Za mene Kotor Art  jeste brend, moj brend iako sam ja direktor jednog velikog pozorišta u Toskani. On se mora još više izboriti za sam dijalog a da se troškovi ne povećaju. Mora se institucionalizovati. Da imamo jednu kancelariju gdje ćemo uspostaviti jedan mali biri u kome ćemo odgojiti dvoje, troje mladih ljudi  koji će to preuzeti.

1. Kotor Art je možda jedini festival koji ne priznaje razorne posljedice koje, prvenstveno kulturi pravi ekomska kriza. Prkoseci finansijskim problemima Kotor art uključuje nove segmente. Od ove godine u sastav Festivala je Kotor Apss, ljetnja škola o arhitekturi i prostoru smještena u zgradi starog zatvora đe će se održati i prezentacija studentskih radova. Kako ste prepoznali Kotor Apss kao interesantan segment raznovsnog i po kvalitetu i značaju Kotor atra? Da li je u pitanju novi način življenja u perspektivi, koji treba da d a odgovore i viziju, doduše u pokušaju za sada u gradu koji svojom jedinstvenom ljepotom zaslužuje duboko poštovanje?

Ja sam veliki fan arhitekture. Imao sam sreću u životu da upoznam legende athitekture  kao što su bili Alvara Alto ili Aldorosi. Kada sam se Dijanom Vučinić sreo prvi put prošle godine, odmah smo se razumjeli zato što sam konačno sreo u Crnoj Gori arhitekticu koja ima jedno drugačije mišljenje o arhitekturi, jedno visoko poštovanje prema prostoru, koja pripada jednoj arhitektonskoj struji koja mene fascinira.  Odmah smo se dogovorili da tu školu radimo u apsu, nekadašnjem kotorskom zatvoru. Dakle, ne ovi koji dolaze kod nas ali svakako jedan veli broj arhitekata koji šeće Crnom Gorom trebali bi u aps i to onaj pravi jer to Crna Gora dokazuje vrlo vidljio devastirajući ovako lijep prostor što je odmah šaka u oko i to vrlo snažna. Kad sam se kao klinac, kao režiser, kao slobodan strelac  kretao ovim prostorima , putovao Evropom, kao referenca moje mladosti je bila jedna ljetnja škola koja je snosila velike političke posljedice. To je bila ljetnja filozofska školana Korčuli  koju je tadašnja partija zabranjivala. Sad neka bude ljetnja arhitektonska škola u apsu. Nas ne mogu zabranjivati jer smo već u apsu.
Osim predavanja koja će voditi arhitekte, održavaće se i takozvani noćni programi u okviru kojih će govoriti ljudi koji nemju veze sa arhitekturom, ali su iz svijeta teatra, filozofije, umjetnosti uopšte. Radionica treba studentima da omogući drugačiji pogled na proctor, drugačije razmišljanje. Kotor APSS-om i Festivalom klapa Kotor Art dobija dva nova prozora u ovom mediteranskom prostoru.
U Kotor će doći 400 arhitekata koji će boraviti nekoliko danau ovom gradu  o svome trošku a dolaze iz čitave Evrope. Eto sami procijeniti koliko je Kotor Art iskoračio u Evropu.

1. Ove godine jedan od segmenata Kotor Arta čini i Internacionalni festival klapa u Perastu. Kazali ste da se ne radi o  privremenom udruživanju, već je to početak jednog zajedničkog putovanja, jer je klapa nešto što kulturološki ujedinjuje prostor Mediterana a da nas suština klapske pjesme vraća u prošlost čak do XIII vijeka.

Da. Mislimo da je taj segment klapa jako značajan. Da taj festival treba s nama putovati. Zašto? Mislim da svaki segment treba djelovati u potpunoj slobodi i ništa drugo nam ne treba nego jedan fini dijalog između sebe a mi možemo uz sve finansijske teškoće koje imamo unutar toga finansirati neke bitne projekte. Mislim da je ovakva vrsta inicijative  potrebna a ona se najbolje opravdava kroz naučne skupove koji se još mogu dosta poboljšati. Možemo početi sa pra im draguljem, od Ludvika Kube, entomuzikologa i slikara koji je 1907.  sakupio preko 200 pjesama sa ovih prostora ali u isto vrijeme počinje funkcionisati i ta komunikacija u prostornom smislu sa drugim zemljama. Vraćam se na tu organizaciju Asocijacije mediteranskih festival i mislim da je klapama mjesto tu ali i u barkama. Neka idu potražiti te njihove izgubljene teritorije  i neka se obogaćuju sa ehom tuđih prošlosti. Neka traže to sjedinjenje koje oni svako veče otpjevaju. Neka im more vraća one skrivene note koji oni nose u sebi.

1. Kotor Art otvoren je 20-tim po redu Kotorskim festivalom pozorišta za djecu. Grad je 10 dana živio sa najmljađima koji su, simboličnim primanjem ključeva grada bili neprikosnoveni vladari drevnog grada tokom trajanja Festivala. Kako Vaše  kritičko umjetničko oko vidi Kotorski festival pozorišta za djecu, sa velikim brojem raznovsnih kvalitetnih programa?
   Festival je posvćen djeci a predstavama je prisustvovalo više od 10.000 posjetilaca, što zaista dovoljno govori.

Mislim da je jako bitno i jako vidljivo, uz dužno poštovanja  bivših edicija festivala , i zaslužnih ljudi koji su ga osnovali što je bila misija, da je festival pozorišta za djecu, koji pratim kad god mogu,  izašao konačno iz jedne regionalizacije koja ga je pretjerano karakterizirala u ranijem period. Sad je sigurno stigao do jednog velikog nivoa i to međunarodnog. Zakoračio je u svijet i to sa božanstvenim projektima.

1. 8. “Umjetnost nije sredstvo, ona je kakva-takva nužnost. I nije manje stvarna od onoga što kolokvijalno zovemo stvarnošću. Ona je alternativni prostor i zato veliki tješitelj, ali i utješno svjedočanstvo da je duh nesvodljiv na prostorno-vremenske kategorije.” Don Branko Zbutega.
   13. Jula, na Dan državnosti Crne Gore  svečano su otvoreni Don Brankovi dani muzike maestralnim nastupom maga violončela Letonca – Belgijanca Miše Majskog, violinistkinje Sarm Kim i našeg pijaniste Ratimira Martinovića, uz  Crnogorski simfonijski orkestar kojim je rukovodio Aleksej Šatski.
   Koliko Don Brankovi dani muzike  doprinose slici da je Kotor Art, ovoga puta sa akcentom na muzički segment i gostovanje brojnih značajnih imena možda evropska umjetnička prepoznatljivost?

Gledajte, da pobijemo sve naše susjede  jednim pozitivnim bombardovanjem . Dovoljno bi bilo da spomenem Mazujeva. Genija klavira. Dovoljan bi nam bio Majski i Mazujev da opravdaju postojanja ovog festival. Međutim ovaj festival je  neisrpan rasadnik umjetnika koji nam dolaze. Ove godine imamo i Kotor Artić za djecu, muziku za djecu sa posebnim radionicama za najmlađe. Pokušavamo dalje voditi dijalog sa gradom. Mislim da su ovogodišnji Don Brankovi dani muzike, koje je Ratimir (Martinović) teškom mukom složio, božanstven. On pripada visokoj A kategoriji u Evropskim kategorijama kada idete analizirati.

1. Kotor Art  teatar, premijere. Ove godine Krležina LEDA, u režiji Anice Tomić u prostoru stare livnice, specijalno adaptiranom za pozorišne predstave, NJEGOŠ-VATRE, po motivima Njegoševe Luče Mikrokozme  u Vašij i režiji Radmile Vojvodić, Premijera GULIVER, reditelja Petra Pejakovića , EGZISTENCIJA Edvarda Bonda čiji je autor projekta Radmila Vojvodić.
   Dakle, tri premijere.

Krležina Leda je naš prvijenac koji će se igrati na Cetinju i onda će postati redovita predstava u Zagrebačkom kazalištu mladih . Dakle Kotor Art će prvi put  biti prisutan  čitave godine u srcu Zagreba i to je moj veliki ponos. Mislim da je predstava  strašno zanimljiva, vrlo  radikalna,  a radila se u prostoru stare tvornice koja je u Kotoru ali opet izvan Kotora.  Dok taj prostor bude još u funkciji, tamo treba eksperimentisati. Kotor mora da ima jedan takav prostor izvan zidina gdje će se eksperimentisati i na polju muzike  i dalje sa teatrom. Mislim da je to jako bitno. Da se Kotor ne zaustavi na klasičnim produkcijama što je boljka većine festivala koji su vezani za stara gradska jezgra. Mislim da Leda zaslužuje još koju probu. Na početku da se smiri, da se bolje uđe u taj svijet Urbanov. Anica i glumci imaju još vremena za koju korekciju ali mislim da je, kako je i kritika primijetila i akceptirala predstavu, ona vrlo relevantna. Predstavu je potrebno pogledati više puta. Pristup koji je ostvarila ekipa je vrlo hermetičan da čovjek malo bolje treba poznavati tekst da bi ušao refleksivno u tu materiju. Zato govorim da bi trebao jedan ključ na početku da se ulazak unutra u tu materiju pojednostavi. Mislim da hvali jedna vrsta prološke forme koja bi omogućila svima jedno mirno praćenje, da mogu da razumiju bolje razvoj tog raspada, te dekadence.
Njegoš vatre je postao nekakav simbol tog kotorskog zatvora a u isto vrijeme mi ga čuvamo zato što mislimo na sljedeću godinu, 200 godina od  Njegoševog rođenja.
Zapitani smo o smislu i porijeklu svijeta i čovjeka i razvitku materijalnih i duhovnih pojava? Početak posvete Njegošu.
Sa druge strane Kotor Art je,  u koprodukciji sa Crnogorskim narodnim pozorištem uradio  Egzistenciju. To je jedan tekst Edvarda Bonda  koji je zaboravljen i 25 godina ga niko više ne radi. Tekst je jedan od kamena temeljaca nove, modern dramaturgije. Tu Radmila (Vojvodić) radi jedan rad za koji smatram da je nužan, božanstven. To je jako mala forma. Samo dva glumca a ta dva glumca Momčilo Otašević i Aleksandar Radulović su student koji učestvuju i u predstavi Njegoš vatre. Jako mnogo se ulaže u mladu generaciju jer je ta generacija za mene, a smatram da dosta dobro poznajem crnogorski teatar, prelomna. Oni su klinci koji će biti graditelji jedne nove estetike, neke posebne estetike koji će činiti crnogorsko pozorište jako značajnim. To mi možete vjerovati. Oni su već počeli da budu graditelji što sam već primijetio na probama. Imaju jednu drugu opremu u glavi. To su klinci koji su raskinuli sa jednom tradicijom koji u semiotičkom smislu počinju da grade jedan novi jezik.
A zadnja premijera je premijera koja nam opet uključuje grad. Moja je velika želja bila prošle godine da se realizuje Guliver. Petar (Pejaković) se pitao kako ćemo to uraditi? Uradili smo i to će zaista biti veličanstveno a na kraju će predstavljati veliko iznenađenje. To je jedan Guliver od 16 metara kojim upravljaju 12 kotorana, ljudi koji imaju iskustva sa brodovima, tako da smo sjedinili grad što nam je bila ideja. Grad učestvuje. Daje život tom gigantu koji je rađen u Italiji zato što su Njemsi ponudili takvu kalkulaciju da to finansijski nijesmo mogli da izdržimo. Osim toga figura bi bila fabrički prav ljena. Ova je rukom urađena u jednom selu blizu Empolija, blizu mog teatra,  jako blizu. Svega 20 km. Radili su je  ljudi koje jako dobro poznajem. Došli su u Kotor. Ubili su se zbog tog Gulivera. Prvo su bili ljuti a onda su se zaljubili u Kotor i sve su opraštali. Sve poteškoće koje su imali, a imali su ih mnogo.  U predstavi će učestvovati stotinak djece. Dakle, liliputanci će biti Kotorani. To je produkcija koju želim i sljedeće godine i smatram da se radi o predstavi koju moramo izvoziti i koja mora ići po čitavoj Evropi. To je nova ideja. To je  ludo što smo osmislili. Petar to fantastično radi a ja mislim da ovo Evropa još nije vidjela a mi ćemo nastojati sljedeće godine da ga pokažemo van prostora Crne Gore i van prostora bivše Jugoslavije. Već imamo kontakte i sa Šibenikom. Drage volje ćemo se odazvati ali smatram da je bitna Italija, Španija, Austrija. Produkciju ćemo sigurno izvoziti i to garantujem već iduće godine nakon zatvaranja Kotor Arta. Ja ću je prvo prikazati u svom pozorištu.

1. Segment Kotor Arta je Pisanje  Grada, čiji je coordinator Janko Ljumović a polaznici umjetničke radionice student umjetničkih fakulteta sa Cetinja.

Janka je zvao jedan mladi, vrlo talentovani slovenački režiser koji je direktor teatra Glej u Ljubljani Marko Bulc, jednog alternativnog teatra, teatra koji je poznat po svom avangardnom pristupu. Uz Jankovu (Ljumović) divnu asistenciju radionica radi već i već su počela velika iznenađenja po gradu, jer svim tim božanstvenim studentima od muzike do teatra, do likovne umjetnosti, dizajna.
Mentora radionice, zanimaće praktična znanja studenata koja su u savremenom neoliberalnom društvu posebno fokusirana i reflektovana: zašto tražiti u tami umjetnost, kada je tu svjetlo koje nam nudi ideologija hard core finansijskog fašisto-kapitalizma? Praktična znanja studenata, ono što uopšte studenti “znaju u životu” i od čega bi mogli živjeti ako ne dobiju posao u institucijama umjetnosti i kulture, biće osnovni “materijal” na kome će studenti i mentor raditi. Marko je došao sa pitanjem: što bi ti radio kad umjetnost ne bi postojala”, pošto idemo prema svijetu koji sve manje razumijevanja ima prema umjetnosti i oduzima joj sve više prostora. Već smo otvorili jednu sobu za psihijatriju, biće masiranje na ulici, biće raznih iznenađenja u gradu.

1. Koncept umjetničke radionice pod nazivom “Tama svjetlosti – upotrebljiva umjetnost”, počiva na subverzivnoj aformaciji kao taktičkom postupku, koji je čest u političkom i umjetničkom medijskom aktivizmu, poznatom kao artivizam.

Da. Artivizam zato što sve više i više imate umjetnika takozvane zapadne civilizacije, kažem takozvane jer iz tog liberizma ili neoliberalizma se krije uvijek zabranaslobode misle, a umjetnost je jedina slobodna teritorija koja nam je ostala u ovom našem životu. Dakle reduciranjem te slobodne teritorije vi imate sve više i više umjetnika koji su konobari, kuvari, trgovci, sve samo ne umjetnici jer ne mogu više naći izlaz u institucionalnom i van institucionalnom načinu života. Mi želimo tom radionicom ne da učimo ove naše student prevenciji, što će raditi kad budu bez posla jer će mo se boriti boga mi da imaju itekako posla . Kroz taj aktivizam želimo upozoriti grad kuda cijela ta priča vodi.

1. U samom početku bilo je skeptika kada je počela da živi Pjaca od filozofa. Demantovalo ih je prisustvo znatiželjnika i birane publike koja je željna da čuje živu riječ filozora. Ove godine imamo nešto novo. Pod motom: Od Antigone do Angele Merkel: politički teatar, teatralna politika učestvovače Antonio Negri ,  glavni gost, ključna figura savremene italijanske filozofije i aktivizma, autor „Imperija”, ali u posljednje vrijeme i pozorišni reditelj. U sklopu Pjace od filozofa biće odigrana i dva Negrijeva politička komada

Imamo genijalnog Tonija Negrija. Čovjek koji u 81. godini još uvijek nikoga ne pušta na miru i svi su oduševljeni što je on tu jer je neugodan sagovornik. Toni Negri je napisao dva politička komada u Parizu koje je režirala Barbara Kolje , izuzetno beskompromisna koja ćemo vidjeti u Kotoru. Ja sam postavio pitanje: Ako dođe Toni Negri u ovaj grad, što je bio naš san, jer se on izuzetno rijetko pojavljuje u javnost, pa ajde da sve to spojimo pa da to bude internacionalna premijera.  Jer te dvije predstave su do sada igrane samo u Parizu. Prvi put se one pokazuju izvan Pariza reprizno u Kotoru. Ogromno je interesovanje publike daleko van granica Crne Gore. Iz Venecije su nas zvali kako da dođu do karata. Neće se karte prodavati a očekujemo veliki broj venecijanaca na njegovom predavanju. Toni Negri je dokaz da sa 81. godinu se može biti nestašno, inteligentno dijete koje nema mira i koji nikome ne da mira. Toni Negri je fenomen današnjice a njegov dolazak u Kotor je fantastično ostvarenje Kotor Arta.

Slavko Mandić