Diplomatska pošta
Pad Amerike i Crna Gora
U međuvremenu je Tramp ponovio svoju odluku iz prvog mandata i SAD su opet napustile UNESCO. (Vlasti u Crnoj Gori su to, preko svog diplomiranog ministra, interpretirale kao mogućnost da građani Kotora na referendumu izglasaju skidanje svog grada sa UNESCO liste kulturne baštine čovječanstva?! Za sada se nisu sjetili da se može istupiti iz UNESCO, čak i bez referenduma!)
Piše: Miodrag Vlahović
Kajk Džonson (Johnson), spiker američkog Kongresa, zatvorio je Predstavnički dom za sesije do septembra.
Jedan od najgorljivijih i bezrezervnih republikanskih podržavalaca Donalda Trampa je tako spriječio da afera/skandal sa objavljivanjem dokumentacije iz tzv. Epstein Files dobije brzo finale na Kapitol Hilu.
Trampu je svakako u interesu da se to pitanje ne rješava brzo. Potreban mu je manevarski prostor i vrijeme da skrene pažnju na druge „goruće probleme“, uglavnom čiste konstrukcije i imaginacije, čija kredibilnost ne postoji čak ni na MAGA adresama.
Najvažniji od tih pokušaja je usmjeren na Baraka Obamu, koji je pod paljbom isfabrikovanih optužbi da je stojao iza izmišljanja ruskog malignog uticaja na američke izbore u prošlosti. Ne pomaže ni činjenica da je Marko Rubio, aktuelni državni sekretar, bio na čelu tima koji je nedvosmisleno utvrdio da se Rusija miješala i pokušala da utiče na ishod predsjedničkih izbora. Tramp je tvrdoglav u namjeri da to pitanje pretvori u aferu nacionalnih razmjera. Činjenice su manje bitne.
Kao što je nebitno što može biti tema koja treba da odvuče pažnju javnosti od, za Trampa zastrašujućih, optužbi o učešću u seks-trafikingu i seksualnim odnosima sa maloljetnicama. Duga lista optužbi – i presuda – o seksualnom uznemiravanju i naknade za ćutanje ostećenih nikako ne pomažu američkom predsjedniku, čak ni u očima najzadrtijih i najkonzervativnijih MAGA pristalica.
Zato Tramp, čiji javni nastupi predstavljaju, sve više, frustraciju i za njegove najbliže saradnike, pribjegava i prijedlozima da se čuveni Kenedi centar u Vašingtonu nazove „Melanija Tramp Opera“, a da se timu američkog fudbala iz glavnog grada vrati
ime „Crvenokošci“, što je bilo promijenjeno 2020 – upravo zbog uvrjedljive i rasističke konotacije koju nosi.
Septembar u Vašingtonu je, dakle, i daleko, i blizu. Optužbe čekaju, a objavljivanje spiska Epstajnovih klijenata i prijatelja se čini neizbježnim.
POPULIZAM I POSLJEDICE
Poslije prvih šest mjeseci Trampa 47 jedna stvar se čini nespornom: SAD su upale u negativnu spiralu unutrašnjih problema – praktično na svakom planu. To se reflektuje na međunarodne pozicije najmoćnije zemlje svijeta, koje su u rapidnom padu.
Tramp je doživio da, sa 37 odsto podrške građana u mnogobrojnim sondažama javnog mnjenja, bude najgore ocijenjeni predsjednik od kada se takva mjerenja vrše – poslije pola godine novog mandata.
Prvi semestar na vlasti obilježen je objavama iz svih departmana Administracije koje, da budemo uzdržani i umjereni u ocjeni, liče na najgora izdanja sirovog i propagandističkog socijalističkog realizma iz kasnih tridesetih godina prošlog vijeka, u staljinističkom SSSR. Sa razlikom da su objave sada kompjuterski generisane…
Sa naloga sa društvene mreže X Bijele kuće se odašilju poruke i sadržaji koji bi zastiđeli i neke domaće propagandiste, čak i one koje ne mogu sakriti svoju srpsko-rusku konekciju. Uz to, objave sekretara za odbranu Pita Hegseta neobično podsjećaju na ono na što su nas navikli ministri i poslanici iz Bečić-Bogdanović Demokrata, ali i iz Spajićevog PES: objavljuje se sve i svašta, ali je jedna stvar konstantna: glorifikuje se Predsjednik, bez mjere i ukusa.
Velike razlike u sadržini te dvije verzije udvoričke propagande zapravo nema – jer nema sadržine. Slavljenje umišljenih uspjeha i dostignuća Lidera je sveprisutni motiv. Ali, dok se za aktuelne crnogorske vlastodršce može reći da su, sami po sebi, nebitni i marginalni, a da su njihovi „uspjesi“ lako kvarljiva roba, ta je kvalifikacija nedostatna i neodgovarajuća za Donalda Trampa.
Ogromna koncentracija ovlašćenja i moći kod predsjednika SAD čini te fenomene u Americi globalno opasnim.
NAPUŠTANJE EVROPE
To su shvatili i evropski lideri, čija kolektivna sesija sa Trampom – koja se odvija u Škotskoj, dok završavamo ovaj tekst – pokazuje da su se već navikli da ne reaguju ishitreno na njegove eskapade i neozbiljne misli i poruke.
U Briselu, Berlinu i Parizu je jasno da je Evropa izgubila SAD kao pouzdanog lidera, saveznika i partnera – sve dok Tramp bude u Bijeloj kući. Evro-atlantsko savezništvo se pretvorilo u jedan produženi krizni menadžment, sa intencijom da se izbjegnu najgori scenariji i nepopravljiva šteta za komunikaciju i saradnju Amerike i Evrope.
Tramp je i u Škotskoj govorio da odnos EU prema SAD „nije bio korektan“, koncentrišući se, u njegovom anti-stilu, na ekonomske, tj. komercijalne dimenzije te komunikacije. Naglasak je, opet, na trgovinskim relacijama i na američkom deficitu, za koji Tramp vidi rješenje u nametanju većih carina za evropske proizvode, počevši od auto-industrije. Uzaludna su upozorenja, koja stižu i sa američke strane, da takva politika najviše može štetiti samoj Americi.
(Uz to, američka diplomatija je postala uočljivo tiha kada je u pitanju proširenje EU. Ni ranije to nije bio prioritet, a sada toga nema ni u tragovima. Ne bi bilo ni logike – EU je sada više takmac, nego partner.)
Šteta za istorijsko atlantsko partnerstvo je već učinjenja. Trampov „transakcionizam“ već uzima danak, svodeći američku politiku i globalno prisustvo na seriju bilateralnih sporazuma, uglavnom nametnutih manjim i slabijim zemljama, koji služe za održanje iluzije o „ponovo moćnim“ SAD.
U međuvremenu je Tramp ponovio svoju odluku iz prvog mandata i SAD su opet napustile UNESCO. (Vlasti u Crnoj Gori su to, preko svog diplomiranog ministra, interpretirale kao mogućnost da građani Kotora na referendumu izglasaju skidanje svog grada sa UNESCO liste kulturne baštine čovječanstva?! Za sada se nisu sjetili da se može istupiti iz UNESCO, čak i bez referenduma!)
Ukoliko preživi zaostavštinu koju je za sobom ostavio (zvanično samoubijeni) Džefri Epstajn, Tramp će se, vrlo brzo, morati suočiti sa potrebom da se nešto konkretno i odlučno učini prema Putinovoj Rusiji, kojoj je „benevolentno“/snishodljivo opet bio produžio rok za postizanje primirja u Ukrajini.
Pošto Putin nesmanjenom žestinom nastavlja istorijski zločin prema Ukrajini, Trampa – i sa Kongresom na prijevremenom odmoru – očekuje najteži ispit, ili više njih istovremeno.
Potpredsjednik Vens nije toliko aktivan u posljednje vrijeme. Nepredvidljivi scenariji su to što im ime kaže. Nikad se ne zna.
POKUŠAJI IZ CRNE GORE
Biće da i Nik Gjeloshaj i Dritan Abazović misle isto u vezi nepredvidljivih, a mogućih scenarija.
Njihov nedavni boravak u SAD – sličan po tome što su, u oba slučaja, pomogli lobisti, i to, po svemu sudeći, dominantno iz srpskog kampa – ukazao je na njihovu veliku brigu o pozicijama koje uživaju na tim stranama.
Potpredsjednik Vlade je, pri tome, bio u SAD bez obavještavanja i znanja Predsjednika Vlade, što je teški skandal – da Crna Gora i inače nije pod svakodnevnim skandalima i brukama, pa i to ne izgleda onako kako, zapravo, jeste. Uz to, Gjeloshaj je tvrdio da njegov put u SAD nije privatne, već službene prirode, što je vrlo neobično.
Jedini susret na adresi koja zvuči vrlo službeno je bio sa direktorom FBI Patelom. Koincidencija da je putovanju političara iz Tuza prethodila (obnovljena) objava transkripta zaštićenih SKY komunikacija, đe se pominju on, lideri
Demokrata i neka bezbjednosno interesantna lica – teško da je samo koincidencija.
Po povratku, Gjeloshaj se susrio sa liderima ZBCG – koji su, donedavno, tražili njegovo hapšenje – iz čega je proizašlo saopštenje Mandićeve NSD o istorijskoj prirodi tog sastanka i o vječnom neukaljanom prijateljstvu i savezništvu „Srba i Albanaca u Crnoj Gori“.
Nik Gjeloshaj će i te koincidencije morati da objašnjava svojim saveznicima iz albnske zajednice u Crnoj Gori, ali i iz inostranstva.
Za razliku od njega, bivši premijer Abazović je imao još jednu lobistički podržanu aktivnost u SAD. Ovoga puta nije vozio biciklo.
Na crnogorskoj strani, a u kontekstu odnosa diplomatije SAD prema našoj zemlji, sa razumnom distancom od četiri sedmice, notiraćemo da su četnički vojvoda i njegova politička grupacija bili dragi gosti na svečanom prijemu povodom američkog Dana nezavisnosti.
Voljeli bismo da i za taj bilateralni „uspjeh“ na relaciji zvanični Vašington – zvanična Podgorica zahvalimo/optužimo nekog od srpskih lobista.
Ali, to, nažalost, nije slučaj.
Moraćemo, dok je Trampa i njegovih, da se navikavamo na Ameriku koju ni Amerikanci doskora nisu poznavali.
(Autor je vanjskopolitički komentator Pobjede)
Zašto Sjedinjene Države nemaju drugog izbora nego to učiniti?
——————————–
Zato što imaju moć, saveze i strateški kontekst koji im to omogućuje.
Moglo bi se jednostavno odgovoriti jer nitko to ne sprječava. A oni koji bi to mogli učiniti, ne žele. Iz kalkulacija, saveza, straha ili vlastitog interesa.
“Žao mi je, ali znam, i svi ste bezvrijedni” (od markiza del Grilla), već neko vrijeme patimo od toga, ali za mnoge je to samo percepcija rođena iz kombinacije povijesnih, geopolitičkih i strateških čimbenika. Nije da je Izrael “iznad pravila”, već uživa u poziciji snage, vrlo čvrstim savezima i složenom međunarodnom kontekstu koji često ograničava posljedice njegovih postupaka.
Razlozi:
• Ima podršku Sjedinjenih Država, a nijedna druga zemlja na svijetu ne uživa takvu bezuvjetnu političku, vojnu i ekonomsku podršku.
Ako Vijeće sigurnosti UN-a predloži osudu, SAD stavlja veto, a Izrael zna da se neće suočiti sa stvarnim sankcijama, što uklanja sva diplomatska ograničenja.
Izrael je jedan od glavnih strateških saveznika SAD-a na Bliskom istoku i svake godine prima milijarde dolara vojne pomoći.
• U međunarodnoj politici, ne tretiraju se sve države jednako; neke zemlje imaju veći manevarski prostor ako imaju vojnu, ekonomsku ili diplomatsku moć – Izrael ima sve tri.
• Nakon Holokausta, Izraelu je dodijeljen međunarodni legitimitet zbog svoje traume, ali je također stekao snažnu moralnu i političku legitimnost na Zapadu. To je često dovelo do veće tolerancije prema njegovim izborima, čak i kontroverznim. Svaka kritika Izraela često se doživljava ili predstavlja kao neprijateljska ili antisemitska, što otežava raspravu.
• Istina je da je Izrael okružen neprijateljskim zemljama ili skupinama te da je doživio brojne sukobe i napade, ali u kontekstu stvarne sigurnosti i prijetnji, ova klima opravdala je (interno i međunarodno) mnoge vojne ili preventivne sigurnosne akcije, od kojih su neke postale stvarni masakri.
• Izrael ima značajnu nuklearnu moć, što nikada nije službeno priznato. Ima atomsku bombu, ali nikada nije potpisao Ugovor o neširenju nuklearnog oružja, i nitko ga ne može prisiliti na to, baš kao što se nitko ne usuđuje nametnuti stvarna ograničenja: odvraćanje doista djeluje. Procjenjuje se da ima između 80 i 200 nuklearnih bojevih glava.
• Ima izuzetno moćne tajne službe, posebno Mossad, koji je među najaktivnijima na svijetu. Koristi se u vojnim operacijama, sabotažama i ciljanim atentatima na stranim teritorijima, a gotovo nikada ne plaća ozbiljnu i adekvatnu političku cijenu.
• To je visokotehnološka vojna tvrđava, jedna od najnaprednijih vojnih sila na svijetu.
Većinu oružja koje koristi sam proizvodi i testira nove tehnologije u stvarnom ratovanju, a zatim ih izvozi s pečatom provjerene prikladnosti (dronovi, softver, špijunski softver, Željezna kupola itd.).
• Oslanja se na europsku šutnju i ekonomske interese; mnoge zemlje verbalno kritiziraju Izrael, ali nastavljaju trgovati i surađivati, posebno u područjima tehnologije i obrane.
• Koristi povijesno pamćenje kao moralni štit, a Holokaust je stvorio etiku koju je teško osporiti. Svaka kritika može se odbaciti kao “antisemitizam”, što položaj Izraela čini gotovo nedodirljivim u zapadnom javnom mnijenju.
Ukratko:
Izrael radi što želi jer ga nitko ne sprječava, a oni koji bi mogli, to ne žele. Izračunavanjem, savezništvom, strahom ili vlastitim interesom.
Više puta je djelovao izvan formalnih pravila međunarodnog prava, ali nikada nije patio:
stvarnim embargima,
dugotrajnom političkom izolacijom,
ozbiljnim sankcijama.
Geopolitička ravnoteža temelji se na moći, a ne na pravdi, i iako Izrael nije “svemoćan”, uživa jedinstvenu poziciju snage i sve dok međunarodna ravnoteža moći ostaje nepromijenjena, može djelovati s vrlo širokim marginama, ponekad bez neposrednih posljedica. To stvara frustracije i kritike u mnogim dijelovima svijeta, ali se uklapa u asimetričnu logiku “globalne moći”.
Sila sposobna oblikovati međunarodna pravila i norme, utjecati na odluke o transnacionalnim pitanjima i braniti svoje interese na globalnoj razini.
Borba protiv globalne moći kakvu Izrael pokazuje diljem svijeta, a posebno u Gazi, nije laka. To je stalna borba koja zahtijeva budnost, predanost i svijest da su šutnja i nedjelovanje sami po sebi oblik suučesništva.
g.c.
Zablude se teško plaćaju, slijedi pouka i poduka neznavenim varalicama .
Tjedan smo započeli neuobičajenim vijestima. U selu Jagodnjak, u Baranji, mještani su zatočili veterinare, bijesni su što ministar poljoprivrede nema vremena da objasni trenutnu situaciju i objavi kada će ljudi kojima se ubijaju svinje, dobiti odštetu.
Ministar još nije obišao ni mjesta gdje se utvrdila bedrenica, možda svrati uz put, kada će putovati na koncert u Sinj.
U Makarskoj je svećenik rastjerao molitelje za čednost na plaži, čovjek tvrdi da je vrijeme za akciju u kojoj je čednost problem, a ne rješenje.
Naš Premijer ne vidi nikakav problem u dogovoru Ursule i Donalda, Hrvatska u Ameriku izvozi svega 3,5 % od onoga malo što izvozimo. Pomažu mu analitičari koji tvrde da je Ursula postigla najviše što je mogla, no zaboravljaju, da je Donald dobio sve što je htio.
Analitičari su svoje analize usmjerili na carine, a oko dogovora da će EU kupovati energente , ulagati i kupovati oružje, samo od Amerike, obilaze kao mačak oko vruće kaše.
Problem oko dogovora s carinama nije na carinama, već na obavezi da se kupuje po cijeni koju odredi Amerika, da bi Amerika imala stabilan proračun, a zemlje koje kupuju nestabilan i prazan račun, sve veći broj siromašnih građana.
Brod koji je uplovio u brodsku luku Split, s azbestnim panelima također nije problem za novu vlast u Splitu.
Brodosplit će “samo” skinuti azbestne ploče s kojima se u Hrvatskoj ne smije manipulirati od 2006 godine. Italija i Turska su odbile, naši vele da opasnosti nema.
U Lučkoj kapetaniji, navodno, nisu znali da brod dolazi, a brod će po priopćenju Brodosplita, koji je ugovorio remont, na splitskom škveru biti dva mjeseca.
Šute i politički aktivisti koji su se ugnijezdili na pozicijama, više ih ne dira opasnost od onečišćenja, prepuštaju građanima da se naviknu.
Građani spontano izlaze na prosvjed, opet napušteni, sami u borbi za čist zrak i siguran život u gradu koji je pao u ruke hadezeu, zbog bijednih, sitnih, privatnih interesa.
Udarna vijest jučer je bila optužnica protiv varaždinskog gradonačelnika Bosilja, a predmet optužnice je ono što se nije dogodilo.
Bosilj nije pomogao da se izda građevinska dozvola, nije primio mito, nije pogodovao poduzetniku, ali je kriv jer je pobijedio na izborima.
Sasvim druga situacija je u Zagrebu, Plenković smjenjuje ravnatelja poreznog USKOK -a, jer je taj “bezobrazno” tražio da EPPO istraži zašto je ministrica Obuljen preplatila snimanja štete od potresa, a zbog čega je nekoliko ljudi završilo u zatvoru.
Plenković je navodno poslao poruku ravnatelju na odlasku, da treba biti lojalan onome tko ga plaća.
Dragi građani, Plenkovića, Obuljenku, Šutu, i ministricu za zaštitu okoliša Mariju Vučković, i ministra Vlajčića, plaćamo mi, hrvatski građani.
Nisu dokazali odanost, dovode nas u opasnost po zdravlje, u opasnost od bankrota, u opasnost opstanka nacije, pošaljimo im poruku da im je vrijeme isteklo.
Splićani vi prvi imate priliku.
Okupljanje danas u 9 sati na sjeveru JOKER -a, branite svoje pravo na zdrav zrak, branite svoje pravo da živite bez straha za razvoj bolesti.
Hoćemo pravedno!
Dobro jutro!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].