Otvorena izložba Sava Pavlovića pod nazivom „Svjetlom i vodom“

Samostalna izložba likovnog umjetnika Sava Pavlovića pod nazivom „Svjetlom i vodom“ otvorena je u srijedu, 23. septembra 2026. godine u Spomen-domu „Stefan Mitrov Ljubiša“. Organizator ove zanimljive izložbe je JU Muzeji i galerije Budve.

To je prvoo Pavlovićevo predstavljanju u njegovom gradu nakon 2019. godine, kada je retrospektivnom izložbom u svim prostorima Ustanove i objavljivanjem prigodne monografije obilježeno pedeset godina njegovog stvaralaštva.

Pavlović se likovnoj publici predstavio sa dvadesetak akvarela manjeg formata, nastalih tokom posljednje dvije godine. More, Mediteran i primorski ambijent ostaju važna polazišta Pavlovićevog likovnog izraza i u najnovijem ciklusu radova.

Izložbu je otvorio Slobodan Bobo Slovinić, istaknuti crnogorski slikar, pisac, publicista i likovni kritičar.

Pozdravljajući slikara Slovinić je kazao da nam, nakon Pavlovićeve proljetne uspješne prezentacije retrospektivnih radova, velikog formata u galeriji Velimir Laković u Baru, slikar u Budvi priređuje, novo vizuelno iznenađenje.

Evo našeg – Sava – pitura – iz bajkovitih Prešeka, ponovo među nama.
Ovog puta nam prezentira dvadesetak likovnih minijatura, upravo nastalih
nedavno u njegovom otvorenom Ateljeu pokraj mora.

Pitore Savo, nikada nije lutao daleko za motivom. Nikada nije tražio
inspiraciju niti likovno nadahnuće, dalje od svog primorskog zavičaja. Nepresušno inspirativno vrelo, bilo je neposredno pred njim. Samo je trebalo duboko da udahne i zaroni u morske dubine. Pred njim bi se otvarale na hiljade paradigmatskih poticaje. Zoomorfnih, bioloških, reljefnih, pregršti maritimne raskoši su se volšebno pojavljivale.

Oko njega su se elegantno povijale, alge, sase, muravina, a pomeđu grota i seka, promicali su pagrovi, zubaci, krnje, orade. Uživao je u njihovim moćnim pojavama, vještim njihanjem peraja, munjevitom umicanju.

Znao je naići na školjke, gambore, rakove, sipe, obotnice. Na jata sićušnih inćuna, koja su gonile opasne lice. Iako vrsni kulinar, iako obožavatelj, lešade i gradelade, volio je često, samo da uživa u živopisnim podvodnim

čarolijama.
Posmatranjem je obilato punio svoje mentalne baterije. Upijao je raznovrsne oblike, forme, bogate hromatske skale, sfumatne melanže, suptilne valerske vrednote. Moćne sunčeve zrake probijale su se kroz tirkizne dubine i stvarale bi kaleidoskopske senzacije.

Čim bi se našao u svom stvaralačkom ambijentu, pod starom maslinom, sjeo bi za svoju veliku kamenu trpezu i krenuo bi u likovnu avanturu. Ovog puta pred njim su se našla mala parčad debelog akvarelskog papira, kineski pigmenti i vrhunske akvarelne četke.

Često bi kretao objektivističkim pristupom, počevši od preciznih studija prozirnih gambora, kraba i jastoga, prema asocijativnim i apstraktnim oblicima i formama.

Pavlović je vrsni kolorista, njegove hromatske varijacije su milozvučne i harmonične. Naprosto je nepogrješivi maestro u skladnim bojenim akordima. Nikada ne ide na kontrapunktna sučeljavanja, već vješto gradi usklađena, melodična sazvučja.

Koliko poznajem umjetnika, a znamo se decenijama, Savo izbjegava naslovljavanje svojih radova. On prepušta djelo posmatraču, da sam pronađe asocijativni naslov. Oblik, crtež, hromatika, valerski odnosi, najoptimalnije sugeriraju, svaki pojedinačni naziv.

Savo je bio profesor umjetnosti, brojnim učenicima Srednje škole – Danilo Kiš – u Budvi. Vjerujem da ga se svi sa radošću sjećaju. Od kako je prije desetak godina, postao umirovljenik, nastavio je punim jedrima da slika i izlaže širom naše voljene zemlje.

I konačno, ako bih morao da istaknem svoj lični stav o prezentiranim likovnim minijaturama Pavlovića, naglasio bih da kvalitetniji dio postavke, zasigurno čine brojnije skupine, asocijativne, polu-apstraktne i apstraktne sadržajnosti.

Na kraju večeri, pozvao bih vas da iskreno uživate u Pavlovićevim minijaturnim hromatskim bravurama. One to odista i zaslužuju, kazao je Slovinić.