Parastos Metodija za četničke “antifašiste”

Piše: Slavko Mandić

Ko će ti ga znati što je Metodije budimljanski mislio kad je uporedio Njegoša sa đeneralom Dražom. To ni Bog ne zna, iako je Srbin, po predanju istaknute istorijsko-estradne ličnosti, nadaleko poznatog „umjetnika“ Baje Malog  Knindže (… jer i Bog je Srbin, nebesa su naša…). Zato što ovi odomaćeni popovi danas mogu sve da pretumbaju i prevrnu naopačke. Pa što ne bi i Njegoša prebačili u Ravnogorce i smjestili ga uz četničkog pobjednika „slavne“ kolaboracionističke vojske, koja je dragovoljno sudjelovala u okupatorskim oružanim snagama. Dakle, po Metodiju (bez Ćirila), po nečemu rame uz rame sa Dragoljubom Mihailovićem, četvorogodišnjim upornim borcem za potpuno istrebljenje antifašista na prostorima jugoslovenskih naroda. Dokle je god stizao ostavljao je krvavi trag, o čemu najbolje govore istorijski fakti, koje ni metodični Metodije ne može pretvoriti u svetosavski falsifikat. Što je god mislio ovaj tobošnji vjernik, a zasigurno politički komesar, sigurno je da to za Crnu Goru i njen narod nije, niti može biti dobro.
Okupljeni zaluđenici u manastiru Podmalinsko naslušali su se avetluka prvog mantijaša budimljansko-nikšićke mitropolije, novoustanovljene prepoznatljivosti beogradskog klerošovinizma, dok mu je zor držao onaj čuveni helikopterski ubačenik na tron Svetoga Petra Cetinjskog.

Zaljuljalo se Metodijevo tijelo, oivičeno popovskom mantijom, od boli koja najstrašnije boli, śećajući se, kako veli „prvih gerilaca u porobljenoj Evropi“, Dragoljuba i njegovih brojnih Pavla Đurišića.

Pogubljeni od tuge pop sve je pobrkao.

-Nije pope čiča Draža bio antifašista. Pa zato ne može ni biti, kako ti zboriš jedan od najvećih vitezova i heroja Drugog svjetskog rata. On je, zajedno sa svojim četnicima bio sluga okupatora. Pogrešno su te učili pope. Četnici su bili kvislinzi i kolaboracionisti.  Bliska je bila njihova saradnja sa Hitlerovim nacistima, ali i sa Pavelićevom NDH i ustaškim režimom. Ogromna su njihova zvjerstva po Crnoj Gori. Činili su masovne ratne zločine, ubijali nedužno stanovništvo, žene i đecu svih vjera i nacija. Znaš ti to pope, odjekivalo je u pozadini na parastosu koji je služio Metodije pripadnicima prve i druge durmitorske četničke brigade i žrtvama, kako je rečeno, komunističkog progona, generalu Dragoljubu Mihailoviću i pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini.
Sve teže Metodiju pada Mauzolej na Lovćenu. E da mu je kukavcu da ga oburda, pa da na Jezerskom vrhu opet poperi Karađorđevu kapelu. Da, kako zbori, počine više Njegoš, čije su kosti remućavane 7 puta. Pa nema mira dok ova paganska sramota (misli se na mauzolej) stoji kao znak našeg poniženja i ropstva koje je još uvijek aktuelno i traje, izbezumljeno će od bola pop budimljanski.
E kukalo srpstvo ugroženo. Dođe i meni, ka popu, da zaplačem. Nije lako kad misliš da jesi, a znaš da nijesi, to zašto se izdaješ.

Zašto to čini Metodije, ako nije, a jeste po zadatku? To je onaj što je bio zgažen na Đurđevića Tari, toboš. Jer se poslije uspostavilo da nije. Ali je poslužilo dok se vodila borba za otimanje naših svetinja i grobova naših očeva, đedova i prađedova. Mora da ima neki razlog? Možda je ljut što crkva Srbije po Crnoj Gori zida nelegalno i bez dozvole. Na silu, jer im je Abaz dao da mogu što drugi ne može. A i oni prije njega.

Možda. Ne zato što zida nelegalno, nego što su državni organi spori da ih prate kako treba. Da im izdaju dozvolu baš onda kad oni pomisle da će neđe gradit. Ili, još bolje, da im izdaju dozvolu za sve lokacije uzduž i poprijeko naše Crne Gore. Tako bi bili sigurni da neće nikad pobrkati i da će sve biti u skladu sa Ustavom i zakonima ove zemlje.

-Nije ni to, opet će onaj isti.
Kad je htio da izusti o čemu se ovđe radi, progovori sam Metodije. Ponosni, kako samo može neko takav, otkri prvi put da su njegov đed i njegova braća svi bili  u Durmitorskoj četničkoj brigadi. Masala pope od četničkog formata.

Eto, trebalo je vremena da se preko usta prevali, ali sad kad mu je kam sa srca pao, biće parastosa za četnike po Crnoj Gori po vas dan.