Osvrt na knjige ”Zapisi sa Njeguša i zrnca iz prošlosti sa Njeguša”

Piše: Božidar Proročić, knjiiževnik i publicista

Njeguši su kroz svoju dugu prošlost predstavljali jedno od najljepših a danas i najperspektivnjih sela Katunske nahije. Pored toga oni su svojim fizičko-geografsko-istorijskim položajem na razmeđi između kamena i mora, uvjek predstavljali nepresušni izvor i inspiraciju za brojne putopisce, istraživače, botaničare, oficire, državnike, istoričare. Istorija Njeguša je toliko lijepa i bogata da svaki kamen na ovom prostorima ima svoju duh, priču i sudbinu. Nije bilo lako odrastati i istrajati na surovom kamenom moru. Neumorni neimari i horoničari sa Njeguša Gojko Kustudić i Lazar Božović su svojom koautorskom knjigom ,,Zapisi sa Njeguša” i knjigom Lazara Božovića ,,Zrnca iz prošlosti Njeguša” ostavili trajni pečat stvaralaštva i osvrta na lijepu kako onu staru tako i savremenu istoriju Njeguša.

,,Zapisi sa Njeguša” možda bi se na najljepši način opisali riječima pjesnika sa Njeguša Vasa Stanišića koji je jednom zapisao: ,,Ako sam nešto htio i nijesam došao do kraja…Shvatite: Volim krupne zvijezde zavičaja.” Te zvijezde u beskonačnom kosmosu Gojka Kustudića i Lzara Božovića vječno će sijati iz njihovih knjiga. Zavičaj je ono što nas prati na stazama života ono što nam daje snagu, inspiraciju, pregnuće i nadahnuće, a ponekad i gorku suzu kamenom optočenu. A ta suza je optočena borbama majki Crnogorski koje su odnjivile i podigle brojne generacije pametara i slobodara u borbi za Crnu Goru. U samom uvodu srijeće nas istorijat nastanka imena Njeguši i njegovo pominjanje u istorijskim izvorima. Hronološkim redom sa brojnim zanimljivostima navode se Njeguška sela sa zaseocima i katunima i to: Dugi do, Erakovići, Raićevići, Kopito, Vrhpolje, Vrba, Velji Zalazi, Mali Zalazi, Žanjev do, Mirac, Čavori, Poda, Majstori uz prelijepe slike Petra Miloševića čije vješto oko kamere je sve snimilo.

Njeguške crkve su predstavljene sljedećim redom: Crkva Sv. Nikole u Dugom Dolu, crkva Sv. Neđelje u Veljem Kraju (Erakovići), crkve Sv. Đorđija i Sv. Save u Erakovićima. crkve u Raićevićima Uspenija Bogorodice, Sv. Đorđa, i crkva Sv. Mihaila, crkva Sv. Nikole u Kopitu, crkve Sv. Đorđa u Vrbi i crkva Sv. Petke, u Malim Zalazima crkva Sv. Jovana Krstitelja, u Veljim Zalazima crkva Sv. Vrača, u Žanjevom Dolu crkva Sv. Proroka Jeremije, crkva Sv. Đorđa na Mircu, na Ivanovim Koritima crkva Sv. PŠreobraženja, i crkva Sv. Trijice u Majstorima. Pored pomena crkava opisane su sve slave i poslužbice (prislužbice) koje slave i poštuju Njeguši. Posebnu dragocjenost knjige čini dio koji nosi naslov ,,Zapisi Njeguša u oku stranaca” iako je po meni ovaj dio trebalo da glasi ,,Zapisi Lovćena i Njeguša u oku stranaca” jer sveto ime Lovćena je neraskidivo vezano za Njeguše. U ovom dijelu su predstavljeni zapisi: Francuza Viala De Somiera, Njemca Hajnriha Štiglica, Francuza Giom Ležana, Austrijskog generala Valdena, V. Dentona. Pavla Rovinskog, Jozefa Rohlene, Antonija Baldačija, František Bubak, M. Petrovič, Kurt Hasert, Henrik Angel. Igre i pjesme podlovćenkog kraja predstavljene su na autentičan način zajedno sa onim Njegušima kojima je folklor, igra, narodna i epska poezija uvjek bila na srcu zajedno sa autentičnim instrumentima i njihovim izvođačima na guslama i diplama na kojima su se istcali Kustudije (Kustudići), Popovići, Čavori kao guslari i tradicija diplara koja je neprikosnovena u porodici Čavor a ogleda se u majstorskom umjeću Steva Čavora ali i brojnih drugih.

Draž knjige čine i brojne lijepe i autentične fotografije kako one moderne tako i one iz prošlosti Njeguša, Lovćena, katuna, Petrovića, Kotora, serpentina, crnogorskih oficira, uspinjače, panorame pod snijegom Lovćena itd. U dijelu o Kulturno-zabavnom životu Njeguša imamo od 2002. godine ,,Prve Njeguške sportske igre”, zatim 2003. osnivanje ,,Društva prijatelja Njeguša” čiji su odbor činili pored princa Nikole I Petrovića činili brojni istaknuti intelektualci, diolomate privrednici, istoričari pravnici. Tu su i prve ,,Viteške igre Crne Gore” održane na Njegušima 12. jula 2003. Zatim hronologija mnogobrojnih, radionica, kulturnih, zabavnih i sportskih manifestacija kroz program ,,Njeguško kulturno ljeto” književne večeri, promocije, likovne izložbe, filmske promocije i druge sadržaje. Štampane su i promovisane knjige sa temom o Njegušima ali i održani simpozijumi i skupovi o Crnogorskom pitanju. ,,Njeguško kulturno ljeto” i ,,Viteške igre Crne Gore” predstavljaju manifestacije sa tradicijom po kojima se Njeguši prepoznaju. No svega ovog nebi bilo da nije bilo i punog doprinosa privrednika sa Njeguša i Prijestonice Cetinje. Pošto su mnogi koji su sa Njeguša srcem vezani za svoj rodni kraj daju mu onu svijetlu notu naljepših boja upravo kako to čine Gojko Kustudić i Lazar Božović. Povodom jubilarnih XV ,,Viteških igara Crne Gore” je u knjizi zastupljen i antologijski govor Gojka Kustudića koji na najljepši način odslikava duh ovog kraja. Tu je i tradicionalna manifestacija ,,Njeguška trpeza ” koja na najljepši način reprezentuje proizvodnju Njeguških suhomesnatih specijaliteta i sira. Nepravedno bi bilo da ne istaknem da su izdanje obje knjige podržali brojni pojedinci i privrednici razumijevajući potrebu da je knjiga najljepši čuvar istorije jednog kraja.

Doprinos Gojka Kustudića i Lazara Božovića makar on bio i pionirski je za duboko poštovanje i uvažavanje. ,,Zapisi sa Njeguša” predstavljaju dobru osnov i dragocjeno svjedočanstvo o Njegušima ali i polaznu osnovu svim budućim posebno onim mlađim hroničarima koji žele da krenu njihovim stopama. Lijepu priču o Njegušima pored autora uklesali su vjekovi prošlosti onih koji su čuvali i sačuvali Crnu Goru. Tim granicam na razmeđi između Lovćena i mora autori su povukli najljepšim zlatovezom pisanih niti i riječi. A jeli moglo biti drugačije? Nije poznajući autore koji svojim neumornim rukama najljepših Podlovćenskih klesara čuvaju i klešu decenijama ,,Zapise sa Njeguša,, a knjiga je živo svjedočanstvo koje će živjeti i posle nas.

U drugoj knjizi ,,Zrnca iz prošlosti Njeguša” koju potpisuje Lazar Božović čiju je recenziju uradila Akademik dr Milica Pejović-Kostić a posvećena je jednom drugom velikom stvaraocu kakvih je bilo mnogo kroz istoriju Njeguša dr. Dušanu Otaševiću. Knjiga sadrži poglavlja: Njeguške vode, Lovćenski vrhovi-svojevrsni vidikovci, Njeguški katuni, Spomenici graditeljstva, Stara njeguška jela, Kratki zapisi iz prošlosti Njeguša, Crtice iz života dinastije Petrović, uz pogovor Čedomira Draškovića. Upravo kako i glasi sam naziv knjige Lazar Božović je dotakao samo ,,zrnca” iz prošlosti. Ljepota zavičajna uokvirena u fotografijama Petra Miloševića kroz prizmu samog autora pokazuje nam svu magijsku ljepotu odnosno samo jedan dio te ljepote Njeguša ali i Lovćena oltara slobode svih Crnogoraca. Njeguši su nikada dovolljno ispričana priča. Kriju mnoge tajne katuni, guvna, vode, ublovi, kućišta, karavanski putevi prošlosti. Dok čitamo knjigu prolazimo kroz kroz magiju jednog bisera koji je u prošlosti nastanka univerzuma sam Bog dotakao i ostavio da traje i postoji. Dok je čitate ostajete duboko sakriveni u tajnim odajama naših predaka koji su svoj časni ali nadasve teški životni put prelazli onako kako su jedino umjeli i znali časno i dostojanstveno. ,,Zrnca iz prošlosti Njeguša” je uz ,,Zapise sa Njeguša” predstavljaju dinamične knjige one su svojevrsni omaži nostalgiji, djetinsjtvu (kome se kad tad svi vraćamo), nezaustvljivom točku istorije prepunom emocija i veličanstvenih slika.

Gojko Kustudić i Lazar Božović su sa knjigama ,,Zapisi sa Njeguša” i ,,Zrnca iz prošlosti Njeguša” nastavili tradiciju onih Njeguša koji su pored sablje i mača praha i olova zapisivali svoju istoriju na pergamentima prošlosti mnogo puta gorke ali i osvijetljene majskim i julskim zorama slobode i svijetle prošlosti. Poznato je da mjesto đe prvi put otvorimo oči, magijski deluje na ljude, da oblikuje njihov karakter i mentalitet i da ih, kasnije, čvrsto veže za sebe, što je bila sudbina mnogih uglednih i poznatih Njeguša. Zavičaj je iznad života natopljenog prošlošću i uzvišen prostor u kojem se susreću nasleđe i običaji. Meša Selimović ističe: Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja, već i koloplet nasleđa, istorije i cjelokupnog životnog iskustva vezanog za svoj kraj. Generacije i pokoljenja traže i nalaze u zavičaju arhetipske slike svoje genealogije, starozavjetnih predanja, iako niko ne može vjerno zamisliti svoje pretke dalje od dva koljena. Jedan izraelski pjesnik je zapisao: Čovjek je samo kopija svog zavičaja, a T. S. Eliot kaže: Zavičaj je tamo odakle izviremo. Veliki pjesnik Gete rekao je da čojvek sve duguje zavičaju. Gojko Kustudić i Lazar Božović kao Prometeji i hroničari jednog od najljepših djelova Crne Gore nastaviće siguran sam i dalje sa svojim radom, a obje knjige će naići na topao prijem kako kod publike tako i kod stručne i naučne javnosti.