Ove dvije hipoteze, prema njegovim riječima, diktiraju drugačiji pravac djelovanja policije te smatra da s obzirom na profil ličnosti osuđenog i težinu djela, vjerovatnija je hipoteza o planiranom bjekstvu, što podrazumijeva da je logistički pripremljeno. Marinković kaže da je postojao plan za “strategiju bjekstva“. “U konkretnom slučaju postoji presuda koja je pravno „pobijedila“ jer je izrečena visoka kazna, ali operativno „izgubila“ jer je osuđenik u bjekstvu. U ovom slučaju bjekstvo se dešava u „idealnom“ trenutku, neposredno nakon presude, ali prije nego što je policija stigla da sprovede nalog za pritvor. To sugeriše da je postojao plan za „strategiju bjekstva“, koja podrazumijeva unaprijed obezbijeđene lažne isprave, „sigurne kuće“ za skrivanje, unaprijed isplaniranu rutu bjekstva, vjerovatno preko ilegalnih graničnih prelaza i značajna finansijska sredstva. Ukoliko je bjekstvo planirano, osuđeni se, vjerovatno već nalazi van granica Crne Gore. Potraga se mora fokusirati na međunarodnu saradnju – Interpol i analizu komunikacija njegovih pomagača prije same presude”, ističe profesor Marinković. Druga hipoteza o ad hoc bjekstvu – spontanom, prema njegovim riječima, podrazumijeva da je osuđenik do posljednjeg trenutka vjerovao u manju kaznu, pa je na vijest o 10 godina i dva mjeseca zatvora reagovao u panici. “Ukoliko se ispostavi da je bjekstvo bilo bez pripreme, on će praviti greške. Koristiće poznate kontakte, ostavljaće digitalne tragove ili će se kriti kod bliskih rođaka. U ovom slučaju, vjerovatno je još na teritoriji Crne Gore ili u neposrednom pograničnom pojasu. Policija bi tada trebala sprovoditi intenzivne racije, blokade puteva i nadzor nad najbližim krugom prijatelja”, navodi Marinković. Profesor je mišljenja da je u pitanju „hibridni model“ i da je Medenica vjerovatno imao „plan B“, spreman mjesecima unazad, a to podrazumijeva: finansije i kontakte i to je aktivirao kada je shvatio da presuda nije povoljna za njega.a Marinković nije želio da komentariše slučaj bjekstva bivše specijalne državne tužiteljke Lidije Mitrović, koja je pravosnažno osuđena na sedam mjeseci zatvora, a koja je umjesto zatvora izabrala skrivanje, za sada na nepoznatoj lokaciji. I za njom su izdate nacionalna i međunarodna potjernica.

Autor: Nada Đurđevac

U ozbiljnim zemljama jezik i istorija su DNK jednog naroda, njegov krvotok, a nakon što je prije sedam-osam godina donešena odluka da se prepolovi broj časova istorije u školama, često kažem da to što je urađeno – ne bi učinio neprijatelj. Ako hoćete da jedan narod nestane uzmite mu kulturu, istoriju, jezik, rekao je za Pobjedu profesor istorije, koji je i predsjednik Odbora Udruženja profesora istorije u Crnoj Gori Rade Vujović.

On je komentarisao nedavno istraživanje javnog mnjenja u Crnoj Gori o Drugom svjetskom ratu, koje je uradio Centar za monitoring i istraživanja (CEMI), a koje je objavila Pobjeda. To istraživanje je, pored ostalog, pokazalo da antifašistički narativ i partizanski pokret i dalje uživaju najveće povjerenje građana u Crnoj Gori. Profesor Vujović kaže da su rezultati istraživanja dobri ako su približno tačni.

Ti podaci, pored ostalog, jasno pokazuju da postoji značajan nedostatak informisanosti mladih u Crnoj Gori o ulozi četničkog i partizanskog pokreta u Drugom svjetskom ratu, te da formalni obrazovni sistem u Crnoj Gori nedovoljno prenosi precizne informacije o Drugom svjetskom ratu, posebno o ulozi četničkog i partizanskog pokreta.

Problemi

Profesor Vujović rekao je za Pobjedu da je on radio na udžbenicima i programima, ali da je problem što su donosioci odluka ranije prepolovili broj časova tamo gdje treba da se najviše uči, pa u devetom razredu umjesto dva časa istorije nedjeljno, imaju jedan čas, da u srednjim stručnim školama nema istorije, kao da – svoja istorija ne treba da se zna.

– Pisao sam institucijama koje su zadužene za broj časova, razgovarao i sa pojedincima i javno sam ukazivao na taj problem. Odbili su me ili nijesu odgovarali… Akademija je prećutala, prećutali su svi koji su bili zaduženi za to – rekao je Vujović.

On dodaje da svako ko radi u školi zna čemu služi istorija i koliko treba povećati broj tih časova u obrazovnim ustanovama. Ističe da škola u ovoj priči nije dovoljna, da je ta ustanova samo jedan od izvora informacija, te da se generalno malo radi na promociji ključnih vrijednosti.

Podsjetio je da je škola ranije bila glavni izvor informacija i da joj se vjerovalo, ali da se danas nipodaštava i da se gube vrijednosti, te da na stav pojedinca utiču razni faktori – mediji, klerikalizam, istupi raznih pojedinaca…

Institucije ključne

– Ne bih sve svaljivao na prosvjetne radnike. Pogledajte politički spektar, što se tu dešava, što se dešava u Skupštini. Imamo klerikalizaciju, promoviše se fašizam. Sa druge stane, nemate institucije koje brane vrijednosti, nema memorijalne politike države, nemamo kulturu sjećanja. Pojedini profesori se dobrovoljno bore – kazao je Vujović.

Istakao je da nam je trebalo 30 godina da se unište najviše vrijednosti kojima smo se ponosili – od ljubavi, bratstva, jedinstva došli smo do društava mržnje.

– Njegovali smo 30 godina mržnju što smo preživjeli – kazao je Vujović.

On smatra da ,,odozgo“ treba da se pokrenu rješenja i vrate ključne vrijednosti.

Istraživanje CeMI-ja, pored ostalog, pokazuje da najstabilniji i najrasprostranjeniji narativ u crnogorskom društvu i dalje ostaje antifašizam. Građani znatno lakše prepoznaju partizanske bitke i teritorije njihovog djelovanja, dok istovremeno pokazuju visok stepen rezervisanosti prema obilježavanju četničkog pokreta

– Prvo treba da reaguje Vlada, resorna ministarstva, akademija, svi oni koji su zaduženi za vraćanje memorijalne politike, za vraćanje vrijednosti društva. Moramo se vratiti dobrom ukusu, a onda od dobrog ukusa se vrati karakter, a onda će sudbina biti bolja. Loša sudbina je od lošeg iskustva, karaktera… Treba se vratiti vrijednostima koje smo imali, treba renovirati vrijednosti – rekao je profesor.

On je precizirao da je nužna renesansa vrijednosti, da država vrati memorijalnu politiku, te da ministarstva govore o tome kroz projekte, u medijima…

– Djeca su najmanje kriva. Kažem roditeljima da su djeca ono što mi od njih napravimo. Ako su loša, to je naša slika – mi smo loši – rekao je profesor Vujović.

Podsjetio je da je Udruženje profesora istorije još 2014. godine postalo punopravni član Udruženja profesora Evrope i da su odavno ušli u Evropu, te se nada da će i Crna Gora ubrzo. Kaže da su njegove kolege obučene koje metode da koriste, ali da se ne pridržavaju svi tih vrijednosti.

Vujović predaje istoriju u školi ,,Vladimir Nazor“, te ističe da je ,,stari profesor“, da dobro poznaje metode i da je vrlo zadovoljan kako uče đaci.

Istakao je da Crna Gora – ako ima čime da se pohvali kao mala država – to je antifašizam, te da je veća od Evrope u tom smislu.

Ukazuje na to da smo svjedoci promovisanja svega najgoreg što je bilo u Drugom svjetskom ratu, te na pokušaje podizanja spornih spomenika…

– To je zagađenje javnog prostora. Antifašizam je pitanje etike i estetike. Pogledajte retrogradne politike koje se ne šire samo Crnom Gorom, nego i van nje. Vidimo, na primjer, u Njemačkoj koje se snage bude – rekao je profesor.

Istraživanje CeMI-ja, pored ostalog, pokazuje da najstabilniji i najrasprostranjeniji narativ u crnogorskom društvu i dalje ostaje antifašizam. Građani znatno lakše prepoznaju partizanske bitke i teritorije njihovog djelovanja, dok istovremeno pokazuju visok stepen rezervisanosti prema obilježavanju četničkog pokreta. Na pitanje da li bi Crna Gora trebalo da zvanično obilježava i odaje počast četničkom pokretu, 71,6 odsto ispitanika je odgovorilo negativno, dok 12,2 odsto podržava ideju, a 16,1 odsto je neodlučno.

Ovi podaci potvrđuju dominantni antifašistički narativ, ali istovremeno ukazuju na postojanje manjeg, ali ipak značajnog segmenta populacije koji je otvoren prema glorifikaciji četničkog pokreta. Iako se radi o manjini, prisustvo 12,2 odsto pozitivnih odgovora i dodatnih 16,1 odsto neodlučnih predstavlja indikator koji zahtijeva pažnju – navodi CeMI u istraživanju.