Papuča je iz raja izašla

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Najduža riječ u crnogorskom jeziku nije „gradonačelnikovica“ već „prijestolonasljednikovica“. Eeee, pošto smo „progutali žapca“ kada je u pitanju Gospođa Ministarka, koja „prati situaciju“, u vezi sa hapšenjem i proćerivanjem mladog dramaturga iz suśedne nam države, valja nešto kazati o papučarima i papučama, makar kada su u pitanju „firmirane“ papuče, a ne one „fuš“!

Mene su godinama komšinice smatrale „papučarom“ jer su me u više navrata viđele da na balkonu širim robu, upravo izvađenu iz veš-mašine. Sa suprotnih balkona bi dovikivale:

„Dobar dan komšija! Što radiš“ očekujući valjda audio potvrdu mog „nedjela“!

Nekada je za „pravog“ muškarca bilo „sramno“ da bude primijećen sa torbicom pijačnih ili drugih namirnica u ruci, a da ne spominjem pređe rečenu „blamažu“ sa posteljinom i (a)šugamanima.

Jedna moja bivša nevjesta je radi uštede uvijek  kupovala najjeftinije papuče „De Fonseca“! Da se nekim slučajem naljutila bilo bi krajnje ponižavajuće ako bi me „raspi..ila“ tom jeftinom robom, ali, da je to „činodjejstvije“ sprovela Diorovom papučom, nakon izlaska iz banjice u obliku krsta,  rekao bih: „Vaistinu papuča“ i progutao knedlu. Nije isto primiti De Fonsecu ili Cristiana Diora! Ovaj drugi manje boli! Eeee, da papuče znaju pričati! Ko zna kakve bi sve „storije“  izašle na viđelo! Prije istinske rodne ravnopravnosti valja  ispoštovati „prelazni“ period revanšizma prema patrijarhalnim muškarcima. Taman kao revanšizam veleizdajnika i terorista u pokušaju prema Glavnom specijalnom tužiocu i saradnicima.  Istini za volju, mene moja bivša nikada nije „izbila“ ako to nije bilo za moje dobro, i to  svaki put „žitkijem prutićem“!

Da sam nekim slučajem prijavio suprugu zato što me kao „papučara“ zviznula papučom po glavi, iliti žitkijem prutićem, ostao bih „za uklin“! Bruka bez lijeka! Zato sam se u nekom vremenu  nosio mišlju da  osnujem organizaciju tipa NVO „Sigurna muška kuća“ đe „papučare“ ne  bi mršikali sa nekih antifašističkih spomen obilježja, ili sa nekih sportskih manifestacija; žalosno je kada se to uradi u prisustvu đeteta, jer do punoljetstva svaki je tata najpametniji, najljepši, najbolji, a onda počinje ona frojdovska „konkurencija“ kada „prispjenak“ ili „prispjenka“ sve zna bolje! To me podśeti na jednu majku koja je pri porođajnim bolovima ćešila svoju kćerku, da je to normalno, da se ti bolovi brzo zaboravljaju, a kćerka će: „Ne znaš ti, mama, kako je teško roditi dijete!“ Interesantno je napomenuti da   jedino u Crnoj Gori očevi kćerku zovu „sine“! Možda i to  ima neki značaj!

Da sam nekim slučajem osnovao „Sigrunu mušku kuću“, možda bi i jedan poznanik u takvoj ustanovi mogao da se „ispovijedi“ bez rizika da će biti stigmatizovan kao „ženski Petko“, premda je danas to sve isto; žene prave đecu, muškarci postaju žene! Sve legalno, i  za mene je sve u redu, dok ta sklonost iz spavaćih soba ne izađe na ulice! Poput litijaških pedofila iz Crkve Srbije! Naime, jednom mi je jedan poznanik pun ponosa kazao:

„Juče je moja žena skoro pola sata klečala ispred mene na koljenima!“

Zbunjen upitah: „I onda?“

„Kleči ona“ nastavi ovaj poznanik, pa kaže: „Izađi ispod kreveta, dritango kudrava, neću ti ništa!“ I nije ga tukla papučom kad se izvukao iz „skrovišta“!

I „vuk sit i ovce na broju“ rekli bi naši stari!

Ovaj gore spomenuti primjer, kaštigavanja domaćina Diorovom papučom, može se imentovati kao vrlo „human“, u odnosu na žitki prutić:

„Papuča je iz Raja izašla!“

 NB: Tekst je alegorijsko satiričnog karaktera pa je svaka sličnost sa realnim likovima, liše mene, isključiva greška onoga ko se u njemu prepoznao!