Otvoreno pismo podrške Adnanu Čirgiću

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Jedan od osnovnih ali i istovremeno i glavnih stubova koja čine svaku savremenu državu pa i društvo u Evropi pa samim tim i Crnu Goru je jezik. Još od osnivanja Instituta za crnogorski jezik i književnost 2010. godine i njegove transformacije četri godine kasnije u Fakultet za crnogorski jezik i književnost sa sjedištem na Cetinju. Prof. dr Adnan Čirgić je utkao sebe u najveće vrijednosti kako lingvistike kao nauke, tako i u identitetskom smislu Crne Gore. Od samog dolaska na čelo ove itekako značajne institucije dao je (i dalje daje) svoj velik i nemjerljiv doprinos. Od naučnih skupova, preko okruglih stolova, do formiranja biblioteke ,,Montenegrine”, promocija naučno-izdavačke djelatnosti u kojoj su zastupljena najveća imena crnogorske lingvistike do međunarodnih sajmova i međunarodne saradnje. Uz izuzetan broj realizovanih i projekata u pripremi FCKJ je postala kultna institucija u Crnoj Gori koja je afirmisala najveće naučne i filološke domete i vrijednosti montenegristike. Još mnogo toga bi se imalo dodati no naravno trebalo bi i vremena i prostora pobrojati sve.

Od završetaka parlamentarnih izbora u Crnoj Gori ne prestaje se sa satanizacijom ovog istaknutog intelektualca i lingviste. Orkestrirana kampanja srpskih nacional-šovinističkih krugova ne prestaje naprotiv ona se pojačava u liku kvazi-poluintelektulaca koji su se pojavilii iz mračne prošlostvi prikrivenog četništva i otvorenog podaništva. Postajući sluge dekadentnih ,,kerbera” i ,,čuvara” Hadovog ,,podzemnog svijeta”. Ostrašćene sluge autoritarnog režima žele da unište FCKJ kao jedan od glavnih činilaca identiteske borbe. FCKJ je će i pored svih mogućih pokušaja uništavanja istih od različitih pro-srpskih krugova opstati. Riječ i jezik se ne mogu ubiti  ni uništiti, on žive i živjeće kroz nacionalni fenomen i opstajati bez obzira na sve prepreke. Napadi na Adnana Čirgića su protkani otvorenom i neskrivenom mržnjom prema svemu što je crnogorsko. U ovom teškom vremenu kada mnogi ,,intelektualci” ćute (svjesno ili nesvjesno) kada naše društvo tone u raljama svetosavske ideologije. Mora se čuti Ginzbergov ,,Krik” (Urlik) dok god dopire eho savremene civilizacije u odbrani svih vrijednosti države Crne Gore ali i u odbrani Adnana Čirgića. Njegov primjer borbe za za istrajnost identitetskih i naučnih principa i stavova je primjer intelektualca koji nije nikada poklekao. Zar ima išta u ovom trenutku važnije i bitnije nego braniti Crnu Goru od snaga klerofašizma koje žele da nas vrate na temeljima prevaziđene i poražene četničke ideologije ,,krvi i tla” pri tome poništavajući sve postulate antifašističke borbe na kojima smo izgradili Crnu Goru. A Crna Gora je ,,kaplja vode” za koju se mnogo puta krvarilo na njenim granicama i polagali životi u odbrani njenih najvećih ideala. I kakva bi ta Crna Gora danas bila da njenoj slavnoj istoriji nisu dali ljepotu i pripadnici manjiskih naroda.

Prof. dr Adnan Čirgić postaje jedna od simbola one hrabre i građanske Crne Gore koja kroz intelektualnu ali i naučnu prizmu se bori za jedno bolje i pravednije društvo. Koliko mu je u tome teško on to sam najbolje zna. Ono što je po meni najgore u ovim trenucima je ćutanje. Jer ako ćutite potpisali ste ,,predaju” prije ,,predaje.” Ja se ne mirim sa ćutanjem već želim da se čuje moj glas podrške prof. dr Adnanu Čirgiću zbog njegovog  Prometejskog puta u borbi za očuvanje identitetskih i filoloških vrijednosti Crne Gore. Svako ko živi danas u Crnoj Gori ili prati njenu političku situaciju, sa sigurnošću može uvidjeti da je izuzetno teška kako epidemiološki tako je i opterećena nacionalistički. Ako ne stanemo u odbranu prava i integriteta ovako značajnijh intelektualac i naučnika onda smo kao društvo osuđeni na PORAZ!!! Prof. dr Adnan Čirgić predstavlja jedan od svetionika savremnog društva u Crnoj Gori. I ma koliko u ovim trenucima svima nama montenigristima bilo teško sve ovo što se dešava, naša se riječ mora čuti. Jer od kada postoje jezici ali i brojna druga kulturna dobra postoje i filolozi i intelektulaci. Umjesto daljeg teksta Prof. dr Adnanu Čirgiću u znak podrške posvetiču misli Halila Džurbana libansko američkog pisca (1883-1931) koji je jednom zapisao: ,,Život bez pobune je kao godina bez proljeća. Pobuna bez istine je kao proljeće u suvoj, neplodnoj pustinji. Život, pobuna i istina jesu Sveto trojstvo koje se ne može odvajati ni mijenjati.”