U selu Brčeli u Crmnici u subotu, 20. septembra, u 12 sati biće održan skup posvećen, kako organizatori navode, „istorijskom revizionizmu i nečasnim akcijama koje sprovodi crkva Srbije“.
Najavila ga je gostujući u emisiji Na kraju dana na Televiziji E, izvršna direktorka NVO Centar za građanska prava Svetlana Pajović – Musić, naglasivši da je slučaj porodice Nikaljević bio „kap koja je prelila čašu“.
– Porodica Nikaljević smo svi mi. Svi imamo svoja mjesta, sela, đedovine i crkve koje su naši preci gradili i krvlju branili, a danas dolazimo u situaciju da postajemo tuđini na svome. To ne želimo i nećemo dopustiti – rekla je Pajović – Musić.
Podsjetila je da je porodica Nikaljević prvi sukob sa SPC imala u novembru 2020. godine, kada je, kako tvrdi, „crkva vandalski prekopavala grobnicu vladike Arsenija Plamenca“. Sada, dodaje, u njihovom selu, „ispred njihove kuće, SPC bahato i arogantno prenebregava sve procedure i zakone, izvodeći radove na manastiru koji je kulturno dobro“.
Prema njenim riječima, skup je prvobitno trebalo da bude održan na stadionu, ali je uvidom u katastarske podatke utvrđeno da se i stadion i škola vode kao vlasništvo SPC.
– Mjesto okupljanja biće kod spomenika. Upravo je taj podatak razlog zašto smo krenuli sa registrom svih oduzetih i nezakonito upisanih dijelova crnogorske teritorije na SPC. Možemo samo da zamislimo koliko je javnih površina, poput škola, stadiona i igrališta, na sličan način prepisano. Naša organizacija je već pokrenula taj proces i sa partnerima ćemo ići u pravnu bitku kako bi se sve to vratilo Crnoj Gori. Neka SPC zna da to neće ostati u njihovom vlasništvu – poručila je Pajović – Musić.
Cijelo gostovanje dostupno je na YouTube kanalu TV E.
Pročitao/la sam ovo na objavi prijatelja i nisam se mogao/la suzdržati da to ne prihvatim kao svoje. MOGU LI SE NALJUTITI? Sjedim na kauču i gledam svoju omiljenu emisiju. Cijela moja obitelj je ovdje: jedemo, pijemo, smijemo se. Živimo u ovom susjedstvu dugi niz godina, svi se poznajemo, jednostavni, ugledni ljudi. Različite etničke pripadnosti, različite kulture, ali međusobno poštovanje. Odjednom se vrata raspadaju. Vojnici. I što, zaboga, žele? Imaju poznata lica, slična mojima. Sigurno dijelimo isto podrijetlo, ali ne znam što ih pokreće. “Dolazimo izdaleka”, kažu, “ali smo izvorno odavde. Vratili smo se da vam zaplijenim kuću, kuću vaših susjeda… zapravo, cijelo susjedstvo.”
“A zašto, zaboga?” uspijevam pitati.
“Naš Bog nam je rekao!” viču u zboru. Nemam vremena odgovoriti. Bljesak, pucanj. Moji roditelji padaju na tlo. Zatim moja braća. Zatim moja žena. Jedan za drugim, pred mojim očima.
Mogu li se zbog ovoga ljutiti? Naravno da jesam. Vičem, proklinjem ih, objašnjavam svoje razloge. Ali to je kao da razgovaram s vjetrom. Nemam oružje kod kuće. Ovdje nikada nije bilo potrebe. Imaju: sofisticirano oružje, dronove koji zuje iznad naših glava, željezne robote koji se kreću poput dresiranih životinja. Puna težina rata, protiv nas koji nikada nismo prestali vjerovati u mir. Nakon što su mi oduzeli kuću i kuće mojih susjeda, kažu nam: “Možete svi ostati zajedno u kupaonici.” Mogu li se zbog ovoga ljutiti? Naravno da jesam. Nalazim se naguran u skučen prostor, okružen previše ljudi. Svaki dan ima manje hrane, manje vode. Više se ne može živjeti: samo se preživljava. Mogu li se ljutiti? Naravno da jesam. Neki su još ljutiji od mene i traže pomoć. Nekako uspiju poslati zahtjev u najudaljenije kvartove. Nešto dolazi, da, ali još uvijek premalo da bi nas vratilo dostojanstvenom životu. Sve se promijenilo otkako sam mirno živio u svom domu, sretan sa susjedima.
Glasamo u kupaonici. Biramo nekoga tko obećava riješiti situaciju, čak i dramatičnim gestama ako je potrebno.
Mogu li se ljutiti zbog ovog života u kupaonici? Naravno da mogu.
Svaki pokret unutar kupaonice prati se kamerama. Moram biti oprezan sa svakom gestom, jer bi s druge strane vrata to mogli smatrati napadom na njihovu sigurnost.
Mogu li se ljutiti zbog ovoga? Naravno da mogu.
Oni koje smo izabrali, na legitimnim i legalnim izborima, provode dramatičan čin prosvjeda. Na nasilje su odgovorili nasiljem.
Mogu li se ljutiti zbog ovoga? Naravno da mogu. Situacija eskalira. Vojnici koji su okupirali moju kuću kažu da i ja moram napustiti kupaonicu.
“Naš Bog nam je naredio da se riješimo nevjernika. Ova kuća i ovo susjedstvo su naši već tri tisuće godina.”
Tri tisuće godina. Broj lansiran poput metka, opravdanje koje teži više od leševa. Mislim samo na svoju obitelj: oca, majku, braću, ženu… o toj večeri prekinutoj zauvijek.
Sada više nemam dom, nemam sobu, nemam kupaonicu. Samo prašnjava cesta, nebo presječeno njihovim dronovima i bijes koji me izjeda iznutra.
Mogu li se zbog ovoga ljutiti? Naravno da mogu.
Hodam s drugima poput mene. Poredani smo, kao stoka. Ne znamo kamo nas vode. S vremena na vrijeme netko padne i više ga nikada ne vidimo. Čak ni ne pitamo: pitanja su skupa.
Zovu nas “privremenim gostima”. Daju nam šatore koji ne štite od kiše, torbe koje ne štite od hladnoće. Kažu da je to privremeni smještaj, ali prođe dan, pa dva, pa tjedni. Privremeno postaje navika, a navika postaje zatvor.
Mogu li se zbog ovoga ljutiti? Naravno da mogu. Susjedstvo je sada prašina i leševi. Vojnici i dalje viču da je dramatična gesta bila pogubna za njih i da je stoga sve što su nakon toga učinili opravdano.
Mogu li se zbog ovoga ljutiti? Naravno da jesam.
Jedrenjaci odlaze, kažu da će pokušati doći do onoga što je nekada bio moj dom kako bi donijeli hranu, nešto.
Vojnici kažu da su i oni ubojice, poput mene…
Mogu li se ljutiti? Naravno da jesam. I svi bismo trebali biti, jer će sutra ti vojnici doći u vašu kuću, reći će da su oni žrtve i da nemate opravdanja pred njihovim Bogom.
I vi morate biti ljuti.
SLOBODNA PALESTINA 🇵🇸
Potpuno ispravno. Jos samo da dodam da je potrebno preispitati i napraviti registar nepravedno upisane imovine od gradjana na Drzavu.
Zakljucak se namece da je ovdje stalno prisutna otimacina necije imovine i jedino ko ispasta to su ljudi koji su imovinu stekli naslijedjem.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].