Otvoreni Balkan i praksa: Kako bi mogao da u opasnost dovede zdravlje ljudi

O Otvorenom Balkanu se mnogo govori, malo kaže a još manje zna. Pitanje koje je stalno prisutno jeste – da li zemlji kandidatu za članstvo u EU, najvjerovatnije prvoj sljedećoj članici treba Otvoreni Balkan, kao neka vrsta balkanske unije i kako bi se to odrazilo na crnogorski integracioni put. Jasno je da je ovo pitanje postavljeno kao političko.

Međutim, nekadašnja direktorica Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove Vesna Daković, objasnila je kako ona gleda na ovo pitanje, a da nema veze sa poliitikom. Inicijativu Open Balkan prikazala je kroz bezbjednost hrane i zdravlje ljudi.

Kaže da je opasno nervira relativizacija Open Balkan inicijative.

“Ja lično ne posmatram ovo kao političko pitanje, već kao striktno tehničko pitanje. Prethodni put sam govorila o Zakonu o potvrđivanju sporazuma o saradnji u vetrinarskoj, fitosanitarnoj i oblasti bezbjednosti hrane i hrane za životinje na Zapadnom Balkanu, koji je do sada ratifikovao parlament Republike Srbije. Ukazala sam da je ovaj Zakon u suprotnosti sa EU propisima, a time i propisima Crne Gore, u ovim oblastima, jer je naše zakonodavstvo usaglašeno sa EU zakonodavstvom. I dodajem, od svih zemalja Zapadnog Balkana, samo naše zakonodavstvo je usaglašeno”, napisala je Daković na svom Facebook profilu.

Sa druge strane, pošto, kako kaže, mnogima i dalje nijesu jasni argumenti protiv podrške Crne Gore inicijativi Open Balkan, želi da objasni kroz jedan primjer iz prakse.

“Kada je proglašena pandemija covid 19 u martu 2020. godine, Srbija je odmah zabranila izvoz brašna, pšenice i drugih prozvoda iz kategorije osnovnih životnih namirnica (kao i u ovoj novijoj situaciji, kada je otpočela agresija na Ukrajinu)”, napominje Daković.

Naravno, dodala je ona, ovo je nešto što Republika Srbija, kao i svaka država ima pravo da uvede kao mjeru i ja to apsolutno ne želim da komentarišem.

“Međutim, želim da se vratim na situaciju iz marta 2020. Crna Gora se zaista našla u problemu, tog marta 2020. godine, jer nije imala druga nabavna tržišta za pšenicu i brašno. Takođe, cijeli svijet je bio u “zastoju” i nije bilo tako lako ni naći nova tržišta. U Evropi su definisani koridori za kretanje roba i sve u svemu bia je situacija gdje je svima trebalo malo vremena da se snađe”, ističe Daković.

Jasna je – kako to obično i biva, biznis je prvi našao rješenje.

“Naši privrednici su našli mogućnost da kupe pšenicu uz posebnu dozvolu Privredne komore Srbije. Tada se stavlja u pogon Nikšićki mlin, nakon gotovo dvije godine pauze u radu. Sprovode se sve neophodne mjere uz nadzor inspektora za osposobljavanje Mlina. Koordinira se uvoz pšenice od ulaska na granični prelaz do Nikšićkog Mlina, gdje pšenicu čeka inspektor da uzorkuje i šalje uzorak pšenice na analizu u laboratoriju. Svi rade tada, dan, noć, kako bi se obezbjedilo brašno za pekare u Crnoj Gori”, ističe ona.

Dodaje da prva isporuka pšenice nakon analize pokazuje da ne odgovara upotrebi za ishranu ljudi jer je sadržaj mikotoksina (jasno je iz riječi o čemu se radi) skoro duplo veći od dozvoljenog. Naravno da nikome nije palo na pamet da takvu pšenicu iskoristi za proizvodnju brašna za ishranu ljudi.

“Biznis je opet odradio svoje i sljedeće isporuke su dolazile u skladu sa zahtjevima bezbjednosti hrane naše države uz nadzor i kontrolu inspektora i analaize laboratorija, za svaki pristigli kamion i za svaku seriju proizvedenog brašna. (Napominjem samo da je i ovo u skladu sa propisima naše države, jer kada jedna pošiljka ne odgovara propisanim zahtjevima, najmanje sledećih 10 uzastopnih se kontroliše.)”, napominje ona.

Kakve ovo veze ima sa Open Balkanom, odnosno sa Zakonom koji je ratifikovala Srbija?

“Prvo, pošiljke se u skladu sa Zakonom ne pregledaju na graničnom prelazu, odnosno gubimo mogućnost da pošiljku vratimo sa graničnog pralaza. Na bazi prethodnog primjera, u najboljem slučaju, pošiljku moramo upotrijebiti na drugačiji način ili u druge namjene, ako je uopšte i iskontrolišemo i možemo upotrijebiti”, ističe Daković.

Prema njenim riječima, u najgorem slučaju, pošiljku moramo uništiti, ako smo je uopšte iskontrolisali.

“Drugo, u skladu sa istim Zakonom, mi nemamo pravo da kontrolišemo pošiljke ako ih prate laboratorijske analize iz drugih zemalja Zapadnog Balkana. Ovdje čak imamo dva problema. Prvi je vezan za metode laboratorijskih analiza, koji sam problem objasnila u prethodnom postu vezanom za Open Balkan. Drugi je vezan za nivo dozvoljenih mikotoksina, koji je višestruko manji u Crnoj Gori (u skladu sa EU propisima) nego u Srbiji, na primjer”, navodi Daković.

Dakle, precizira, kada bi primjenjivali predmetni Zakon u slučaju sa pšenicom iz marta 2020. godine, samljeli bi pšenicu visoog sadržaja mikotoksina, koji bi se samim tim našao i u brašnu koje bi zatim svi koristili u ishrani (jer drugog nije bilo).

“Drugim riječima, zdravlje svih građana bi bilo ugroženo. Da li je ovo na šta ukazujem politikanstvo (čime se ja zaista ne bavim) ili pitanje brzbjednosti hrane, a time i zdravlja ljudi, neka svako procjeni sam za sebe. Ja osjećam moralnu obavezu da ono što znam podijelim…”, zaključila je Daković.

M. Dušević