Osvetnički taster za omiljenog dr Nermina

Piše: Slavko Mandić

Da mu je kukavcu da je dragog Nermina, prijatelja ljudi, mogao pogledati u oči kad je pritisnuo osvetnički taster njegovog mobilnog telefona. Odakle je otišla sramna poruka ljekaru, humanisti, altruisti, čovjeku čija je stručnost i znanje spasila ko zna koliko ljudi, koji su kod njega mogli u svaku uru kad muka naćera. Poruka da više nije ljekar FK Budućnost. I ništa više. Da je taj koji je to učinio imao gram čojstva, ili bar elementarnog vaspitanja i pristojnosti pozvao bi doktora i u lice mu saopštio da ga smjenjuje i zašto to čini. Nije, jer nije ni mogao pronaći razlog za takav čin, osim onaj koji karakteriše ostrašćene vlastodršce, prepoznate u Njegoševom stihu: Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom.

Dr Nermin je pripadnik druge partije, ali i vjere, što se ne oprašta baš tako lako. On je čovjek sa stavom, integritetom, znanjem i zvanjem. Zaljubljenik u svoju Podgoricu, svoju Crnu Goru, njenu tradiciju, kulturu, istoriju, običaje, kontraste, ljepotu. To je čovjek koji je srastao s narodom više nego  ijedan drugi.
Bože u kakvom to društvu živimo, svjetlosnim godinama udaljenom od civilizacije. Kakvi su nam to ljudi u okruženju, spremni da se svete onima kod kojih su prepoznali vrijednost i ljudskost, čast i poštenje. Pa ih ta plemenitost jednog Nermina Abdića tako snažno udari u vlastitu nečastivost, da ne mogu da oćute, no posegnu za političkom silom da se obračunaju sa onim što oni nemaju, niti će ikada imati. Zamislite kakva je to ironija da jedanog provjerenog specijalistu ortopeda, poznatog i priznatog i van svoje domovine, omiljenog, čestitog i uglednog građanina Podgorice smjenjuje neka politička minijatura, koja se slučajno nalazi tu đe jeste i odakle može da učini gadost čak i ovakve vrste.
Ali, eto, može. Prvenstveno zato što su građani odavno prestali da reaguju na ovakve prljavštine pripadnika današnje podgoričke vlasti, ali i onih na svim državnim nivoima, pa su se oni osokolili u svojoj bezobraštini toliko da svakodnevno javno pokazuju ko su i od kakvog su materijala načinjeni. Oni isti će zakucati na Nerminova vrata kad im zagusti i snishodljivo ga moliti da im pomogne. Nije ih stid što su uradili, već strah da ih ne odbije. Ali omiljeni doktor ljude ne dijeli po političkoj pripadnosti, partijskom članstvu, naciji i vjeri. On će ih prihvatiti kao što prihvata svakoga ko mu se obrati.
Bez zlopamćenja i osvetništva. Njega smjena ne pogađa, jer je to osveta politički mrtvih duša. Dira ga način, zato što to ne treba tako u njegovom gradu i njegovoj Crnoj Gori.

Taj što je porukom obavijestio doktora da više neće liječiti fudbalere Budućnosti sigurno nije mislio na njihovu dobrobit i njihovo zdravlje. Jer, opet će mnogi kod njega. Moraju, zato što je najbolji u svojoj struci i zato što je neumoran. On jednostavno ne umije nikoga da odbije. Kad kod njega dođete, vrata su širom otvorena. Svako će na red doći. Nema kod njega višemjesečnih čekanja. Vole ga ljudi, kao što i on njih voli. To se vidi i ośeća. Zna to vlast i to joj smeta.
Zato doktora Abdića treba maći đe god da je. Pa i na ovakav način, koji o njima zbori baš koliko treba. Ko su i kakvi su. Oni nikada više neće biti isti. Jer svakim prljavim gestom koji čine, tonu još dublje u vlastiti glib.

Biće zanimljivo gledati reakciju ljudi iz FK Budućnost.
Jer nije ovaj taster majstor, Klub slavne prošlosti i tradicije. Ima tamo i drugih, vjerujemo. Nadamo se da će se oglasiti. A ako odćute ovu sramotu, dr Nerminu Abdiću među takvima nije ni bilo mjesta.