Blokadom glavne saobraćajnice kod gradske pijace, Kotorani su podržali neformalnu grupu studenata „Kamo šutra“ i izrazili bunt prema onima koji su gluvi na studentske zahtijeve, koji se, prije sveg,a odnose na smjenu ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i potpredsjednika Vlade Alekse Bečića.
Ostavke, ostavke, uzvikivali su okupljeni i na ovom, četvrtom po redu građanskom protestu u Kotoru, ogorčeni ignorantskom politikom najodgovornijih, prevashodno u bezbjednosnom sektoru crnogorske Vlade.
Transparenti su nosili sljedeće poruke: Smjene jer nema ostavki!, Nulta tolerancija za nultu odgovornost, Je li fotelja vrjednija od ljudskih života, Da nam đeca žive bezbjedno, Nema pravde bez ostavki!, Ne budi kao Danilo, slušaj svojeg oca!, Dajte đeci sigurno okruženje za rast i razvoj…
Saobraćaj je na kotorskoj rivi bio zaustavljen od 17 sati i 26 minuta do 17 i 49 minuta, simbolično u znak jezivog i ponovljenog zločina koji se dogodio na Cetinju a u kojima su stradale ukupno 23 osobe, među kojima četvoro dječaka.
Blokade će, osim u danima vikenda, trajati svakodnevno.
Tekst i foto: Radio Skala
Bravo Kotorani i još da vas je još još!!
Samo nastavimo.
Masovno i složno.
Moraju se bitange privesti oravdi.
BERLUSKONI I TRAMP: „VELIKI“ GOSPODARI MELONI?
Postoje mnoge sličnosti između dva predsjednika milijardera.
Studirala je politiku kao mlada djevojka, ali je svoje obrazovanje učvrstila s Berlusconijem, koji je imenovao njenog ministra 2008. godine, u dobi od 31 godine. A od njega je Meloni naučila da bude “konkavna i konveksna”, odnosno da bude spremna na svaku metamorfozu, kao da danas viče suprotno od onoga što je vikala juče.
Sada imate još jedan sjajan primjer da vas inspiriše, američki predsjednik.
Mnogo je sličnosti između Trumpa i Berlusconija. Pored svog seksualnog apetita, više žena i djevojaka i nedostatka poštovanja prema ženama, oboje su započeli na tržištu nekretnina, podstaknuti vlasništvom medija. Zatim, pošto se ekonomska moć konsoliduje i širi samo uz političku podršku, obojica su “izašli na teren”. A kada su ekonomska, medijska i politička moć u rukama jedne osobe… nikome ne preostaje! Nije baš tako, ali skoro.
Za studentkinju Meloni (pod psom i diskriminisanu, kako se voli da definiše) stvari nisu tako jednostavne, ali je pametna i sposobna; sposoban… za bilo šta.
Od svog učitelja Silvio je naučio da prodaje, veličajući i uveličavajući čak i najmanji i jedini pozitivni detalj nečega katastrofalnog: zaposlenja i nadnica, proizvodnje, penzija, zdravstva, socijalne sigurnosti i blagostanja, obrazovanja, reformi. A od Trumpa uči da KOMANDUJE: dosta beskorisnih pravila, unutrašnjih i međunarodnih ograničenja; dosadne provjere i gubljenje vremena u raspravama i objašnjenjima. Koja je svrha pobjede na izborima ako nemaš pravo da radiš šta hoćeš?
A Meloni, koja brzo uči, naporno radi kako bi parirala majstoru.
Ali šta bi trebalo da radi onih 71% Italijana koji nisu glasali za Meloni vladu, da li da pasivno pomognu ili da povuku potez… pre nego što bude prekasno?
N.B. nema potrebe za revolucijom; samo glasaj!
KAD MI “ITALIJANCI DOBRI LJUDI” ISTREBIMO NEVINE CIVILE DA UVOZE FAŠIZAM U JUGOSLAVIJU
by Mattia Madonia 26.11.2020.
“Naređeno nam je da pobijemo sve i spalimo sve što sretnemo na našem putu”; “Uništili smo sve od vrha do dna bez pošteđenja nevinih. Ubijamo cijele obitelji svake noći, tučemo ih do smrti ili pucamo na njih. Ako se samo pokušaju pomaknuti, mi vučemo nemilosrdno i tko umre, umre”.
Ovo nisu povijesna svjedočanstva o vremenu varvara, odjeci jednog vrlo davnog vremena, već pisma naših vojnika u Jugoslaviji za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je počeo stupiti na snagu mit “Italijani su dobri ljudi”.
Čini se da je u 2020. godini vrijeme da ga se riješimo.
Krajem tridesetih godina Mussolini je odlučio poduzeti još jednu, pompoznu ekspanzionističku kampanju.
Razlozi su bili višestruki: morali su dati signal i saveznicima i neprijateljima, pokušavajući s jedne strane napraviti mjesta usred njemačke nadmoćnosti, s druge strane glodati teritorije Francuzima i Britancima, sprečavajući njihovo napredovanje.
Osim toga, Mussolini se namjeravao iskupiti nakon neuspjeha kolonijalizma u Africi, kojeg karakteriziraju ekonomski gubici, međunarodne sankcije, vojno osiromašenje i užasi počinjeni u tim zemljama.
Pogled nam je pao na Balkan, ali prije dolaska na teritorije koje graniče s našim poluotokom krenuli smo odozdo, u Albaniji i Grčkoj.
1939. godine došlo je do okupacije Albanije, prvotno je olakšala neorganizirana neprijateljska vojska i sa lošim resursima.
Problemi su nastali kada su počeli pobuna lokalnog otpora, a partizanske skupine dobile su potporu civilnog stanovništva pokušavajući se suprotstaviti talijanskim vojnicima.
Dakle, naša vojska se oslanja na represiju i nasilje nad civilima. Naređenja odozgo su bile jasne: pokazni djela su se sastojala od uništavanja čitavih sela, zatvaranja ili ubijanja svih stanovnika.
Rezultat je još uvijek kampiranje u Muzeju otpora u Tirani: 28 tisuća mrtvih, 43 tisuće deportiranih i interniranih u koncentracijske logore, 61 tisuća kuća spaljeno, 850 sela uništeno, 100 tisuća zvijeri napaljeno To je bio samo početak onoga što se zvalo paralelni rat i koji bi trebao poslužiti kao sjećanje na užas koji nikad nismo izmislili.
1940. godine na red je došla Grčka, a talijanski vojnici napreduju na grčki teritorij počevši od Albanije.
Talijani su se i tom prilikom borili da izvuku najbolje od njih protiv lokalnog otpora; uspjeli su tek 1941. zahvaljujući pomoći Nijemaca i uobičajenim brutalnim metodama: okupatorske vojske su napadale sela i izgladnjivale civile, a zatim su počeli pucati i deportacije u kampovi fokusa.
Bilo je brojnih masovnih silovanja, a žene su regrutirane kako bi zadovoljile talijanske vojnike u bordelima. Nikolaos Bavaris, policijski major u Tesagiji, napisao je Crvenom križu i talijanskim vlastima: “Hvalite se da ste najciviliziranija zemlja u Europi, ali ovakve zločine čine samo barbari”, kao odgovor na to je mučen i zatvoren u koncentracijskom logoru.
U međuvremenu su bila zrela vremena za talijansko potonuće u Jugoslaviji, gdje je između 1941. i 1943. godine u akciju krenulo 650 tisuća vojnika naše vojske.
Velika operacija, provedena sa silama Osovine, dovela je Italiju da preuzme kontrolu nad pokrajinom Lubijanom, Dalmacijom, Kosovom, Crnom Gorom i nekoliko hrvatskih teritorija.
Na ovim mjestima započeo je proces talijanizacije, koji je imao za cilj demontirati stari politički sustav u egzistenciji, kao i društveni materijal, počevši od jezičnih korijena – svi gradovi su mijenjali imena – i od korištenja i običaja lokalnog stanovništva, koji to nije rado prihvati ovu promjenu.
Čak su i ovdje rođeni pobunjenički pokreti, a partizani pokušavaju protjerati talijanskog osvajača. Mussolini je to primijetio 1942. godine, kada je rekao: “Uobičajeno mjesto koje Talijane prikazuje kao sentimentalne nesposobne da budu čvrsti kada je potrebno mora prestati. “Počeo je novi ciklus koji prikazuje Talijane kao ljude koji su spremni učiniti sve, za dobro zemlje i prestiž oružanih snaga. Ne brinite zbog ekonomske neugodnosti stanovništva: oni su to htjeli, oni se nose s posljedicama”.
Posljedice koje su stigle uskoro: smrt i uništenje.
Treba stvari nazvati njihovim imenom: etnička zamjena.
To je bila svrha fašističke Italije u Jugoslaviji, da tokom okupacije izvede napad na nacionalni identitet pokorenih naroda počevši odozgo na civile. Da bi to učinio, koristio je lokalne skupine pretvarajući ih u kolaboracionističke postrojbe, poput hrvatskih ustaša i srpskih četnika, kako bi izvršio pobude i promovirao građanske ratove unutar osvojenih teritorija.
Fašistički režim je naredio teroriziranje stanovništva kako bi se izbjeglo bilo kakav oblik pobune.
Otpor partizana morao je biti zaustavljen pri rođenju, o čemu svjedoči proglas koji je 30. svibnja 1942. godine objavio Temistocle Testa, prefekt pokrajine Fiume: “Obavještavamo stanovništvo pripojenih teritorija da današnjom odredbom članovi navedenih obitelji (od partizani) su internirani, obrijani im kuće do temelja, zaplijenjena im imovina i strijeljano dvadeset članova takozvanih obitelji. Tako je počelo razdoblje grabuljanja, paljenih sela i masovnih pucnjave. Jugoslovenskoj kulturi nije trebalo biti ni traga.
Režim je promijenio sve putokaze, zamijenio prezimena talijanskim, zabranjene novine na lokalnom jeziku i raspuštene sva kulturna i sportska udruženja.
Osim toga, rimski pozdrav je provođen zakonom. Nisi se mogao pobuniti, šteta za pucnjavu.
Povjerenik okruga Logatec, Umberto Rosin, u informativnom pismu napisao je: “Nastavljamo s uhićenjima, masovnim pucnjavama napravljenim kacigama, požarima u zemljama napravljenim samo da bi se uništili. ” Izraz ‘Talijani su postali gori od Nijemaca’, koji možete čuti kako mrmlja na sve strane, nadoknađuje osjećaje Slovencima prema nama.
Kada su neredi stanovništva postali neodrživi, režim je odlučio iskoristiti koncentracijske logore. General Taddeo Orlando precizirao je da ih ne bi smjeli ograničavati na partizane i neprijateljske vojnike, zapravo je napisao: “Potrebno je eliminirati sve osnovce, sve općinske i javne djelatnike, sve liječnike, ljekarne, odvjetnike, novinare, svećenike
A general Mario Roatta napisao je kolegama: “Čak je i vojvoda rekao da zapamtite da se najbolja situacija dogodi kada je neprijatelj mrtav.” Stoga je potrebno moći riješiti se brojnih talaca i koristiti paljbu onoliko puta koliko je to potrebno. Duče pristaje hospitalizirati mnoge ljude, čak i 30 tisuća ljudi”. I tako se dogodilo. Muškarci, žene, stariji i djeca završili su u koncentracijskim logorima, pateći od hladnoće, gladi i epidemija.
Strategija fašističkog režima s druge strane bila je upravo ova, kako navodi general Gastone Gambara: “Logično je i prikladno da koncentracijski logor ne znači logor za tovljenje.” Bolesna osoba je mirna. ”
Kada je rat završio i Italija izgubila kontrolu nad teritorijama na Balkanu, posljedice su bile poražavajuće. Osveta jugoslovenskog naroda bila je žestoka i uglavnom kriminalna, kako pamte febe i Titove grabulje. Pojedinačne nacije zatražile su od međunarodnih organizacija da procesuiraju talijanske ratne zločince, ali zahtjevi nisu uspjeli. Geopolitička ravnoteža koja je stvorena u drugom poslijeratnom ratu omogućila je nove saveze, a Italija je dobila od SAD-a i europskih pobjedničkih država priliku da procesuiraju svoje sunarodnjake u domovini. Kao i kod kolonijalnih ratnih zločinaca u Africi, ovo se nikad nije dogodilo. Što se tiče nacizma za fašizam nije bilo kolektivnog denunciranja, ni suđenja iz Nürnberga, već reseta koji je doveo do nastanka Republike i Ustava, a da se nikad u potpunosti nije bavio greškama vlastite nedavne prošlosti: među amnestijama i masovnom amnezijom, Talijani su odabrani da zaborave. Povijest se ipak ne može izbrisati, jer čak i ako je ne prenose oni koji bi to trebali imati dužnost, ona obilježava generacije, a žrtve ne zaboravljaju, ostaju otisci pokolja, barbarstva koje nadmašuju logiku već užasnog rata, guranje preko granice tog sjemena zla koje je karakteriziralo cijelo fašističko razdoblje. Sad je kasno za pravdu, preostaje nam samo informirati i pamtiti, da se sve ovo ne ponovi.
https://thevision.com/cultura/sostituzione-etnica-jugoslavia/
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].