Traže da lokalni parlament, kao i u Pljevljima i u Zeti, donese deklaraciju o nepriznavanju nezavisnosti ove države
DNP pokreće inicijativu za poništavanje odluke o priznanju Kosova u Nikšiću
Pobjeda
Opštinski odbor Demokratske narodne partije u Nikšiću najavio će uputiti zvaničn inicijativu za donošenje deklaracije o stavljanju van snage odluke o priznanju Kosova.
To je saopšteno danas iz ove partije.
– Opštinski odbor Demokratske Narodne partije Nikšić će pokrenuti zvaničnu inicijativu prema Skupštini Opštine Nikšić, kojom će naša tri odbornika tražiti da naša opština donese deklaraciju o stavljanju van snage odluku o priznanju tzv. države Kosovo na teritoriji Nikšića – piše u saopštenju.
Ističu da je „Nikšić kroz čitavu istoriju bio i ostao bastion slobode i srpstva, nepokolebljivi čuvar svetosavskog indentiteta, srpskog jezika i pravoslavne vjere“.
– Naš grad je uvijek prvi ustajao kada je trebalo braniti čast i dostojanstvo naroda, dajući nemjerljiv doprinos očuvanju naše tradicije i istorijskog pamćenja. Odluka o priznanju lažne države Kosovo, donijeta protivno volji ubjedljive većine gradjana Crne Gore, predstavlja jednu od najvećih istorijskih i moralnih mrlja na licu naše države. Ta odluka nikad nije imala utemeljenje u narodnoj volji, a posebno ne u volji građana slobodarskog Nikšića – navode iz OO DNP NIkšić.
Poručuju da „Kosovo i Metohija su neotuđivi dio Srbije i duhovna kolijevka našeg naroda“.
Pozvali su „sve odbornike i političke subjekte u SO Nikšić, koji drže do volje građana i istorijske istine, da podrže ovu inicijativu i pokažu da je Nikšić bio i ostao nerazdvojni dio srpskog duhovnog i kulturnog prostora“.
– Kao potomci onih koji su Nikšić izgrađivali na temeljima slobode i neraskidivog bratstva, imamo moralnu i istorijsku obavezu da skinemo sa našeg grada teret saučesništva u otimanju svete srpske zemlje – zaključuju u saopštenju.
Iako je rok za uklanjanje 8.000 kvadrata nasute plaže ispred hotela kompanije Carine istekao 17. jula, sve je i dalje isto
I pored obećanja države UNESCO-u da će zaustaviti devastaciju Boke, u slučaju Baošića, Uprava za zaštitu kulturnih dobara je jedina institucija koja je stala na put investitoru
Preko 8.000 metara kvadratnih nasute plaže ispred megahotela u Baošićima kompanije Carine, biznismena Čedomira Popovića, za sada služi kao parking. Iako je Crna Gora obavijestila UNESCO da je donijela formalnu odluku o obustavi neovlašćenih radova u Baošićima i vraćanje lokaliteta u prvobitno stanje, to nije sprovedeno. Tako će, najvjerovatnije, i ostati dok o svemu konačnu riječ ne da Vrhovni sud.
Rok od dva mjeseca kojim je Uprava za zaštitu kulturnih dobara (UZKD) naložila kompaniji Carine da vrati nasutu plažu u Baošićima u prvobitno stanje istekao je 17. jula. Kako Carine to nijesu uradile, UZKD im je izrekla maksimalnu kaznu od 5.000 eura, uz najavu da će država vratiti plažu u prvobitno stanje.
“Kontrolu vraćanja plaže u prvobitno stanje neće vršiti urbanistička inspekcija jer nije donijela rješenje o vraćanju u prvobitno stanje’’, rečeno je CIN-CG-u iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (MPUD) na čijem je čelu Slaven Radunović.
Odlukom Upravnog suda Crne Gore od 5. juna 2026. godine odbijen je zahtjev Carina za odlaganje izvršenja Rješenja UZKD, kojim je naloženo vraćanje u prvobitno stanje lokacije kupališta u Baošićima. Na tu presudu se kompanija žalila Vrhovnom sudu.
“Do odluke Vrhovnog suda, rješenje UZKD je na snazi”, kaže za CIN-CG direktorica UZKD Petra Zdravković.
Iz “Carina” za CIN-CG kažu da je rješenje “nezakonito, arbitrarno i proizvoljno’’, da je “posebno zabrinjavajuće je to što Upravni sud u svom obrazloženju nije uzeo u obzir, niti je jednom riječju pomenuo bilo koji dokaz o šteti koju kompanija Carine trpi usljed nezakonitih odluka UZKD, a koje je kompanija Carine priložila uz zahtjev za odlaganje izvršenja’’, kazali su za CIN-CG iz ove kompanijne.
Građevinska dozvola je ispravna: Slaven Radunovićfoto: Boris Pejović
U ovom zahtjevu dostavljeno je mišljenje sudskog vještaka ekonomsko-finansijske struke koji je kvantifikovao štetu u vidu izmakle koristi i negativnih posljedica po javne prihode. Navedena su pisma različitih turoperatora kojima se dokumentuje neposredna opasnost od raskida ugovornih odnosa i aktiviranja ugovornih penala, gubitka poslovne reputacije i gubitka tržišne pozicije na regionalnom tržištu. Priložili su i građevinsku dozvolu koja je u direktnoj suprotnosti sa Rješenjem UZKD.
Dozvole, ali nelegalne
Kompanija Carine početkom februara počela je sa nasipanjem mora, kako bi uredili kupalište ispred budućeg hotela u Baošićima, koji su planirali da otvore pred ljetnju turističku sezonu.
Početkom godine Sekretarijat za urbanizam Opštine Herceg Novi izdao je dozvolu koja je omogućila devastaciju mora i obale u Baošićima, a u februaru ministar Slaven Radunović je na sjednici nacionalne Komisije za UNESCO saopštio da je od “nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola”, te da je “utvrđeno da je ona ispravna”.
Saglasnost je dobijena i od Agencije za zaštitu prirode Crne Gore (EPA), koja je ocijenila da za enormno proširenje nije potrebno izraditi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu.
“Kompanija Carine je radove na uređenju kupališta u Baošićima izvodila isključivo na osnovu građevinske dozvole Sekretarijata za urbanizam i građevinske inspekcije Opštine Herceg Novi i kategorično tvrdimo da nijedna aktivnost nije preduzeta mimo pomenute dozvole, što je potvrđeno zapisnicima nadležne građevinske inspekcije’’, kazali su za CIN-CG iz Carina.
Dodaju da “centralno pravno pitanje u ovom predmetu nije da li Carine gradi bez dozvole, već da li organ koji svojevoljno nije učestvovao u izdavanju te dozvole (UZKD) naknadno može naložiti uklanjanje svega što je na osnovu nje izvedeno. To je pitanje o kojem teku sudski postupci pred Upravnim sudom Crne Gore i Vrhovnim sudom Crne Gore’’.
“Država je kriva što mu je dala dozvolu”, kaže za CIN-CG Petra Zdravković, direktorica UZKD. I pored obećanja države UNESCO da će zaustaviti devastaciju Boke, u slučaju Baošića UZKD je jedina institucija koja je stala na put investitoru.
“Građevinska dozvola za plažu neće biti poništena uprkos upozorenjima Zaštitnice imovinsko-pravnih interesa Bojane Ćirović. Predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić je rekao da neće da je poništi’’, kaže Zdravković.
Ona objašnjava da je Carinama glavni argument građevinska dozvola.
“Građevinsku dozvolu za plažu izdala je Opština Herceg Novi, a za hotel MPUD. Sad je to kod SPO-a, zbog vršenja političkih uticaja između ostalog’’, napominje Zdravković.
Popović nastavio sa gradnjom
Popović je dobio dozvolu za gradnju hotela, 2019, prije nego što je zakonom postala obavezna procjena uticaja na kulturnu baštinu (HIA). Kada je postalo jasno da će za projekat biti potrebna ova vrsta dozvole, Zdravković je insistirala da nekadašnji glavni državni arhitekta, Vladan Stevović traži od Carina da se obrate UZKD za izradu HIA studije.
Stručni tim potom počinje rad na procjeni uticaja predloženog idejnog rješenja na cjelokupno kulturno dobro i njegovu izuzetnu vrijednost, u skladu sa utvrđenom metodologijom ocjenjivanja.
Ukoliko se procijeni da planirani zahvat može imati značajan negativan uticaj, investitoru se propisuju mjere ublažavanja. U slučaju investitora Čeda Popovića, jedna od mjera odnosila se na zabranu izgradnje objekta u Baošićima koji bi visinom nadmašio tada najviši postojeći objekat u naselju, odnosno zgradu od približno četiri sprata.
Prema riječima Zdravković, investitor je odgovorio da ga predložene mjere ne zanimaju, navodeći da je urbanističko-tehničke uslove (UTU) dobio još 2019. godine i da će se toga držati bez obzira na naše smjernice. “Nakon toga, stručni tim je zaključio postupak izrade Procjene uticaja na baštinu (HIA) negativnim mišljenjem. Drugim riječima, HIA je zaključila da bi izgradnja planiranog kompleksa na predloženi način imala negativan uticaj na kulturnu baštinu’’, navodi Zdravković.
I politički uticaj: Petra Zdravkovićfoto: Uprava za zaštitu kulturnih dobara
“Negativna HIA 2024. dostavljena investitoru, kao i tadašnjem glavnom državnom arhitekti Siniši Miniću’’, navodi Zdravković.
Podzemne etaže “pretvorene” u spratove
Kada je 2025. donijet PUP Herceg Novi, Carinama se ucrtavaju četiri suterena u plan gradnje, što je, objašnjava Zdravković, manipulacija podacima.,,Ne postoje četiri suterena, može da postoji jedan suteren i četiri podzemne etaže. Mi smo više puta vraćali tu lokaciju, ona se više puta mijenjala, i oni su na kraju provukli ta četiri suterena. Na kraju su ta četiri suterena samo prebačena gore. To je argumentacija investitora, ali i MPUD’’, ističe Zdravković uz napomenu da se ministarstvo trudi da uklopi i legalizuje ovaj objekat i vraća proces na početak krajem 2025.
“UZKD ponavlja da je nemoguće planirati objekat koji će svojim etažama nadvisti najviši objekat u Baošićima. I šaljemo mu HIA studiju i jasno je da on ne može da završi tu proceduru. Tu je bila i ta komunikacija između mene i Radunovića, on objašnjava to narativom da je lični ekonomski interes zapravo javni interes Crne Gore’’, kaže Zdravković.
Ona podsjeća da se objekat pečatio krajem 2024. godine zbog nepravilnosti dokumentacije. “Dva puta se nakon toga donose rješenja o zabrani radova, i dva puta se na Popovićevu žalbu ministar Radunović poništava rješenje svoje inspekcije. Stevan Katić, predsjednik Opštine HN, mu omogućava da sad radi tokom sezone kad je zabrana radova. Što se tiče hotela sve je nelegalno’’, zaključuje Zdravković.
Iz kompanije Carine za CIN-CG su kazali da je izgradnja hotelskog kompleksa “Carine 5*” u Baošićima u završnoj fazi: “Kompanija Carine je planirala da hotelski kompleks primi prve goste tokom turističke sezone 2026. godine, a kupalište je, kao funkcionalan i neophodan dio hotelskog kompleksa projektovanog za smještaj oko 2.000 gostiju, trebalo da bude operativno već od jula ove godine’’.
Šta će izvući iz džepa: Čedomir Popovićfoto: Savo Prelević
Spor sa UZKD i neizvjesnost u pogledu izvršenja Rješenja o vraćanju u prvobitno stanje unijeli su značajnu neizvjesnost u realizaciju projekta.
“Zbog toga smo i tražili odlaganje izvršenja Rješenja od Upravnog suda, jer bi njegovo neposredno izvršenje faktički onemogućilo poslovanje hotelskog kompleksa tokom cijele turističke sezone 2026. godine. To bi, prema procjeni sudskog vještaka ekonomsko-finansijske struke, izazvalo izmaklu korist i štetu mjerenu iznosom koji prelazi sedam miliona eura, ne računajući reputacionu štetu i negativne posljedice po turoperatore, turiste, zaposlene i javni interes’’, tvrde iz Carina.
Iz ove kompanije ističu da sporovi sa UZKD neizbježno odlažu neke od poslovnih planova kompanije Carine, ali ih apsolutno ne dovode u pitanje u konačnici.
Radovi na hotelu i u jeku turističke sezone
Hotel u Baošićima je praktično završen iako je Urbanističko-građevinska inspekcija još u oktobru 2024. donijela rješenje o zabrani gradnje na više parcela na kojima se prostiru objekti hotela. Na pitanje kako je to moguće, iz Direktorata za inspekcijski nadzor koji djeluje u okviru MPUD odgovorili su da se suočavaju sa ograničenim kadrovskim kapacitetima u odnosu na obim posla, što se odražava na učestalost i dinamiku kontrole na terenu.
Iz UZKD-a upozoravaju i da je hotel koji Carine rade nadograđen sa još dvije etaže u odnosu na prijavu gradnje, što je naknadno uvršteno u Prostorno-urbanistički plan (PUP) za Herceg Novi.
“UZKD ni u jednoj fazi nije dala saglasnost za realizaciju pomenutih projekata već je nastojala da osigura primjenu pojačanih kontrolnih mehanizama, u skladu sa nacionalnim i međunarodnim obavezama Crne Gore. UZKD postupa u skladu sa i po slovu zakona, ali se postavlja pitanje da li to čine drugi organi državne i lokalne samouprave”, kazali su za CIN-CG iz UZKD.
Zabrana gradnje, odluke inspekcije, pa ukidanje istih od strane Radunovićevog ministarstva, ono su što je pratilo sagu o izgradnji hotela u Baošićima.
Carine izvode radove na završetku hotela i u jeku turističke sezone iako je na snazi Odluka o zabrani izvođenja građevinskih radova u ljetnjem periodu koja se primjenjuje od 15. juna do 15. septembra u prvoj zoni (300 metara vazdušne linije od obale).
“Pitanje da li Carine imaju ikakvu saglasnost za rad u jeku turističke sezone treba postaviti nadležnom organu odnosno Komunalnoj inspekciji Opštine Herceg Novi’’, kazali su nam iz MPUD-a.
Iz Opštine Herceg Novi su objasnili za CIN-CG da, na obrazloženi zahtjev investitora, Opština može odobriti izvođenje građevinskih radova u periodu zabrane ako se radi o projektima od interesa za Opštinu i državu, kao i u drugim izuzetno opravdanim slučajevima.
Tako su do 15. septembra odobreni zahtjevi koji se odnose na izgradnju objekata od opšteg interesa: OŠ “Ilija Kišić”, kompleks autobuske stanice sa pristupnom saobraćajnicom, izgradnja vodovodne mreže na Luštici i sanacija vrtića u Bijeloj.
Pored objekata od opšteg interesa, odobrenje do 31. jula dobili su i zahtjevi koji se odnose na izgradnju hotelskih kompleksa u Kumboru, Bijeloj i Baošićima. “Rješenje se investitorima izdaje na period od 15 dana, tokom kojeg se prati da li radovi ometaju život i funkcionisanje mještana i gostiju, te da li postoje primjedbe evidentirane putem zvaničnog call centra. U slučaju primjedbi građana, nadležni organ zabranjuje dalje izvođenje radova’’, odgovoreno je za CIN-CG iz Opštine Herceg Novi.
Iz Opštine HN nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li i hoteli kojima je data dozvola u Kumboru i Bijeloj pripadaju kompaniji Carine i da li su dobili dodatno produženje dozvole za radove nakon 15. jula.
Radunović poništio zabranu radova
Tokom marta, Zdravković je dobila više poziva od Radunovića koji je insistirao na legalizaciji hotela i kupališta u Baošićima. To je Zdravković ispričala u policiji početkom marta ove godine, kada su je inspektori Odjeljenja bezbjednosti Herceg Novi pozvali da im dostavi pojašnjenja šta je sve UZKD, na čijem je čelu, uradila kako bi se Baošići zaštitili.
U istom periodu, prema pouzdanim informacijama CIN-CG, ministar Radunović je sklonio sa posla dvojicu inspektora koji su asistirali policiji i tužilaštvu u akciji zabrane gradnje hotela Carina u Baošićima. Dvoje zaposlenih u službi građevinske inspekcije je u tom periodu zapečatilo radove na hotelu, međutim, oba puta, Radunović je pobio odluke svojih inspektora, i odobrio ponovnu gradnju nakon žalbi Popovića.
CIN-CG je tim povodom kontaktirao glavnog građevinskog inspektora Aleksandra Todorovića. Nije odgovarao.
Krajem marta policija je uhapsila Popovića i sekretara za urbanizam Opštine Herceg Novi Vladislava Velaša zbog sumnji u nelegalnu gradnju i zloupotrebu službenog položaja, dok je podnijeta i krivična prijava protiv Carina. Iz Uprave policije su nakon hapšenja saopštili da sumnjaju da je Popović gradio rizorte u Kumboru, Đenovićima i Baošićima, i uređivao tamošnju plažu, suprotno zabrani građenja i bez potrebne propisane tehničke dokumentacije, dok su na više objekata prekoračeni dozvoljeni gabariti i spratnost. Popović je bio u pritvoru do kraja aprila, a Velaš je nakon saslušanja pušten da se brani sa slobode. Sredinom juna Velaš je izabran za potpredsjednika Opštine Herceg Novi.
Slučaj je pomenut i u Skupštini Crne Gore tokom rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Poslanica Demokrata Zdenka Popović je uputila javni apel UZKD, da ne obilaze objekte sa građevinskom dozvolom u završnoj fazi izgradnje i da im ne prijete zaustavljanjem projekta.
Premijer i predsjednik Nacionalne komisije za UNESCO Milojko Spajić naložio je pak UZKD da podnese krivičnu prijavu zbog radova u Baošićima. Obećao je i da će Vlada raskinuti taj i sve druge ugovore za izgradnju investicionih kupališta na crnogorskom primorju. Raskidi se još nijesu desili, a Spajić je upozorio da se nasipanje mora u Baošićima mora pod hitno zaustaviti, jer veoma negativno utiče na očuvanje statusa dijela Bokokotorskog zaliva na listi svjetske prirodne i kulturne baštine pod patronatom UNESCO-a.
Radunović je istakao da je od nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola i utvrđeno je da je ona ispravna. Radunović je naglasio da je Prostorni plan Crne Gore usvojen i predvidio je određene plaže za investiranje, jedna od njih je ova u Baošićima, zbog čega će, u slučaju poništenja građevinske dozvole, država ući u ozbiljne pravne probleme.
Predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić tvrdi da je sporna plaža interes Herceg Novog i da je to nepovratan proces, te da će u suprotnom će ostati zapušten prostor.
Tužilaštvo istražuje političku pozadinu
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je predmet povodom gradnje hotelskog kompleksa i nasipanja plaže u Baošićima. Od UZKD zatražilo je kompletnu dokumentaciju o inspekcijskim nadzorima, utvrđenim nepravilnostima i preduzetim mjerama. Tužilaštvo provjerava navode iz podnijete krivične prijave o mogućim političkim i partijskim pritiscima radi nepostupanja nadležnih organa po zakonu.
Advokat Veselin Radulović je podnio krivičnu prijavu SDT-u koju je 14 puta dopunjavao, u kojoj se detaljno problematizuje postupanje državnih i lokalnih institucija u slučaju gradnje hotelskog kompleksa kompanije Carine u Baošićima. On kako kaže za CIN-CG do danas nije dobio nikakav odgovor.
U prijavi se tvrdi da su postojali politički i institucionalni pritisci na nadležne organe, sa ciljem da se investitoru omogući nastavak radova uprkos brojnim upozorenjima, zabranama i činjenici da se zahvat izvodi unutar zaštićenog područja UNESCO baštine.
Prijavom su, pored ostalih, obuhvaćeni funkcioneri Demokratske Crne Gore, predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, poslanica Zdenka Popović, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović, nekadašnji vršilac dužnosti glavnog državnog arhitekte Siniša Minić, i više za sada nepoznatih službenika i funkcionera lokalne i državne uprave.
Tvrdi se da je kroz djelovanje ili nepostupanje institucija investitoru omogućeno da praktično završi grube građevinske radove na hotelskom kompleksu, iako su nadležni organi prethodno utvrdili nepravilnosti i donosili zabrane izvođenja radova
Minić je u martu 2024. godine odobrio spratnost hotela Carina koja odstupa od urbanističko-tehničkih uslova iz 2019. i tada važeće planske dokumentacije. Rješenjem Minića od 11. marta 2024. godine data je saglasnost kompaniji Carine na dopunjeno idejno rješenje hotela spratnosti 3Po+Su+6 (tri sprata podruma, suteren i šest etaža), iako je planom predviđena spratnost Po+Su+6 (podrum, suteren i šest etaža).
Nakon podnošenja krivične prijave, Radulović je pozvao SDT da hitno postupi po prijavama i ispita ulogu svih nadležnih institucija i funkcionera. “Prvu krivičnu prijavu protiv ove kriminalne organizacije podnio sam 28. avgusta 2025. godine, a do danas nijesam dobio bilo kakvu informaciju od tužilaštva”, rekao je Radulović, dodajući da je zbog podnošenja prijava bio izložen prijetnjama.
Nakon što je vlasniku Carina određen pritvor, njegov advokat Dražen Medojević kazao je da smatra da nije bilo mjesta određivanju zadržavanja njegovom klijentu: “Došlo se u apsurdnu situaciju da su objekti vrijedni preko stotinu miliona sagrađeni, a da se investitor i direktor hapsi i da mu se određuje pritvor kako bi se izbjegla opasnost od ponavljanja djela. Šta da ponovi, kad je već skoro sve izgrađeno, a ti objekti su od javnog interesa”.
Raniji radovi Čeda Popovića
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo je bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugošu da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji Carine 2007. godine, oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura, a Carinama pribavio korist u istom iznosu. Viši i Apelacioni sud su oslobodili Mugošu ove optužbe.
Popović je od 2013. godine, kada je počeo da gradi hotele diljem Boke Kotorske, po istom principu kao sada u Baošićima, širio plaže i nasipao more, ne držeći se zakona.
Tokom gradnje hotela Delfin u Bijeloj, 2015. godine, zbog ogromnih iskopa zemlje koji su bačeni u more, iz JP Morsko dobro su nekoliko puta podnosili prijave, ali bez rezultata. “Ovo može da radi samo neko koga štite državni organi”, upozoravali su iz NVO Južni Jadran prije deset godina.
Tokom suđenja nekadašnjoj predsjednici Višeg suda Vesni Medenici otkrivene su njene veze sa Popovićem, sa kojim je u kumovskim odnosima. Sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković ispričao je specijalnim tužiocima kako je Medenica tražila od njega da donese presudu u predmetu čiji je akter bila firma Carine. Uslugu za svog kuma, Medenica je tražila i od svoje kume, sutkinje Hasnije Simonović.
Vrhovni sud je za mandata Medenice najmanje dva puta presudio u korist Carina, prvi put 2013. godine kada je odlučio da ova firma ima pravo na cjelokupnu imovinu Južnog Jadrana, a potom kada je poništio odluku Upravnog suda da Popović treba da plati 900.000 poreza na promet, upozoravao je MANS. Popović je od Medenica u više navrata kupovao zemlju u Kolašinu plaćajući je stotinama hiljada eura.
Popoviću, koji posjeduje više hotela u Boki Kotorskoj, ovo nije prvi put da nasipa more. Prilikom gradnje hotela u Kumboru, 2019. godine, iz Morskog dobra su konstatovali nasipanje materijala iz iskopa u more na gradilištu hotela. Nasuto je preko 3.000 kvadrata obale.
“Mi bismo da se bavimo turizmom, ali bez plaža. Ja bih svakog nagradio ko napravi lijepu i uređenu plažu, jer ona će privući goste. Da li može hotel bez plaže? Da li se plaža može napraviti bez nasipanja? Ne! Nije tačno da smo bacali zemlju u more. Borim se za održivi razvoj i ne bih mogao da zemljom popunjavam plažu”, izjavio je tada Popović.
Mještani Kumbora su nadležne još 2018. upozoravali da izvođači radova na gradnji luksuznog hotela kompanije Carine, istovaraju zemlju u more i da peru i kamione mješalice čiji sadržaj se spira u more. Iste radnje, navodili su mještani, obavljala je tada i kompanija Azmont, u toku gradnje turističkog kompleksa visoke kategorije Portonovi.
“Gradnja hotela u Kumboru, u aranžmanu kompanije Carine Čedomira Popovića i Srpske pravoslavne crkve, po ponašanju i poštovanju zakona, samo je replika izgradnje depandansa hotela Delfin u Bijeloj čiji je Popović takođe vlasnik. Znamo kako je tamo gradio hotel i nasipao obalu, sve bez građevinske dozvole i saglasnosti JP Morsko dobro. Nije ga usporilo ni što mu je inspekcija zatvarala gradilište i pečatila objekat”, upozoravala je tada Nada Popović, predsjednica NVO Južni Jadran koji okuplja manjinske akcionare firme koju je Popović privatizovao.
“Samoinicijativno su skidali državni pečat i nastavljali da grade pokazujući svima da zakon za njih ne važi. Istina, zbog evidentnih krivičnih djela prvostepeno je osuđen u Osnovnom sudu u Herceg Novi na tri mjeseca, uslovno godinu dana zatvora”, podsjetila je, uz tvrdnje da se vlasnik Carina i u Kumboru u zoni Morskog dobra ponaša identično, a “inspekcije se prave da nijesu odavde”.
Ovaj tekst je podržan od strane Balkan Trust for Democracy, projekta German Marshall Fund of the United States. Stavovi izneseni u ovom tekstu isključiva su odgovornost autora i ne odražavaju nužno stavove Balkan Trust for Democracy niti The German Marshall Fund of the United States.
Evropska unija, u strateškom sukobu sa Rusijom (preko marionetskog proksi režima u Beogradu), u Crnoj Gori primjenjuje taktičko ,,usisavanje“, odnosno uvlačenje tako velikom usisnom snagom i brzinom da beogradske proksi snage Rusije, koje rade na sprečavanju ulaska Crne Gore u EU, ne mogu da isprate taj tempo i tu brzinu. Da se izrazim aktuelnom fudbalskom terminologijom – meni ovo liči na De la Fuenteovu taktiku reprezentacije Španije, kojom je samljeo sve protivnike na proteklom Svjetskom prvenstvu. Utisak je da neprijateljske snage polako gube dah i da sada u sudijskoj nadoknadi očajnički pokušavaju da dugim loptama pronađu nekog od svojih napadača u šesnaestercu, ne bi li taj nekako proturio loptu do gola i donio produžetke. To je upravo bio onaj junski fijasko sa čarter letom za Tivat – kaže dr Ivan Videnović, profesor Univerziteta u Beogradu, za Pobjedu.
POBJEDA: Ofanziva na Crnu Goru iz Srbije ide iz najviših političkih, provladinih medija i kriminalnih krugova. Da li ti krugovi mogu izazvati nerede koji bi destabilizovali crnogorski put u EU?
VIDENOVIĆ: Ta ogromna brzina kojom EU vuče Crnu Goru ka ciljnoj ravni kojoj se već vidi kraj i prolazak kroz cilj, utiče i na crnogorsko društvo, donosi jednu novu kohezionu energiju koja ne dozvoljava ometanje i upliv uobičajenog remetilačkog repertoara okolne ustajale nacionalističke močvare. Da se poslužim još jednom metaforom, ovog puta iz moje struke – Bernulijevim efektom: kada imate dio fluida koji se kreće velikom brzinom u odnosu na ostatak koji miruje, u njemu se stvara potpritisak koji drži čestice fluida na okupu i ne dozvoljava rasipanje, a može u sebe da uvuče i bliske čestice okoline koja miruje.
POBJEDA: Vjerujete li da će predsjednik parlamenta Andrija Mandić biti posvećen evropskoj agendi ili saradnju sa Beogradom prikriva vještim političkim manevrima?
VIDENOVIĆ: Mislim da je Mandić dobro razumio da od ovog radikalskog Beograda nema više puno čemu da se nada. Nakon poraza Viktora Orbana i temeljne demontaže njegovog korupcionaškog režima koju sprovodi Peter Mađar, sve izvjesnijeg i sve bližeg strateškog poraza Rusije u Ukrajini, i već dugog izostanka bilo kakvih bilateralnih kontakata iole značajnijih evropskih državnika sa Vučićem, Beograd ostaje samo ogoljena nacionalsocijalistička diktatura koja, suočena sa očiglednim gubitkom većinske podrške u biračkom tijelu, sve češće i sve brutalnije poseže za instrumentima represije prema političkim protivnicima. Dodik se okrenuo Vašingtonu i nestao sa beogradskih radara. „Srpski svijet“, taj suštinski koncept jednog naroda, jedne vjere i jednog vođe, iluzija je razbijena u paramparčad.
U takvoj situaciji, Mandić je shvatio da mu je mnogo bolje da se druži sa Martom Kos nego sa Anom Brnabić, patetičnim simbolom propasti jedne političke ideje koja se temelji samo na opskurnom, vještačkom i neuvjerljivom kultu ličnosti Aleksandra Vučića. Pošto voli da sebe opisuje kao predstavnika srpskog naroda u Crnoj Gori, iako je uvijek bio predstavnik samo radikalske političke ideje koja nema većinu ni u Srbiji ni u Crnoj Gori, Mandić je sada preuzeo ulogu lidera koji će srpsku zajednicu u Crnoj Gori uvesti u EU. To je onaj Bernulijev efekat uvlačenja čestica iz okolne močvare, ali neka ga, dobro je što je unutra.
POBJEDA: Da li se Crna Gora otrgla od „srpskog svijeta“ i može li sa sadašnjom vladom ući u EU s obzirom na to da je srpski kapital prisutan u medijskom, bankarskom, telekomunikacionom i energetskom sektoru?
VIDENOVIĆ: „Srpski svijet“ u izvedbi Aleksandra Vučića je, dakle, na izdisaju. Ostala su samo primitivna palanačka orgijanja poput ove nedavne regate na Drini. Radikalska politika neće nestati, i tome u prilog govori vještačko disanje koje joj daje studentski pokret i pokušaj Mila Lompara da se ta ideja nekako rebrendira.
Međutim, u nedavnim odlukama MUP-a Crne Gore, saopštenjima MVP-a Crne Gore i odlukama crnogorskog AEM-a vidjeli smo visok stepen rezistencije na uticaje Vučićevog posrnulog „srpskog svijeta“, koji je kod njegovih ključnih protagonista proizveo nekontrolisanu histeriju zločinačkog govora mržnje.
Svaki srpski interes, privatni, poslovni i državni, vezan je za EU, pa tako i ovi biznisi u Crnoj Gori. Ma koliko to nekome čudno zvučalo, mislim da je sadašnja vlada Crne Gore taktički i tehnički dobro postavljena da obavi posao potpisivanja Sporazuma o pristupanju EU. Ne treba zaboraviti da je u najboljem interesu dostizanja tog cilja da vam opozicija bude proevropska, a ne antievropska.
Nakon toga ostaje još mnogo posla oko ratifikacije sporazuma u parlamentima zemalja članica EU i, ako u međuvremenu dođe do promjene vlasti u Crnoj Gori, biće prilike za dokazivanje da Crna Gora zaslužuje to članstvo.
POBJEDA: Vlast u Srbiji ubjeđuje građane da je za EU, ali praksa je drugačija: ne otvaraju se klasteri, vrijeđaju se evroposlanici, hapse i progone oni koji govore istinu o načinu Vučićevog vladanja poput advokata Čedomira Stojkovića, za vojnim analitičarem Aleksandrom Radićem raspisana je potjernica… Bliži li se kraj ovoj vlasti ili se represija pojačava da bi se potencijalnim incidentima spriječili izbori?
VIDENOVIĆ: Vlast u Srbiji ubjeđuje građane prije svega da je srpska, a ona je suštinski antisrpska. Cijela radikalska ideja hegemonije u „srpskom svijetu“ je antisrpska. U Srbiji ona uključuje asimilaciju manjinskih naroda kroz čitav niz javnih narativa i konkretnih mjera (poput, na primjer, studentskog nacionalnog izjašnjavanja radi ulaska na budžet) koji prenose poruku da je bolje da ćutiš i budeš Srbin.
Kada to ne uspijeva, kao nad Albancima Preševske doline, onda se primjenjuje nacionalna segregacija u primjeni zakona, kojom je šest hiljada albanskih iseljenika ostalo bez prava glasa, iako i srpski i albanski iseljenici dolaze pod udar istog kontroverznog zakona o pasivizaciji adresa, kojim država zadržava pravo da ubira poreze na imovinu, a oduzima pravo ličnog identifikacionog dokumenta, a time i pravo glasa na izborima.
Vlast ubjeđuje građane da je za EU, a već 14 godina vodi najsnažniju antievropsku kampanju, kojom je smanjila podršku građana članstvu u EU za čitavih 20 odsto, pri čemu je pravo čudo da je ta podrška ipak i dalje iznad natpolovične.
Osnovni stubovi anti-EU propagande su slobodan upliv samofinansirajuće ruske propagande od 2008. godine, klerikalizacija države kroz uticaj SPC na državne i javne poslove i vlast SNS-a od 2012. godine.
Rezultat je poražavajući – u ovom času osam država EU protivi se otvaranju Klastera 3 sa Srbijom, neke od njih čak i odlukama svojih parlamenata koje obavezuju njihove vlade i teško će biti promijenjene.
Sada, u susretu sa opadajućom podrškom građana, nastupa faza razobručene diktature kroz policijsku represiju, pritvore i sudske postupke za nepostojeća krivična djela, kao u slučajevima Čedomira Stojkovića, Aleksandra Radića i novosadske šestorke.
Ipak, sve se ovo pomno posmatra u EU. Nakon pada Orbana, Srbija je sljedeća neuralgična tačka, obruč oko Vučića sve se više steže, rukovanje sa njim više nije poželjno i razgovori se vode samo u multilateralnim prilikama.
POBJEDA: Koje snage u Srbiji bi mogle da sruše režim – iako je društvo pobunjeno od pada nadstrešnice 1. novembra 2024. godine, i dalje je prisutna konfuzija, nema jasnog plana kakva je spoljna politika Srbije ako se obori režim?
VIDENOVIĆ: Tačno je, nema jasnog plana kako će se Srbija predstaviti svijetu prvog jutra nakon smjene vlasti. Ono što postoji prilično je sumorno. Postoji 40 godina star Memorandum SANU, koji je na njegov jubilej 2026. reciklirao studentski pokret. I postoje crvene linije o nepriznavanju nezavisnosti Kosova najveće proevropske opozicione stranke, koje suštinski zatvaraju vrata EU.
Dakle, nema nikakve najave temeljne promjene spoljne i regionalne politike Srbije, osim što bi vjerovatno bila nešto manje retorički agresivna od Vučićeve, posebno prema Crnoj Gori i BiH.
Velika većina građana reći će vam da to nijesu ključna pitanja u ovom trenutku i da je najvažnije da se smijeni užasni režim, a da su pitanja spoljne politike sekundarna i da će se rješavati kasnije, u nekoj nedefinisanoj budućnosti i boljoj demokratskoj atmosferi.
Međutim, u Srbiji su pitanja regionalne i spoljne politike par excellence unutrašnjepolitička pitanja, jer definišu prioritete i način na koji ćemo komunicirati i među sobom i sa okolinom.
Zamislite to ovako: imate užasni teokratski režim u Teheranu koji zlostavlja žene i vješa mlade ljude o kranove. I vi sada hoćete da pomognete iranskoj opoziciji da smijeni taj režim, a oni vam kažu: režim nas teroriše, treba nam vaša pomoć, ali nema govora o tome da ćemo odustati od brisanja Izraela sa mape, od pomoći Hamasu i Hezbolahu i od našeg suverenog prava da obogaćujemo uranijum do stepena primjene u nuklearnom oružju.
I šta onda radite? Kažete: hvala, ali ne hvala. Jako nam je žao što vas strijeljaju i vješaju, to zaista nije u redu.
To je otprilike trenutni odnos EU prema onim snagama u Srbiji koje bi mogle da sruše režim.
Antirežimske snage moraju da pronađu konsenzus oko minimuma elementarnih spoljnopolitičkih prioriteta kako bi uopšte mogle relevantno da komuniciraju sa spoljnim svijetom.
Ne moramo se složiti niti moramo insistirati na svim pitanjima u kojima se razilaze snage građanske liberalne demokratije i nacionalističkog etnocentrizma. Možemo ostaviti za tu buduću, idilično demokratsku atmosferu pitanja Kosova, ratnih zločina i genocida, deklerikalizacije države i javnih politika, nemiješanja u unutrašnja uređenja susjednih zemalja, netransparentnih kineskih investicija, gašenja rudarstva ili njegovog prilagođavanja standardima EU.
Ali minimum, apsolutni minimum oko kojeg mora postojati saglasnost čine dva pitanja: ubrzano ispunjavanje kriterijuma za članstvo u EU i istjerivanje Rusije i metastaziranog ruskog uticaja iz Srbije.
Bez ta dva elementarna uslova mi ne govorimo ni o kakvoj promjeni u Srbiji. Mi onda nemamo ništa protiv temelja režima mula i Iranske revolucionarne garde, samo hoćemo da prestanu da nas vješaju o kranove.
VELIKI PROPUST: Bivši finansijski direktor Regionalnog vodovoda tvrdi da je Vodovod Kotor zatražio veće količine vode od Regionalnog vodovoda nestašice ne bi bilo
Bjelobrković: Voda iz Regionalnog vodovoda bila bi dovoljna za sve građane Kotora
Sa 175 sekundnih litara vode, koliko se Kotoru isporučuje iz Regionalnog vodovoda, moguće je da svi potrošači u opštini dobijaju ispravnu (nezaslanjenu) vodu svakog dana po određenom rasporedu restrikcija, kako se to godinama unazad i radilo. No, predsjednik Opštine i direktor Vodovoda su odlučili da već mjesec dana tih više od 11.000 stanovnika dobijaju zdravstveno neispravnu vodu i izložili ih seriji teških posljedica, od ugrožavanja zdravlja do šteta na stambenim instalacijama i uređajima, kaže Bjelobrković
a je Vodovod Kotor, prije dvadeset dana, blagovremeno reagovao i zatražio veće količine vode od Regionalnog vodovoda ova katastrofa bi bila izbjegnuta, jer sa 175 sekundnih litara vode koliko se Kotoru isporučuje iz Regionalnog vodovoda, moguće je da svi potrošači u opštini dobijaju ispravnu (nezaslanjenu) vodu svakog dana po određenom rasporedu restrikcija, kako se to godinama unazad i radilo – kazao je za Pobjedu Predrag Bjelobrković iz Kotora, koji je veći dio svog radnog vijeka proveo u Regionalnom vodovodu na funkcijama finansijskog direktora, izvršnog direktora i šefa jedinice za implementaciju projekata.
– No, predsjednik Opštine i direktor Vodovoda su odlučili da već mjesec dana tih više od 11.000 stanovnika dobijaju zdravstveno neispravnu vodu i izložili su ih seriji teških posljedica, od ugrožavanja zdravlja do šteta na stambenim instalacijama i uređajima – kaže Bjelobrković i pita se „ko im je dao pravo da diskriminišu toliki broj ljudi i ukinu im jedno od osnovnih ljudskih prava, pravo na pristup zdravoj pijaćoj vodi i ima li javnost pravo da zna odgovor na to pitanje“.
Kotorska naselja Dobrota, Ljuta i Orahovac, te Perast i Risan već skoro mjesec dana suočavaju se sa nedostatkom pitke vode na česmama jer, usljed povećanog saliniteta izvorišta Tabačina i Orahovac, na slavinama dobijaju zaslanjenu vodu. U naseljima Škaljari, Muo, Prčanj, Kostanjica, Morinj i Strp potrošači imaju pitku vodu jer se snabdijevaju iz Regionalnog vodovoda.
Građani na ivici
Nezadovoljstvo građana iz dana u dan sve je veće, organizovana su već dva protesta u Kotoru, 15. i 24. jula, kada je grupa mještana Dobrote blokirala ulaz u Stari grad, a protest je organizovan i u Risnu blokadom saobraćajnice.
Predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić kazao je ranije Pobjedi da trenutno nemaju rješenje za problem nedostatka pitke vode u djelovima opštine, te da razumije nezadovoljstvo građana, ali ne i proteste tim povodom, jer ovo nije prvi put put da zaslane vodoizvorišta, ali je prvi put da se zbog toga protestuje. Jokić je 11. jula donio naredbu o sprovođenju mjera zaštite stanovništva od poremećaja u javnom vodosnabdijevanju i rješenje o formiranju operativnog štaba. Na inicijativu kotorskog DPS-a 21. jula je održana vanredna sjednica na kojoj se više sati raspravljalo o vodosnabdijevanju u Kotoru. Jokić je na toj sjednici najavio da će nakon prolaska najavljenih nepovoljnih vremenskih uslova i stabilizacije situacije računi za vodu svim fizičkim licima biti umanjeni. Pored toga, kazao je da će biti formirana posebna komisija koja će procjenjivati eventualnu štetu nastalu na kućnim aparatima. Ukoliko se utvrdi da je šteta posljedica aktuelne situacije u sistemu vodosnabdijevanja, oštećenim građanima biće isplaćena odgovarajuća naknada.
Vladimir Jokić (Foto: Vlada Crne Gore)
Bjelobrković kaže da je suština trajnog rješenja problema zaslanjene vode u Kotoru temeljna rekonstrukcija mreže, tj. izgradnja, rekonstrukcija cjevovoda, kako bi se eliminisala uska grla koja smanjuju protoke.
– Zatim izgradnja dodatnih rezervoara, standard je 150 odsto dnevne potrošnje, što znači da za 175 sekundnih litara vode iz Regionalnog vodovoda, uz postojećih 9.000 m³ treba izgraditi još 11.000 m³ rezervoarskog prostora i izgraditi buster stanice za naselja iznad postojećih rezervoara. Ovaj investicioni program moguće je završiti u naredne tri do četiri godine, a trebao je biti urađen paralelno sa izgradnjom regionalnog vodovoda, iz kapitalnog budžeta Opštine Kotor. Nakon toga izvorišta Tabačina i Orahovac treba zatvoriti i konzervirati i otpisati iz bilansne aktive Vodovoda Kotor. Ona su na nultoj koti, u dubokom krastu i seizmički jako aktivnom području i zaslanjenja na njima će biti sve češća i sve duža – kaže Bjelobrković. On smatra da su ova izvorišta neodrživa zbog nulte kote i prodora mora, a da se voda iz Regionalnog vodovoda dobija na koti rezervoara Škaljari – 82 mnm i dalje se distribuira gravitacijom. Bjelobrković upozorava i izražava bojazan da „predugo potcjenjujemo zdravstvene rizike koje korišćenje Tabačine i Orahovca nosi, kako se to desilo prije nekoliko dana u Gostivaru u Sjevernoj Makedoniji, gdje je došlo do zagađenja vode u gradskom vodovodu, zbog čega je Vlada proglasila krizno stanje u trajanju od 30 dana u toj opštini.
Regionalni vodovod nije švedski sto
Bjelobrković konstatuje da od 2010. godine kada je Regionalni vodovod pušten u rad, pa sve do danas, sve vlade i sve primorske opštine nijesu razumjele ili nijesu htjele da razumiju da su regionalni vodovodni sistem i sistemi opštinskih vodovoda na primorju tehničko-tehnološki jedan sistem kojim treba upravljati uvažavajući tu elementarnu činjenicu, a da ne treba tretirati Regionalni vodovod kao ,,švedski sto“ (uzeću koliko ću i kada ću) i igrati se malih opštinskih šerifa.
Bjelobrković je, kaže, zbog teških posljedica, koje više od 11.000 građana Opštine Kotor, naselja Tabačina, Dobrota, Ljuta, Orahovac,
Dražin vrt, Perast, Risan i Strp, u kojima živi više od polovine ukupnog broja stanovnika Kotora, a koji već mjesec dana trpe zbog zaslanjene vode, odlučio da svoju komunikaciju s početka jula sa direktorom kotorskog vodovoda Đurom Markovićem učini javnom.
Bjelobrković je u saopštenju dostavljenom Pobjedi naveo da se smatra kompetentnim da sugeriše kotorskom vodovodu mjere i strategiju za trajno rješenje ovog dugogodišnjeg problema.
– Međutim, još jednom se pokazalo da u našem društvu činjenice, brojke i tehnički standardi nijesu bitni. Bitne su političke kvalifikacije kojima se manipuliše javnim mnjenjem, kako je to uradio gospodin Vladimir Jokić u tekstu koji je objavljen u većini štampanih i elektronskih medija – saopštava Bjelobrković i dodaje da je „cijela priča kada je zaslanjenje vode u Kotoru u pitanju, bolno jednostavna“.
Bjelobrković tvrdi da je sa 175 sekundnih litara vode, koliko se Kotoru isporučuje iz Regionalnog vodovoda, moguće da svi potrošači u opštini dobijaju ispravnu (nezaslanjenu) vodu svakog dana po određenom rasporedu restrikcija, kako se to godinama unazad i radilo.
– No, predsjednik Opštine i direktor Vodovoda su odlučili da već mjesec dana tih više od 11.000 stanovnika dobijaju zdravstveno neispravnu vodu i izložili ih seriji teških posljedica, od ugrožavanja zdravlja do šteta na stambenim instalacijama i uređajima – kaže Bjelobrković i pita se „ko im je dao pravo da diskrimišu toliki broj ljudi i ukinu im jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na pristup zdravoj pijaćoj vodi i ima li javnost pravo da zna odgovor na to pitanje“.
Predrag Bjelobrković (Foto: Privatna arhiva)
U pismu koje je 6. jula uputio direktoru Vodovoda Kotor Đuru Markoviću, Bjelobrković sugeriše da za zaslanjenje izvorišta ne koriste termin ,,prirodni fenomen“. Kaže da ,,saltwater intrusion“, tj. prodor slane-morske vode u slatkovodni akvifer (izvorište) nije nikakav ,,fenomen“ već uobičajena pojava na Mediteranu, a i širom svijeta, do koje dolazi kada je izvorište na koti mora i nalazi se u karstnim područjima, kao što je slučaj sa pomenuta dva izvorišta.
– U hidrogeologiji se ovo dešava kada zbog smanjenog dotoka slatke vode iz karstnog zaleđa dođe do prodora mora u taj akvifer. Stoga upotreba tog pojma implicira namjeru da se problem sa zaslanjenom, tj. neispravnom vodom za piće, sa kojim se danima suočava veliki broj građana naše opštine, pripiše višoj sili i tako se eliminiše odgovornost menadžmenta Vodovoda za pogrešne poslovne odluke – tvrdi Bjelobrković.
Neodgovorni menadžment
Smatra da je apsolutno jasno da se ova situacija mogla izbjeći da je Vodovod Kotor, prije petnaestak dana, blagovremeno reagovao i zatražio veće količine vode od Regionalnog vodovoda, te da je to urađeno tek kada je problem kulminirao i kada su kritike javnosti na račun Vodovoda pojačane. Bjelobrković naglašava da je sličnog, neodgovornog postupanja menadžmenta Vodovoda Kotor bilo i u ranijem periodu, iz razloga što se izbjegavalo, a i sada se izbjegava, da se problem trajno riješi gašenjem i konzerviranjem potpuno nepouzdanih izvorišta Tabačina i Orahovac i preuzimanjem cjelokupnih potrebnih količina vode iz Regionalnog vodovoda tokom cijele godine.
Bjelobrković u pismenom obraćanju direktoru Vodovoda dalje sugeriše da, shodno zakonskim propisima, kada je salinitet vode za piće iznad dozvoljenog (povećana koncentracija hlorida u elektroprovodljivosti) vodovodno preduzeće je dužno da preduzme hitne njere zaštite potrošača.
– Prema regulativi o zdravstvenoj ispravnosti vode za ljudsku upotrebu u Crnoj Gori, povišen salinitet se tretira kao hemijska neispravnost, što aktivira striktne operativne i informativne protokole. U takvoj situaciji vodovodno preduzeće je dužno da sprovede sljedeće operativne korake. Vodovod je dužan da u najkraćem roku obezbijedi alternativne izvore pitke vode (cistijerne ili flaširanu vodu za pogođena naselja). Shodno članu 6, stavu 2. Pravila o minimumu kvaliteta i obima poslova za obavljanje regulisanih komunalnih djelatnosti (Regagen), vodovodno preduzeće je ,,za vrijeme privremenog uskraćivanja vode za piće“ dužno da obezbijedi vodu za piće korisnicima u količini od 15 litara dnevno po osobi – kaže Bjelobrković i pita zbog čega Vodovod Kotor ne izvršava ovu zakonsku obavezu.
Navodi da će se stariji sugrađani, a i oni sredovječni sjetiti da su, prije puštanja u rad regionalnog vodovoda, na više lokacija u gradu bile postavljene stacionarne cistijerne sa pitkom vodom koje je redovno punila auto cistijerna Vodovoda.
Naglašava da za 60 litara flaširane pitke vode dnevno za četvoročlano domaćinstvo porodica treba da plati 18 eura svaki dan.
– Pomnožite to sa brojem dana od kada voda nije za piće pa dobijenu cifru pomnožite sa brojem domaćinstava koje danima nemaju vodu za piće. To je cifra koju građani plaćaju zbog pogrešnog upravljanja Vodovodom Kotor. To je cifra koju je morao da plati Vodovod Kotor. Zatim, shodno zaakonskim propisima, Vodovod Kotor je bio dužan donijeti odluku i obavijestiti građane da se voda iz mreže privremeno proglašava isključivo tehničkom vodom, namijenjenom samo za sanitarne potrebe – kaže u dopisu direktoru Vodovoda.
Bjelobrković navodi da je proizvodna cijena vode iz navedena dva kotorska izvorišta višestruko veća od cijene vode iz Regionalnog vodovoda.
– Alocirajte troškove struje, hemikalija, plata zaposlenih, amortizacije zgrada i postrojenja i ostale povezne troškove tih izvorišta i doći ćete do zaključka da je jedino ispravno i dugoročno održivo rješenje uzimanje svih potrebnih količina vode iz Regionalnog vodovoda tokom cijele godine. U takvom scenariju konzerviranjem postrojenja na tim izvorištima i njihovim otpisom iz bilansne aktive eliminišete sve navedene troškove, a od Regionalnog vodovoda dobićete cijenu na nivou oko 0,30 eura/m³. S obzirom na to da je slična situacija i u ostalim vodovodima na Crnogorskom primorju (zdravstveno rizična karstna izvorišta na niskim kotama i velikim varijacijama izdašnosti), ukoliko bi i ta vodovodna preduzeća odlučila da sve svoje bilansne potrebe tokom cijele godine uzimaju od Regionalnog vodovoda, cijena vode iz Regionalnog mogla bi ići još niže jer je regionalni vodovodni sistem izuzetno energetski efikasan i ima tzv. ,,degresiju fiksnih troškova“ s obzirom na to da učešće tih troškova u ukupnim troškovima rapidno opada povećanjem prodatih količina vode – navodi Bjelobrković. On se osvrnuo i na gubitke na mreži koji su, prema tvrdnjama Vodovoda, preko 60% i oni se uredno fakturišu potrošačima i pita što se desilo sa opremom za detekciju gubitaka na mreži koju je Vodovod dobio kao donaciju, te da li se ona koristi i da li su zaposleni bili obučeni za rad sa njom.
Menadžment Vodovoda ne prihvata sugestije Bjelobrkovića
Menadžment DOO Vodovod i kanalizacija, u odgovoru Bjelobrkoviću, kaže da ih iznenađuje činjenica da je ovakav prijedlog rješavanja pitanja vodosnabdijevanja opštine Kotor dostavljen od lica koje je značajan dio svog profesionalnog angažmana ostvarilo upravo u subjektima čija je djelatnost vezana za vodosnabdijevanje.
– Upravo zbog toga bi se očekivalo da se u ovakvom obraćanju iznesu tehnički, ekonomski i regulatorno utemeljeni stavovi, zasnovani na stvarnim kapacitetima sistema, ograničenjima u isporuci, specifičnostima lokalne mreže, sezonskim opterećenjima i dugoročnim rizicima. Umjesto toga, dostavljeni prijedlog zasniva se na pojednostavljenim zaključcima, paušalnim procjenama i tvrdnjama koje ne odražavaju stvarno stanje sistema vodosnabdijevanja opštine Kotor. Takav pristup više odgovara stavu lica koje nema neposredno poznavanje funkcionisanja složenog vodovodnog sistema, nego obraćanju nekoga ko je profesionalno bio vezan za ovu oblast – navode iz ViK Kotor.
– U vezi sa vašim navodom da prodor slane vode u slatkovodni akvifer nije „prirodni fenomen“, već uobičajena pojava u mediteranskim i karstnim područjima, ukazujemo da navedena tvrdnja sama sebi protivurječi. Činjenica da je zaslanjenje izvorišta poznata i uobičajena pojava u određenim hidrogeološkim uslovima ne isključuje njen prirodni karakter, već ga upravo potvrđuje. Izvorišta Tabačina i Orahovac nalaze se u specifičnom karstnom području, pod neposrednim uticajem hidroloških prilika, dotoka iz zaleđa, nivoa mora, sušnih perioda i drugih prirodnih faktora koji utiču na odnos slatke i slane vode u akviferu. Prema tome, navođenje da se radi o pojavi poznatoj u hidrologiji ne predstavlja dokaz da uzrok problema leži u pogrešnim poslovnim odlukama Društva, već potvrđuje da je riječ o složenom prirodno-tehničkom problemu koji zavisi od više faktora, od kojih značajan dio nije pod neposrednom kontrolom Društva – kažu iz Vodovoda i pojašnjavaju da ne koriste navedeno objašnjenje radi izbjegavanja odgovornosti, već radi tačnog predstavljanja uzroka i prirode problema.
– Pokušaj da se poznata hidrogeološka pojava predstavi kao dokaz neodgovornog upravljanja predstavlja pojednostavljeno i stručno neutemeljeno tumačenje stvarnog stanja. DOO Vodovod i kanalizacija Kotor ne spori činjenicu da je, usljed zaslanjenja pojedinih izvorišta, došlo do otežanog režima vodosnabdijevanja i promjena u kvalitetu vode na određenim područjima. Međutim, nije tačna tvrdnja da je navedena situacija mogla biti izbjegnuta jednostavnim i blagovremenim preuzimanjem većih količina vode iz Regionalnog vodovoda.
Regionalni vodovod u ovom trenutku nije u mogućnosti da Vodovodu i kanalizaciji Kotor isporuči količine veće od približno 175 l/s. Čak i da su navedene količine preuzete ranije, one ne bi bile dovoljne za uredno vodosnabdijevanje teritorije opštine Kotor u ljetnjem periodu, kada su potrebe sistema značajno uvećane. Iz tog razloga tvrdnja da je preuzimanje vode iz Regionalnog vodovoda moglo u potpunosti riješiti nastali problem nema realno tehničko uporište.
Posebno odbacujemo navode da bi izvorišta Tabačina i Orahovac trebalo ugasiti i trajno staviti van funkcije, te da bi se potrebe opštine Kotor mogle uredno i stabilno obezbijediti isključivo iz Regionalnog vodovoda tokom cijele godine. Takvi navodi predstavljaju pojednostavljivanje složenog sistema vodosnabdijevanja i ne odgovaraju stvarnim tehničkim mogućnostima. U ljetnjem periodu, kada je potrošnja najveća, Regionalni vodovod samostalno ne može obezbijediti dovoljne količine vode za potrebe opštine Kotor – navode iz Vodovoda.
Takođe, netačna je i paušalna tvrdnja da je voda iz Regionalnog vodovoda višestruko jeftinija od vode sa lokalnih izvorišta. Prema javno dostupnim podacima Regionalnog vodovoda, cijena za kontinuiranu isporuku vode lokalnim vodovodima iznosi 0,40 €/m³, dok su cijene za kraće periode isporuke veće. Dakle, ni po javno objavljenim podacima ne radi se o cijeni od oko 0,30 €/m³, niti o višestruko jeftinijoj vodi, kako se to u vašem dopisu prikazuje.
Pri tome se zanemaruje činjenica da se Regionalnom vodovodu plaća ukupno isporučena količina vode, nezavisno od toga da li dio te količine, usljed kvarova i pucanja cjevovoda, stvarno dospije do krajnjih korisnika.
– Pored tehničke neodrživosti potpunog oslanjanja na Regionalni vodovod, takav model bi otvorio i pitanje regulatornog tretmana troškova lokalnog sistema. Naime, ukoliko bi se napustila lokalna izvorišta, u postupku utvrđivanja cijena pred Regulatornom agencijom ne bi bilo moguće zadržati istu strukturu opravdanih troškova, dok bi istovremeno Društvo preuzelo trajnu obavezu plaćanja ukupno preuzetih količina vode iz Regionalnog vodovoda. Zbog toga se ovakav model ne može predstavljati kao jednostavno, jeftinije i dugoročno održivo rješenje – kažu iz Vodovoda.
Iz Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Podgorici Portalu RTCG saopšteno je da je formiran krivični predmet povodom prijave koju je raniji predsjednik Savjeta RTCG Veselin Drljević podnio protiv četiri nevladine organizacije zbog lažnog prijavljivanja. Iz tužilaštva kažu da se predmet nalazi u fazi izviđaja. Drljević je tužilaštvu podnio krivičnu prijavu protiv NVO Media centar, Centra za građansko obrazovanje (CGO), Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Instituta za medije Crne Gore (IMCG), ističući da su ga lažno prijavili za krivično djelo falsifikovanja isprave.
Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici potvrdilo je da je 16. juna 2026. godine formiran krivični predmet povodom prijave Veselina Drljevića protiv četiri nevladine organizacije zbog lažnog prijavljivanja.
Iz ODT-a su saopštili da se predmet trenutno nalazi u postupku izviđaja.
– U ovom tužilaštvu dana 16. juna 2026. godine formiran je krivični predmet i nalazi se u postupku izviđaja. Postupajući državni tužilac preduzima sve zakonom predviđene mjere i radnje. Radi zaštite interesa postupka, za sada nije moguće saopštiti više detalja – naveli su iz tužilaštva u odgovoru Portalu RTCG.
Drljević je krivičnu prijavu podnio protiv NVO Media centar, čiji je čelnik Goran Đurović, Centra za građansko obrazovanje (CGO), čija je direktorica Daliborka Uljarević, Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Instituta za medije Crne Gore (IMCG), tvrdeći da su ga lažno prijavili za krivično djelo falsifikovanja isprave.
Prethodno su Drljevića prijavili Đurović, Uljarević, Milka Tadić Mijović iz Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Olivera Nikolić, iz Instituta za medije Crne Gore (IMCG).
U prijavi predatoj podgoričkom tužilaštvu, Veselin Drljević navodi da su pomenute organizacije ranije tvrdile da je podsticao nepoznato lice na falsifikovanje dokumentacije kako bi ispunio uslove za kandidaturu za člana Savjeta RTCG.
On, međutim, pojašnjava da su sve nevladine organizacije koje su ga predložile za člana Savjeta ispunjavale zakonske kriterijume propisane Zakonom o nacionalnom javnom emiteru RTCG.
Prema njegovim navodima, dokumentacija predlagača bila je predmet provjere nadležnih institucija, uključujući stručne službe Skupštine Crne Gore i Administrativni odbor.
Drljević ističe da su ga za člana Savjeta podržale ukupno 24 nevladine organizacije, što je, kako navodi, višestruko više od zakonom propisanog minimuma. Tvrdi i da je javni poziv za izbor članova Savjeta sprovodila Skupština Crne Gore, te da kandidat predložen na osnovu neispravne dokumentacije ne bi mogao ni biti razmatran.
Navodi i primjer NVO „Kapetanovo jezero“, koja je u međuvremenu postala emiter pod nazivom „Svetigora“, ali tvrdi da ta okolnost nije bila prepreka za razmatranje njegove kandidature jer je validnost dokumentacije, prema njegovim riječima, potvrdila nadležna državna institucija. Takođe tvrdi da je jedan od njegovih predlagača, NVO „Akademija fudbala PRO“, dostavio dokaze o radu u oblasti medija, pa ocjenjuje da bi, ukoliko dokumentacija nije bila validna, predlog bio odbijen u proceduri.
U prijavi se navodi da je cilj ranije podnesene krivične prijave protiv njega bio „zloupotreba instituta krivične prijave sa ciljem diskreditacije institucija i ličnosti“.
Zbog toga Drljević od Tužilaštva traži da ispita da li su pomenute nevladine organizacije izvršile krivično djelo lažnog prijavljivanja, koje Krivični zakonik prepoznaje kao prijavljivanje određenog lica za krivično djelo za koje podnosilac zna da nije izvršeno.
Poslanica DPS Sonja Popović saopštila je da je Milojko Spajić ponovo slagao javnost.
Naime, Popović je na X-u saopštila da je državni sekretar u Ministarstvu pomorstva Pavle Tripković dobio besplatnu kartu za let Air Montenegra, podsjećajući da je premijer Milojko Spajić kazao da je ta avio kompanija za vrijeme 44. Vlade “dodijelila nula besplatnih karata” te dodao da je to bila praksa DPS.
Popović je podsjetila i na izjavu iz Air Montenegra, kada je ta kompanija saopštila da su ukinuli besplatne funkcionerske karte.
“Koliko li još ovakvih primjera ima? Đe je granica lažima aktuelnog formalnog premijera Crne Gore?”, upitala je Popović u objavi.
Milojko Spajić je ponovo slagao javnost. Pavle Tripković, državni sekretar u Ministarstvu pomorstva i BESPLATNA avionska karta AIR MNE. Koliko li još ovakvih primjera ima? Đe je granica lažima aktuelnog formalnog premijera Crne Gore?
Pucano na kuću policijskog službenika u Podgorici: Traga se za nepoznatim napadačem
U policijskim prostorijama su do sada od više lica uzete izjave na zapisnik o obavještenju prikupljenom od građanina
Portal Analitika
Sinoć, 25.07.2026. godine, oko 02.50 časova, je za sada nepoznato lice iz vatrenog oružja – pištolja ispalilo pet hitaca u pravcu porodične kuće policijskog službenika M.E. koja se nalazi u jednom podgoričkom naselju.
Kako je saopšteno iz Uprave policije, dva ispaljena projektila su oštetila prozor, dok su tri projektila pogodila spoljni dio kuće – malterisani zid.
Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica su odmah izašli na lice mjesta i obezbijedili ga. Uviđajem na licu mjesta je rukovodila državna tužiteljka u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici.
Sa lica mjesta su izuzeti dokazi i tragovi koji će biti vještačeni u Forenzičkom centru.
U policijskim prostorijama su do sada od više lica uzete izjave na zapisnik o obavještenju prikupljenom od građanina.
Policija preduzima opsežne koordinisane mjere i radnje, po nalogu nadležne državne tužiteljke, radi pronalaska, lociranja i lišenja slobode lica koje izvršilo ovaj napad i radi potpunog rasvjetljavanja događaja.
Napad na policijske službenike je napad na Upravu policije, kao i napad na državu. Policija će u koordinaciji sa tužilaštvom preduzeti sve zakonom propisane mjere i radnje, dati snažan odgovor i privesti pravdi svako lice koje pokuša da metodom zastraživanja onemogući policijske službenike i organe za sprovođenje zakona u preduzimanju odlučnih i zakonitih mjera u zajedničkoj misiji borbe protiv kriminala.
Centralna svečanost povodom 150 godina od slavne vučedolske bitke održana je 26. jula 2026. godine na Vučjem dolu.
“Da bismo razumjeli Vučji do, moramo se śetiti čitavog slobodarskog puta Crne Gore. Vučji do je bio direktna žetva onoga što su Ivan Crnojević, vladika Petar I i knjaz Danilo vjekovima sijali – plod autohtone crnogorske državnosti, vojne discipline i ratničkog etosa. Zato u śećanje moramo prizvati Grahovac, đe je Crna Gora naćerala velike sile da je čuju. Moramo pomenuti Fundinu, đe je potvrđeno da pobjeda nije slučajnost, nego izraz snage države i naroda. Grahovac, Vučji do i Fundina nijesu samo ratne epizode. To su stameni međaši na putu crnogorske slobode”, kazao je u prigodnom govoru Dragan B. Perović, publicista, kulturolog i istoričar književnosti.
GOVOR DRAGANA B. PEROVIĆA POVODOM 150 GODINA BITKE NA VUČJEM DOLU
Uvaženi predstavnici institucija, časni potomci slavnih vučedolskih junaka,
dragi Banjani i Rudinjani, poštovani građani Crne Gore, dobri ljudi i prijatelji,
Danas nijesmo ođe samo da obilježimo jedan datum.
Danas stojimo na mjestu đe kamen ima pamćenje. Na mjestu đe je istorija prestala da bude priča i postala odluka. Odluka da se bude slobodan i da Crna Gora ne bude ničija prćija, ničiji dodatak i ničija fusnota – nego svoja, uspravna i slobodna.
Prije sto pedeset godina, na ovom kršu, ispod ovoga neba, odigrala se Bitka na Vučjem dolu. Jedna od onih bitaka koje ne mijenjaju samo tok rata, nego sudbinu naroda. Bitka koja je pokazala da se velika istorija ne mjeri veličinom teritorije, nego veličinom srca, karaktera i žrtve.
Da bismo razumjeli Vučji do, moramo se śetiti čitavog slobodarskog puta Crne Gore. Vučji do je bio direktna žetva onoga što su Ivan Crnojević, vladika Petar I i knjaz Danilo vjekovima sijali – plod autohtone crnogorske državnosti, vojne discipline i ratničkog etosa. Zato u śećanje moramo prizvati Grahovac, đe je Crna Gora naćerala velike sile da je čuju. Moramo pomenuti Fundinu, đe je potvrđeno da pobjeda nije slučajnost, nego izraz snage države i naroda. Grahovac, Vučji do i Fundina nijesu samo ratne epizode. To su stameni međaši na putu crnogorske slobode.
Na Vučjem dolu nije pobijedila brojnost. Nije pobijedilo bogatstvo. Nije pobijedila sila velike imperije.
Pobijedila je crnogorska vojska.
Bila je to vojska slobodnih ljudi, naroda koji je vjekovima kroz Opštecrnogorski zbor sam odlučivao o svojoj sudbini. Nije to bila vojska podanika, već vojska ljudi koji su slobodu smatrali prirodnim stanjem, a čast najvećom obavezom. Znali su ko su i čiju kuću brane. Znali su da iza njih nijesu samo stijene i sela, već grobovi predaka, kolijevke njihove đece i dostojanstvo jedne države. Zato na Vučjem dolu nijesu branili samo granice Crne Gore, branili su njeno ime, njenu slobodu i njeno pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini.
Zato danas, sa ovog svetog mjesta, moramo biti hirurški precizni i glasno saopštiti istorijsku istinu. Vučedolsku bitku dobila je – crnogorska vojska!
Da ponovimo, u XIX stoljeću Crna Gora je, u očima porobljenih balkanskih naroda, bila više od obične male zemlje. Bila je luča slobode i nada. Bila je moralni, politički i simbolički primjer, za one koji su dizali bune i ustanke protiv zavojevača. Crna Gora je predvodila i pomagala sve slobodarske težnje toga doba.
Rat Osmanskoj imperiji objavila je nezavisna država Crna Gora, a ne neke porobljene osmanske administrativne jedinice. Crna Gora je vodila i dobila taj rat. Njene bataljone činili su sinovi Crne Gore, ali i braća iz onih djelova naše istorijske teritorije koji su tada još bili pod tuđinskom vlašću.
Śetimo se riječi najglasovitijih predstavnika naroda iz tih krajeva, koji su sami poručili osmanskim vlastima i nekim sunarodnicima sa drugačijim nakanama, da nikako ne žele nikakvo odvajanje od Crne Gore. Glasno su rekli, citiram po dokumentima: „Mi smo jedno i bićemo jedno! Mi imamo svoga knjaza, svoga pravoga i jedinoga gospodara knjaza na Cetinju i drugoga nećemo… želimo da budemo Crnogorci kao što su i naša braća!”
Uz njih, pod barjakom knjaza Nikole, krvarili su i dobrovoljci iz Dalmacije i Boke Kotorske, rizikujući sukob sa moćnom Austrougarskom. Bili su tu i ruski dobrovoljci, i sljedbenici Garibaldija iz Italije. Dok su naši ratnici lomili osmansku silu na Vučjem dolu, Crnogorskikor, poznat i kao Jataganbrigada, pod komandom vojvode Maša Vrbice, pronosio je slavu crnogorskog oružja na ratištu u Srbiji, izazivajući divljenje generala Černjajeva i samog ruskog cara. Ruski car je evropskim vladarima prenio jasnu poruku generala Černjajeva, glavnokomandujućeg iz Srpsko-turskog rata, citiram po dokumentima: „Svi Srbi pobegli, svi Rusi poginuli, a Crnogorci su se borili kao pravi junaci!”[1]
I zbog svega toga danas, na ovom svetom mjestu, moramo reći jasno, mirno i ponosno: Bitku na Vučjem dolu vodila je i dobila Crna Gora.Njenu slobodu niko nije donio na poklon. Njenu državnost niko nije poklonio za tuđim stolom. Ona je izborena mačem na bojnom polju, na kršu, u znoju, u gladi, u ranama i u krvi najboljih sinova naše zemlje. Bio je to veličanstveni trijumf crnogorskog oružja i vojske koja je, predvođena „carem junaka“, u sebi nosila nataloženo crnogorsko borbeno iskustvo.
Zato Vučji do nije samo crnogorski boj. On je evropska priča o slobodi malog naroda koji nije pristao da kleči.
Vučji do nije odjeknuo samo u crnogorskom pamćenju. Bio je jedan od najpraćenijih događaja tog vremena na Balkanu. Knjaz Nikola je na front puštio strane izvještače, ilustratore i fotografe, jer je znao da istina Crne Gore mora izaći pred Evropu. A Evropa će da vidi ono što se ođe dogodilo: mali narod, na svom kršu, prsa u prsa, zaustavlja silu opremljenu tada najmodernijim naoružanjem. Strana štampa je izvještavala sa mješavinom divljenja i strateške analize, fokusirajući se na vještinu crnogorskih boraca i neočekivano težak poraz modernizovane osmanske armije. Zahvaljujući izuzetnoj strategiji gubici crnogoske vojske bili su veoma mali, a ratna slava velika. Gubici osmanske vojske bili su ogromni. Đoko Lazarev Popović pośekao je Selim pašu, Luka Filipov Dragišić, „Vatipaša“, živog je uhvatio Osman pašu. Iz te istorijske drame nastala je i Kikerecova „Sestra na Vučjem dolu“ – slika koju moramo vratiti njenom pravom imenu: crnogorskoj istorijskoj razglednici. To će biti poštovanje i našoj “Bijeloj vojsci”.
Američki novinar Vilijam Stilman pisao je da Evropa ima šta da uči o viteštvu od Crne Gore, koja je pokazala čojstvo, čuvajući dostojanstvo poraženih. To je naš moralni zakon: pobijediti bez mržnje, sačuvati obraz i onda kada je najteže.
Ta moralna i vojnička pobjeda odjeknula je do najviših evropskih krugova. Britanski premijer Vilijam Gledston, Crnu Goru je nazivao „svetim hramom slobode“, govoreći da je jedna mala zajednica učinila ono što nema paralele u analima Evrope. Čak je i Bizmark, hladni arhitekta evropske politike, konstatujući da su Crnogorci „jedini koji su zaista pobijedili Osmanlije“, uvidio da Crnogorci ne traže milostinju, nego priznanje onoga što su sami, svojom krvlju, zaradili.
To je velika lekcija Vučjeg dola. Nije dovoljno biti hrabar u borbi. Treba ostati čovjek poslije pobjede. Naši preci nijesu branili samo zemlju. Branili su obraz. Branili su riječ. Branili su moralni zakon koji je na ovom prostoru stariji od mnogih pisanih ustava: da se tuđe poštuje, ali svoje ne daje; da se neprijatelj može pobijediti, ali se čovjek ne smije poniziti; da junaštvo bez čojstva nije pobjeda, nego samo buka.
Zato je Vučji do ostao u pamćenju naroda. Ne samo zbog topova, sablji i juriša. Nego zbog jedne dublje istine: da sloboda nije stvar sile, nego karaktera.
Kada je koju godinu kasnije na Berlinskom kongresu potvrđena nezavisnost Crne Gore, Evropa nije izmislila Crnu Goru. Evropa je samo priznala ono što je ovaj narod već vjekovima znao i dokazivao.
I zato se ne smije ćutati kada se pokušava prepravljati njena, tj. naša istorija. Bilo je toga ranije, ima toga i danas. Ima pokušaja da se crnogorska žrtva utopi u tuđe narative, da se ime Crne Gore izbriše iz njenih pobjeda, da se ono što je ođe izboreno predstavi kao da je bilo nečije drugo.
Crna Gora je opstala zahvaljujući onima koji su odbili da svoju istorijsku realnost zamijene za tuđe imperijalne mitove.
Na to ne odgovaramo mržnjom. Mržnja nije crnogorski odgovor. Na to odgovaramo istinom, znanjem i plemenitošću.
Ne otimamo ničije. Ali ne damo svoje.
Ne vrijeđamo tuđu istoriju. Ali ne pristajemo da nam našu prepisuju i prepravljaju.
Ne gradimo identitet protiv drugih. Gradimo ga na istini o sebi.
A istina je jednostavna: Vučji do je crnogorska pobjeda, crnogorska rana, crnogorski ponos i crnogorski amanet.
Sve presudne crnogorske bitke, od Tuđemila do Vučjeg dola, Crnogorci su dobili sopstvenim mačem. A ono što je krvlju napisano, ne briše se nikakvim naknadnim prepravkama.
Danas, sto pedeset godina kasnije, mi branimo nešto jednako važno: istinu, dostojanstvo, državu, građanski mir, jezik, kulturu, ime i pravo da sami govorimo ko smo.
To nije posao samo istoričara. To je posao svakoga od nas. Svake porodice, svake škole, svakog nastavnika, svakog roditelja, svakog čovjeka koji zna da narod bez pamćenja postaje narod bez budućnosti.
Zato Vučji do ne smije ostati samo spomenik. On mora biti učionica.
Učionica slobode.
Učionica čojstva.
Učionica državnog trajanja.
Danas, kada Crna Gora ide prema Evropskoj uniji, Vučji do nam šalje jasnu poruku: u Evropu se ne ide pognute glave. U Evropu se ide uspravno, sa svojim imenom, svojim jezikom, svojom kulturom, svojom crkvom, svojom istorijom i svojim integritetom.
Evropa kojoj pripadamo nije samo prostor pregovaračkih poglavlja. Evropa baštini ideje i vrijednosti slobodnog čovjeka, pravne države, jednakosti pred zakonom, poštovanja različitosti i mira među narodima. Toj Evropi Crna Gora ima šta da donese. Donosi istoriju borbe za slobodu. Donosi iskustvo malog naroda koji je znao da velika sila nije uvijek na strani pravde. Donosi zakletvu da se ponos ne prodaje ni za privilegiju, ni za funkciju, ni za tuđu milost.
Ali proevropska Crna Gora ne smije biti Crna Gora bez korijena. Naprotiv! Što smo bliži Evropi, to jasnije moramo znati ko smo. Jer samo onaj ko poštuje sebe može biti poštovan među drugima. Zato vrijedi ponoviti riječi velikog Pavla Mijovića, citiram: „Bojimo se da istaknemo ono što nas je nekad proslavljalo, naročito etičke i etničke vrline, koje su nam svi narodi priznavali kao znak raspoznavanja… Mali, najmanji u Evropi, ne možemo sve što i drugi u njoj… Ali, iako mali, možemo i sebi i drugima pokazati ono u čemu smo veliki… Da bismo to mogli, potrebno je da smo svjesni – samih sebe. Ne bismo li već jednom prestali da bježimo – od samih sebe.“[2]
Naša Crna Gora je kroz vjekove bila spoj različitosti. To nije njena slabost. To je njena snaga. Nju su gradili ljudi različitih vjera, krajeva, prezimena i životnih puteva, ali sa istom potrebom da žive slobodno i časno. Zato Crna Gora nije zatvoren krug. Ona je otvorena kuća slobode. Ali svaka kuća mora imati temelj. A jedan od njenih najčvršćih temelja je upravo ođe – na Vučjem dolu.
Zato danas ne slavimo rat.
Slavimo odluku da se bude slobodan.
Ne slavimo prošlost da bismo u njoj ostali.
Slavimo prošlost da bismo znali kako se ide naprijed.
Ne slavimo podjele.
Slavimo identitet koji nas obavezuje da budemo bolji, časniji, pravedniji i odgovorniji.
Dragi prijatelji,
Možda ne možemo biti kao naši stari. Možda mi danas nemamo njihovu tvrdoću, njihovu glad, njihovu spremnost da na kamen legnu kao na dušek i da śutra ustanu kao da idu na svadbu, a ne u boj. Ali možemo jedno, kako reče moj prijatelj pjesnik: „Možemo učiniti da se ne prevrću u grob’ zbog nas. Još smo na vrijeme!“
Možemo čuvati državu.
Možemo govoriti istinu.
Možemo ne prodavati obraz.
Možemo učiti đecu da sloboda nije poklon, nego testament.
Možemo voljeti Crnu Goru bez mržnje prema bilo kome.
Možemo biti Evropljani, a ostati svoji.
To je poruka Vučjeg dola za naše vrijeme.
Da se ne savijamo pred silom.
Da se ne stidimo sebe.
Da ne zaboravimo one koji su prije nas platili cijenu naše slobode.
Da Crnu Goru ne trošimo kao dnevnu politiku, nego da je čuvamo kao zajedničku kuću.
Jer Crna Gora neće trajati samo zato što je nekada pobijedila. Trajaće ako i danas zna ko je. Trajaće ako njena đeca budu učila istinu. Trajaće ako njeni ljudi budu čuvali mir. Trajaće ako u njoj bude pravde, znanja, rada i samopoštovanja. Trajaće ako budemo dovoljno mudri da se ne dijelimo oko grobova predaka, nego da se okupljamo oko njihove žrtve.
Sa Vučjeg dola danas neka ode jedna jasna poruka:
Crna Gora nikome nije prijetnja.
Crna Gora nikome ne otima.
Crna Gora nikoga ne mrzi.
Ali Crna Gora zna svoje ime.
Zna svoju istoriju.
Zna svoju slobodu.
I zna da se ono, što je krvlju izboreno, ne smije izgubiti neznanjem, podjelama i zaboravom.
Neka je vječna slava junacima Vučjeg dola!
Neka je vječna zahvalnost svim generacijama koje su stvarale i branile Crnu Goru!
Od 1.905 vozača koji su u prošloj godini od strane saobraćajnih policajaca testirani na prisustvo psihoaktivnih supstanci (PAS) i droga, njih 965 je bilo pozitivno, pokazuju podaci iz izvještaja o sprovođenju Strategije za droge, prenosi Dan.
Povećanje broja redovnih kontrola vozača na PAS i droge jedna je od mjera iz tog strateškog dokumenta, koji je donijet za period 2024-2027. kojim su definisani ključni prioriteti i okvir djelovanja u oblasti smanjenja ponude i potražnje droga, prevencije, liječenja, rehabilitacije i reintegracije korisnika droga, kao i poboljšanja bezbjednosti saobraćaja otkrivanjem i isključivanjem iz saobraćaja vozača koji voze pod dejstvom psihoaktivnih supstanci.
U izvještaju o sprovođenju ovog strateškog dokumenta ukazano je da je tokom 2025. godine, kroz postupak javne nabavke, obezbijeđeno 4.000 jednokratnih testova na drogu njemačkog proizvođača „Dräger“, tipa „DrugCheck 3000“. Kako je ukazano, planirana nabavka dodatne opreme – pet uređaja „DrugTest 5000“ i 800 pratećih kolektora – nije realizovana zbog nedostatka finansijskih sredstava, što, kako je navedeno, predstavlja ograničenje za dalju modernizaciju sistema kontrole.
“U segmentu jačanja kadrovskih kapaciteta ostvaren je značajan napredak. Obučeno je znatno više policijskih službenika od inicijalno planiranog broja (30), zahvaljujući sistemskom pristupu obuci i potrebi da se odgovori na kadrovske promjene unutar službe. Obuka je započeta sa 10 starješina koji su sertifikovani od strane ovlašćenog predstavnika proizvođača, a koji su potom prenijeli znanje na sve službenike saobraćajne policije u okviru 26 organizacionih jedinica. Na taj način obuhvaćeni su gotovo svi pripadnici saobraćajne policije, čime je značajno unaprijeđena operativna spremnost”, navodi se u izvještaju.
Pored redovnih kontrola vozača, policija je sprovela i ciljane kontrole naspram 103 vozača.
“Ukupno posmatrano, ostvaren je značajan napredak u pogledu obuke kadra i implementacije kontrolnih mehanizama, dok ograničenja u nabavci naprednije opreme i dalje predstavljaju izazov za punu efikasnost sistema”, navodi se pored ostalog u izvještaju
Nikola Đurašević (Foto: Centar za građansko obrazovanje)
Saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje kazao da su poslanici dobili savjetnike, a građani račun
Đurašević: Neto vrijednost ugovora ličnih konsultanata poslanika i poslanica 147.800 eura, najveći broj angažovan za NSD
Poslanici i poslanice Pokreta Evropa Sad (PES), Demokratske partije socijalista (DPS), Demokrata, GP URA, Evropskog saveza, Albanskog foruma, Demokratske unije Albanaca i Hrvatske građanske inicijative (HGI), kao ni nezavisni poslanici bez kluba (Nikola Janović i Miodrag Laković) nijesu angažovali savjetnike – precizirao je Đurašević
Neto vrijednost svih dostavljenih ugovora ličnih konsultanata poslanika i poslanica u Skupštini Crne Gore, uključujući one koji traju i nakon 31. maja, iznosi 147.800 eura, a na što se obračunavaju pripadajući porezi i doprinosi – istakao je saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje Nikola Đurašević.
Ovaj institut, uveden 2025. godine, iskoristila su 22 poslanika i poslanice iz pet klubova, od kojih su neki pravili i izmjene, pa je ukupno angažovano 27 osoba.
– Lični konsultanti poslanika i poslanica samo su tokom prvih pet mjeseci ove godine građane i građanke koštali 85.200 eura neto – istakao je Đurašević.
Predsjednik Skupštine Andrija Mandić je, podsjeća, najavljujući ovu budžetsku stavku u novembru 2024. godine naveo da će svaki poslanik moći da angažuje po jednog savjetnika „koji će mu pomoći u radu“.
Đurašević je kazao da su prvi angažmani po ovom osnovu počeli u avgustu 2025. godine, dok je analiza CGO-a obuhvatila period od 1. januara do 31. maja ove godine, sa fokusom na obim tih angažovanja, visinu naknada i stručne profile angažovanih.
– Najveći broj konsultanata angažovali su poslanici i poslanice Nove srpske demokratije (NSD) – deset, a ukupna neto vrijednost njihovih ugovora iznosi 46.000 eura. Za potrebe poslanice Jelene Božović angažovan je diplomirani pravnik Aleksandar Mijović. Poslaniku Milanu Lekiću podršku su, u različitim periodima, pružali specijalista geografije Vujo Grbović i Ana Dromljak, za koju u dokumentaciji nije naveden obrazovni profil. Poslanicu Milicu Rondović savjetovali su diplomirani pravnik Velimir Vukašinović i diplomirani ekonomista Miroslav Laketić, a poslanika Velimira Đokovića nastavnik istorije i geografije Pero Radonjić. Za potrebe poslanika Vasa Obradovića angažovan je diplomirani menadžer ekonomije Milivoje Krgović, a diplomirani politikolog Dušan Babić za poslanika Dejana Đurovića. Poslanicu Bojanu Pićan savjetovala je nastavnica Nataša Jevrić, a Jovana Jola VučurovićaBoban Radević, čiji obrazovni profil nije naveden – precizirao je Đurašević.
Najveća ukupna vrijednost ugovora zabilježena je kod poslanika i poslanica Bošnjačke stranke (BS), koji će za osam konsultanata izdvojiti neto 51.000 eura.
– Tako poslanika Amera Smailovića savjetuje diplomirani politikolog bezbjednosti Aladin Osmanović. Poslanici Kenani Strujić Harbić podršku su, u različitim periodima, pružali master menadžer Mirsad Džudžević, master arhitekture i dizajna Emrah Demić i strukovni ekonomista za finansijski menadžment Amer Demić, dok je poslanicu Edinu Dešić savjetovala profesorica engleskog jezika i književnosti Adeleta Ledinić. Za potrebe poslanika Jasmina Ćorovića angažovani su specijalistkinja međunarodnih odnosa Amina Ljajljević i diplomirani inženjer menadžmenta Adnan Muhović, a diplomirana ekonomistkinja Albina Fetahović savjetovala je poslanika Adela Omeragića – naveo je Đurašević.
Troje poslanika iz Socijalističke narodne partije (SNP) i CIVIS-a angažovali su tri konsultanta, čija ukupna neto vrijednost ugovora iznosi 18.000 eura.
– Balša Dragović, za kojeg obrazovni profil nije naveden, savjetovao je poslanika Bogdana Božovića, specijalista međunarodnih odnosa Vuk Vlahović poslanicu Maju Vučelić, a diplomirana menadžerka marketinga Tanja Vukotić poslanicu Slađanu Kaluđerović – rekao je Đurašević.
Poslanici Demokratske narodne partije (DNP) angažovali su četiri konsultanta, čija ukupna neto vrijednost ugovora iznosi 16.800 eura.
– Milo Popović, sa završenim osnovnim studijama na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore, angažovan je za potrebe poslanika Dragana Bojovića. Specijalista primijenjenih kompjuterskih nauka Aleksandar Sekulić angažovan je za potrebe poslanika Milana Kneževića. Treba podsjetiti i da je Sekulić bio državni sekretar Ministarstva zdravlja, koji je u radno vrijeme u alkoholisanom stanju izazvao udes i pobjegao. Nakon ostavke koja je uslijedila pod pritiskom javnost, zatražio je i dobio funkcionersku naknadu u trajanju od 12 mjeseci od prestanka funkcije. Ubrzo nakon isteka ove naknade postao je savjetnik predsjednika partije u kojoj je i sam funkcioner – istakao je Đurašević.
Dodaje da specijalistkinja političkih nauka Ivana Marković Vujović savjetuje poslanika Vladislava Bojovića, a specijalistkinja interne medicine Vera Bulatović za poslanicu Jelenu Kljajević.
Nezavisni poslanici i poslanice Posebnog kluba angažovali su dvije konsultantkinje, uz ukupnu neto vrijednost ugovora od 16.000 eura.
– Dr Mira Šorović angažovana je za potrebe poslanice Radinke Ćinćur, a Ilmira Lika za potrebe poslanika Ilira Čapunija. U dostavljenoj dokumentaciji njihovi obrazovni profili nijesu navedeni – naveo je Đurašević.
Poslanici i poslanice Pokreta Evropa Sad (PES), Demokratske partije socijalista (DPS), Demokrata, GP URA, Evropskog saveza, Albanskog foruma, Demokratske unije Albanaca i Hrvatske građanske inicijative (HGI), kao ni nezavisni poslanici bez kluba (Nikola Janović i Miodrag Laković) nijesu angažovali savjetnike.
– Iako stručni profili angažovanih obuhvataju širok spektar oblasti – od prava, politikologije, međunarodnih odnosa i ekonomije, preko menadžmenta, računarstva i arhitekture, do medicine, geografije, jezika i marketinga – opisi poslova uglavnom su isti ili veoma slični. Ugovorima su predviđeni poslovi izrade analiza predloga zakona i drugih akata u skupštinskoj proceduri, podrške u pripremi amandmana i nacrta zakona i izvještaja sa sjednica skupštinskih odbora, kao i praćenje procesa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji, analiziranje izvještaja Evropske komisije i Evropskog parlamenta, održavanje kontakata sa institucijama, nevladinim organizacijama i dijasporom, kao i pripremu sadržaja za medije, praćenje izvještavanja i različite administrativne i organizacione poslove – rekao je Đurašević.
CGO, prema njegovim riječima, smatra da stručna podrška poslanicima može doprinijeti kvalitetnijoj pripremi zakonskih inicijativa, amandmana, poslaničkih pitanja, analiza javnih politika i parlamentarnom nadzoru.
– Ipak, legitimno je pitanje: da li je, pored skupštinskih službi i mogućnosti poslaničkih klubova da angažuju sekretare i stručne konsultante, opravdano da svaki poslanik dodatno dobije i ličnog savjetnika o trošku građana – ocijenio je Đurašević.
Dodaje da za sada nije vidljiva ni značajnija razlika u aktivnosti poslanika koji su dobili ova „pojačanja“.
– Posebno je važno razjasniti praksu sukcesivnog zaključivanja više ugovora sa istim osobama, kao i dugotrajne angažmane koji se u pojedinim slučajevima protežu gotovo kroz cijelu godinu. Takav model može ukazivati na poslove kontinuiranog karaktera, zbog čega se otvara pitanje razlike između povremenih konsultantskih usluga i redovne stručne, administrativne ili medijske podrške – istakao je Đurašević.
Prava poslanika, kao i svih drugih javnih funkcionera, kako je naglasio, moraju biti praćena odgovornošću za način trošenja javnih sredstava.
– Bez jasnih informacija o tome kako je više od 147.000 eura unaprijedilo kvalitet rada Skupštine, građanima i građankama ostaje poznat trošak, ali ne i konkretan učinak ostvaren njihovim novcem – zaključio je Đurašević.
