Piše: Dubravka Jovanović
Zurila je u svod plavi, glatki,
zavijala bolno za svojima,
a mjesec se kotrljao tanki,
i skrio se za hum u poljima… zarobio me stih Jesenjinove Pjesme o keruši kao refren dobre, stare pjesme koji se nepozvan javlja.
Zastao u grlu od trenutka kada sam ugledala psa stradalih Vukana i Jovana u najcrnjoj cetinjskoj noći prvog dana Nove 2025. godine.
Od prethodne Cetinjske bajke, spremne za slavlje i fešte praznične, osta krvava bajka sa crnim florom na reveru ovog ponositog grada heroja.
Prijestonice crnogorske, čiji pokisli krovovi kuća danas tugom tuže.
Bezumni ubica krenuo je da ubija po gradu koji je prije samo dvije ipo godine bio takođe u dubokoj crnini, nakon još jednog ludila u napadu luđaka koji slobodno šetaju Cetinjem. U čijim kućama je oružja i municije bez provjere i oduzimanja.
Koliko li je tek toga na svetom mjestu cetinjskoga manastira koji je, kako vele bolje upućeni od mene, skladište, bunker za potrebe onih koji su ga nasilno osvojili.
Da u njemu uz ikone, svijeće, psalme i molitve kalašnjikovi i meci “svijetle”.
Bez smetnji i problema manijaci slobodno hodaju gradom, što ne reći gradovima Crne Gore. Samo je Cetinje glavna meta u čije srce pucaju.
I uprkos saznanjima da su psihopate, da su kavgadžije skloni nasilju.
Kako tada, kada je Borilović gotovo po istom scenariju načinio masakr i ubio deset osoba, među kojima i osmogodišnjeg Mašana i jedanaestogodišnjeg Marka, tako evo za samo dvije ipo godine kasnije, Martinović učinje zlo nad zlima, kaštig nad kaštigom, strašni sud. Jahači apokalipse vladaju.
Kada sam ove podatke ispričala prijatelju iz inostranstva, upitao me je kratko: ima li vaša država policiju?
Što su radili i gdje su bili u trenutku kada je samo jedan čovjek vitlao pištoljem na pet mjesta i ubijao ljude?
Moj odgovor bio je samo – nemamo mi državu.
Imamo patnju i bol i strah, koji ovih dana odjekuje lovćenskim kršem, pa se dvanaestostruko odaziva lelekom i tužbalicom pod crnim maramama preživjelih majki, sestara, baba, očeva, đedova, kumova, komšija.
Na mrtvoj straži
A u njegovim tužnim očima nada, da će se, kao i svakog dana vratiti Vukan i Jovan, dok kiša dobuje i topi bajku grada novogodišnjih zvončića njihovog djetinjstva.
Prekinute su njihove krilate igre. A kristali radosti njihove u očima su psa prekriveni tugom, na mrtvoj straži pred kućom u kojoj su rasli u ljude.
Dobri, plemeniti, vjerni njihov drug ne laje ni na tišinu koja cijepa prostor u nevremenu ovom crnogorskom.
Kraj kraja ovoj muci narode crnogorski je u nama. Zato ne dozvoilimo da nas obmanjuju, da nam nemušte priče pričaju i opravdanja i obećanja lažna saopštavaju.
Da nas tješe novim zakonima koji će popraviti sve. Od oružja na dohvatu ruke svakoj budali, do većeg broja policajaca da nam čuvaju miran san.
Pas u jednom cetinjskom dvorištu čuva im vječni san. Do kad će izdržati, moje je pitanje? Odgovor slutim iz pjesme s početka ovog slova:
Nijemo, ko od milosti il’ sreće,
kad joj bace kamičak niz brijeg,
pale su i njene oči pseće,
kao zlatni sjaj zvijezda u snijeg.
Da li ćete uspjeti da porastete u velike i prave ljude, u heroje kakve je imalo Cetinje kroz vjekove? U ljude koji će znati da vole, čuvaju i brane svoju državu ?
Ovo je moje pitanje vašim vršnjacima iz budućnosti.
I ovo im nije dosta.
Ne znači im i ne opominje da momentalno se skinu s vlasti.
I bar po nečemu što na moral liči budu upamćeni.
Tuga i jeza.
Nezaborav .
Neki mi kažu zašto sam u nekim komentarima vulgaran, što ne mogu to na drugi način napisati? Da, i te kako da mogu, ali ne želim a razlog je veoma jednostavan i napisao ga je njemački književnik Thomas Mann. Problem nije u meni nego u vama jer ne uspijevate vidjeti fašiste !!!! Ako očekujete da ćete prepoznati fašizam po šabloni iz 1930. godine nećete ga vidjeti on danas dolazi na velika vrata i oni to zovu DEMOKRACIJA ali na žalost sa istim posljedicama: 0. Kriza u gospodarstvu 1. Nezaposlenost 2. Neimaština i negdje glad 3. Javljaju se spasitelji 3. Ratovi, negdje lokalni negdje većih razmjera.
Tuga! Jedan njemački filozof je svojevremenoo kazao: “Od kada sam upoznao ljude, zavolio sam pse!” Nemam riječi. Svaka čast, Dubravka, za ovo elegično viđenje naše stvarnosti.
Nije ovo slučajno.
Cetinju u srce pucaju ksko reče Dube.
Suza kao grad.
Cetinje ne možeš uništiti.
Koliko se god trudite.
Jadna đeca, jad huškače našao u njihovu glavu.Izabrali su Cetinje da ga i ovako ranjavaju.Rođeni zločinci koji nijesu svjesni da im ovaj gore sve vidi, sve pamti…A teško njima kad krene da vraća.
Jad tuga,muka i što je najgore beznađe!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].