Ostavka, ministre!

Novo masovno ubistvo na Cetinju, drugo u posljednje dvije i po godine nakon tragedije na Medovini, jasno pokazuje duboke i sistemske greške u funkcionisanju Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije.

Ova tragedija nije samo šok za porodice žrtava i društvo u cjelini, već suštinski pokazuje i neadekvatno upravljanje bezbjednosnim sistemom. Kada ministar unutrašnjih poslova i bezbjednosni sektor pokušavaju opravdati ovakve događaje tvrdnjama o situacionom događaju, nedostatku resursa ili problemima u organizaciji, zapravo time priznaju svoju odgovornost.

Takođe, priče o nedovoljnom broju policajaca na terenu, iako su objektivne, ne mogu biti opravdanje, pogotovo na Cetinju, gdje je situacija već duže vrijeme izuzetno napeta zbog sukoba kriminalnih klanova.

Uprkos svemu, zločin koji ima elemente terorističkog akta uspio da u kafani ubije četiri osobe, potom pređe na drugi kraj grada i tamo nastavi svoj krvavi pohod, ubijajući porodicu vlasnika kafane, njihovu djecu i čak i svoju sestru. Po zvaničnoj tvrdnji Tužilaštva ukupno na pet lokacija.

Postavlja se nekoliko ključnih pitanja: Gdje je bila policija tokom ovih događaja? Kako je moguće da pomahnitali ubica, prođe cijeli grad i počini masakr na više lokacija, a da ga niko ne zaustavi? Što su u tom momentu radile tri patrole policije kao i obezbjeđenje Manastira? Zašto policija nije djelovala preventivno, posebno jer je po pouzdanim informacijama, ubica koji je već bio procesuiran zbog nelegalnog držanja oružja i nasilničkog ponašanja, očigledno bio inspirisan Borilovićem, pa ga je čak i pominjao. Mnogo pitanja, a malo odgovora, pogotovo i zbog teza o brzoj reakciji policije, koja je saopštila da je Martinović ustrijelio toliki broj građana za samo pola sata. Za dokazivanje te tvrdnje biće potreban obdukcioni nalaz svih žrtava.

Ministar Šaranović već pet mjeseci odbija da primi podnosioce inicijative ,,Markov i Mašanov zakon“ kojim se, pored ostalog, traže najstrože kazne za nasilnike, psihološka vještačenja i oduzimanje oružja

Uprkos svemu, čini se da su bezbjednosne službe potpuno nespremne da odgovore na ovakve situacije. Kako to da ni u jednom trenutku nijesu bili spremni za ovakve eskalacije? Zašto nije bilo koordinacije jer je prvobitna informacija policije bila da je ubistvo u Bajicama, a ne u centru Cetinja?

Jasno je da nedostaje strategija u upravljanju policijskim resursima. Iako je Cetinje malo mjesto, reakcija policije bila je dosta brža nego u slučaju Medovine, ali ipak sporija nego što bi bila u većim gradovima, što dodatno ukazuje na lošu organizaciju i upravljanje.

Ovo nije samo problem nefunkcionalnosti sistema već i pitanje moralne i političke odgovornosti.

Kada se građani osjećaju nesigurno, a policija ne može da spriječi ili reaguje na najteže zločine, onda je jasno da ministar unutrašnjih poslova snosi objektivnu odgovornost. Njegova uloga nije samo da upravlja resursima, već i da obezbijedi da se preventivnim mjerama spriječe ovakve tragedije. Dodatno, uloga ministra je i da odgovorno upravlja politikom bezbjednosti a ne da mu bude strategija ,,da se građani vrate normalnom životu i ne puštaju nikoga u svoje kuće“. O kakvom normalnom životu onda govori ministar? Nažalost, od slučaja Medovina, Balijagića, obračuna kriminalnih klanova, do posljednjeg masakra ono što vidimo jeste konstantno pravdanje, prebacivanje odgovornosti i odsustvo ozbiljnog suočavanja s problemima. Dosta je bilo!

Sistem koji ministar Šaranović vodi očigledno ne funkcioniše: Nema dovoljno prisustva policije na terenu u ključnim trenucima. Nedostaje jasna strategija za prevenciju nasilja i obračuna kriminalnih klanova. Građani se osjećaju prepušteni sami sebi, dok je policija sve češće u ulozi posmatrača. Ako nakon ovakve tragedije ne budu preduzeti konkretni koraci, uključujući smjene na najvišim nivoima, pooštrena zakonska regulativa o oružju, onda šaljemo poruku da su ovakvi događaji prihvatljivi. Ministar Šaranović već pet mjeseci odbija da primi podnosioce inicijative ,,Markov i Mašanov zakon“ kojim se, pored ostalog, traže najstrože kazne za nasilnike, psihološka vještačenja i oduzimanje oružja.

Građani Cetinja i cijele zemlje ne smiju biti taoci nesposobnog sistema, nedostatka političke volje i lošeg upravljanja. Vrijeme je da ministar unutrašnjih poslova preuzme odgovornost i podnese ostavku, a da se hitno pokrene ozbiljna reforma policijskih struktura uključujući i uvođenje policajaca pozornika. Na Cetinju se nažalost svakodnevno osjećaju posljedice potpunog odsustva države. Ako se ništa ne promijeni, pitanje nije hoće li se ovakve tragedije ponoviti, već kada.