Pacijenti se tuku, osoblje ne reaguje

Članovi porodica pacijenata koji se liječe u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru tokom prošle godine više puta su se žalili upravi, ministarstvu i ombudsmanu zbog kršenja njihovih prava, učestalih tuča između oboljelih i loših uslova u ustanovi, piše Dan.

Majka jednog pacijenta koji se nalazio u Specijalnoj bolnici za psihijatriju Kotor podnijela je pritužbu na rad i postupanje bolnice Zaštitniku ljudskih prava i sloboda, navodeći da je njen sin bio izložen fizičkom nasilju. Po njenoj prijavi utvrđeno je da je mladić imao sukob sa drugim oboljelim na odjeljenju te ustanove.

“Majka je navela da je njen sin pretrpio nasilje od službenika obezbjeđenja koji radi u bolnici. Objasnila je da je taj službenik i druge pacijente maltretirao, vrijeđao, tukao; da je bila zabrinuta za njegovo zdravstveno stanje i da su uslovi u kojima boravi nehumani da nema ormar, police za lične stvari i drugo. Ustanovljeno je, ipak, da je sin podnositeljke pritužbe imao verbalni sukob sa drugim pacijentom, a ne sa službenikom zaduženim za fizičko obezbjeđenje imovine i lica u bolnici, kako je navedeno u pritužbi, i da je bolnica preduzela sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti i obavijestila nadležne o incidentu”, navodi se u izvještaju.

Postupajući po prijavi, ombudsman je zaključio da uslovi smještaja u bolnici nisu na odgovarajućem nivou i u suprotnosti su s propisanim standardima te preporukama Nacionalnog preventivnog mehanizma, nerijetko ugrožavaju pravo na privatnost, ograničavaju slobodu kretanja, otežavaju liječenje i rehabilitaciju, a u određenim slučajevima može se raditi i o ponižavajućem postupanju.

“Stoga je nužno pristupiti adaptaciji, proširenju postojećih prostora i rasterećenju postojećih kapaciteta”, navode u izvještaju.

U jednom slučaju zaštitnik je ustanovio da se slučajevi nasilja među pacijentima u bolnici dešavaju i da su neprihvatljivi.

“Ispitivanje postojanja slučajeva nasilja među pacijentima, kao i odgovora osoblja na to nasilje veoma je važno za ocjenu postojanja zlostavljanja u ustanovi, zbog toga što izostanak reakcije osoblja može predstavljati podstrek zlostavljanja”, ističe zaštitnik.

I pacijenti i osoblje nagovijestili su da povremeno dolazi do slučajeva nasilja među pacijentima, a u vezi sa nedovoljnim brojem zaposlenih.

“Obaveza države da brine o osobama smještenim u ustanovi uključuje obavezu njihove zaštite od ostalih pacijenata koji mogu da im naškode. Ovo zahtijeva odgovarajuće prisustvo osoblja sve vrijeme, uključujući i noću i vikendima. Osoblje treba da bude odgovarajuće obučeno i spremno da interveniše kada je to potrebno. Osoblje od samog prijema na liječenje pacijenta treba da obazrivo postupa prilikom rasporeda i smještaja pacijenta i donošenja odluke o miješanju pacijenata”, navodi se u izvještaju.

Zaštitnik ukazuje da bilo koji vid nasilja između pacijenata u psihijatrijskim odjeljenjima predstavlja veliki problem, ne samo zbog potencijala za povrede pacijenata već i zbog kontraterapijskih efekata i mjera za sprečavanje nasilja.

“Nedovoljan broj osoblja i prisustvo eksternog privremenog osoblja predstavlja jedan od ključnih faktora koji može dovesti do ove pojave. Shodno tome, zaštitnik ocjenjuje da sve osobe koje rade sa pacijentima, a posebno zdravstveni radnici moraju obratiti pažnju na znakove koji upućuju na moguće predstojeće nasilje i preduzeti mjere, koje će svakom pacijentu osigurati poštovanje prava tokom boravka u bolnici”, navodi se u izvještaju ombudsman.

U izvještaju se navodi da poseban problem predstavlja ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu zatvorenika.

“Imajući u vidu da se zdravstvena zaštita garantuje svim građanima, kao i da se, shodno važećim propisima, u zatvoru formiraju službe za zdravstvenu zaštitu, iste su dužne da redovno i sa pažnjom prate zdravstveno stanje lica lišenog slobode i da mu obezbijede pružanje zdravstvene zaštite kakvu bi to lice imalo da je na slobodi. U tom pogledu treba imati u vidu da je licu u zatvoru bitno smanjena lična inicijativa u obezbjeđivanju zdravstvene zaštite, te bi shodno tome službe za zdravstvenu zaštitu u zavodima trebalo da sa pojačanom pažnjom prate započete mjere liječenja. Trebalo bi da proaktivno kontaktiraju sa zdravstvenim ustanovama i službama van zavoda, a kako se ne bi propuštalo neophodno pružanje blagovremene zdravstvene zaštite, imajući u vidu da lice lišeno slobode nije u mogućnosti da ostvari neposredan kontakt sa zdravstvenim ustanovama van zatvora”, kažu u izvještaju.