Vlado Vurušić, Jutarnji.hr
U subotu 17. septembra u Beogradu će biti pravo opsadno stanje kakvo odavno nije doživio. Svi sa zebnjom očekuju što se može dogoditi. “Ako je neki skup zabranjen – biće zabranjen. Manifestacija neće biti održana i promjene te odluke neće biti”, izrekao je prije nekoliko dana srpski predsjednik Aleksandar Vučić, imajući u vidu najavljeni Europrajd. Orijentišući se na tu izjavu, i MUP Srbije je odbio prijedlog trase kojom se Prajd trebao odvijati.
No, Aleksandar Vučić je ipak sve porekao i, očito, zbog velikog pritiska zapadnih ambasada (američki, britanski, nizozemski i norveški ambasadori pozvali su ga da to učini i najavili svoje ulestvovanje na manifestaciji) i Brisela (mnogi eurozastupnici takođe će doći u Beograd) teška srca odobrio Europrajd šetnju, pogotovo jer su organizatori, osokoljeni evropskom podrškom, rekli da ih zabrane ne zanimaju te da će oni šetati bez obzira na odluku vlasti. Doduše, prihvatili su izmijenjenu rutu. Tako će se u subotu 17. septembra održati Europrajd kojem se Vučić toliko protivio. Prorežimski mediji napadaju “ambasade” i pišu kako Amerika Srbiju gura u LGBT rat!
Još tri manifestacije
No, to nije sve. U Beogradu će uz to biti održane još tri manifestacije koje će od grada taj dan učiniti ključajući kotao: promocija vojnih pitomaca koji će poslije s porodicama i gostima ići u šetnju gradskim ulicama, zatim će se ucentru grada održati promotivna vožnja bolida Formule 1 “Red Bull Show Run Beograd”, a u 17 sati posložiće se planirani – Europrajd i u neposrednom susjedstvu skup konzervativnih velikosrpskih radikalnih desničara, eufemistički nazvanih antiglobalisti, u tzv. Šetnji za porodicu. Aktivni će biti i sveštenici SPC-a jer će u svim pravoslavnim hramovima na trasi Prajda biti istovremeno održavane liturgije protiv njegovog održavanja!
Svi u niskom startu
Srpski MUP je zabranio i LGBTIQ+ okupljanje i radikalnodesni skup “antiglobalista”, ali na ulice će i jedni i drugi te pozivaju svoje sljedbenike i simpatizere da se okupe u što većem broju. Sve su institucije u niskom startu, nervozne i oprezne. Iz Višeg javnog tužilaštva, kako piše beogradski Blic, upozoravaju da će svako okupljanje više od 20 građana biti kažnjeno i da će zajedno s “policijskom upravom za grad Beograd i osnovnim javnim tužilaštvima preduzeti sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti radi zaštite javnog reda i mira, imovine, kao i fizičkog integriteta i spokojstva građana”. MUP takođe procjenjuje da je “rizik za bezbjednost velik”, pogotovo jer će se obje šetnje odvijati u neposrednoj blizini i bliski susret prve vrste dviju suprotstavljenih grupa vrlo je moguć.
Ovo je veliki test za Vučića koji drži sve konce političkog i medijskog života u Srbiji, pa će biti zanimljivo vidjeti koliko na uzdi drži i kontroliše svoj dio biračkog tijela – desne ultranacionaliste i konzervativce ili kako će ih upotrijebiti i iskoristiti. Njemu kontrolisani haos odgovara. Njegova se vladavina svih ovih 12 godina i temelji na podizanju tenzija i stvaranju straha i haosa, njegovom “mučeništvu” i istorijskoj ulozi te najavama čestih dramatičnih obraćanja narodu. Vučiću svakako ne odgovaraju sukobi na ulicama Beograda i nastojaće sve kontrolisati, pa će se vidjeti koliko je jak. Doduše, održavanje Europrajda, uprkos njegovoj zabrani, ipak pokazuje njegovu slabost i određenu pukotinu u monolitu njegove autoritarne vlasti.
cdm
OVAKO SU POČELI STVARATI SRPSKI SVET… 😈 Dimitrije Tucović je tada upozoravao srpsku javnost da je osvajački upad u Albaniju urodio ogorčenjem albanskog naroda prema Srbiji i čestim pobunama, čije gušenje je iziskivalo velike finansijske i vojne napore.[34]
{{citat3|Ne mogu oprostiti Vrhovnoj Komandi i našoj vladi za tu njinu avanturu koja nas stade toliko života; ne mogu oprostiti lekarima koji masu bolesnih: reumatičnih, tuberkuloznih, iznemoglih uputiše da ostave svoje kosti u Albaniji.[27] “Svojom zavojevačkom politikom Srbija, Grčka i Crna Gora nisu uspele da Arbaniju podele, ali su uspele da je smanje i očerupaju.”[39] – Dimitrije Tucović “Okupacija srpske vojske prostirala se sa istoka do na same kapije klisura i klanaca. Ona je rastavila orača od njive, stoku od paše, stada od pojišta, selo od vodenice, kupca i prodavca od pijace, okolinu od varoši, a čitava planinska naselja od svoga privrednoga centra i žitnice za ishranu. Arbanas sa one strane nije smeo kročiti na svoju zemlju koja je ostala na ovoj strani. Svi izvori života bili su presečeni. U očajanju i gladi narod je molio za slobodan dolazak na tržište, a kada mu je i to uskraćeno, između smrti od gladi i smrti od olova on je izabrao ovu drugu.”(43) “Kuće i čitava sela su pretvorena u pepeo, nenaoružano i nedužno stanovništvo je masovno masakrirano, neverovatni akti nasilja, pljačke i surovosti svake vrste — to su sredstva koja je primenjivala i još uvek primenjuje srpsko-crnogorska vojska, u cilju potpunog preinačenja etničkog karaktera oblasti naseljenih isključivo Albancima.”[4] – Izveštaj međunarodne komisije o Balkanskim ratovima Prilikom pohoda u Albaniju, albansko stanovništvo mnogih gradova Kosova je teško stradalo od srpske vojske, uključujući Prištinu, Ferizović (kasnije Uroševac), Đakovicu, Prizren.[16][49][50][51][52] Jedan od najstravičnijih pokolja je izvršen kada je srpska vojska masakrirala civilno stanovništvo (muškarce, žene i decu), i popalila 27 sela u oblasti Ljume.[16][51] Daily Telegraph je tada pisao da su “svi užasi istorije premašeni zverstvima koje su počinile trupe generala Jankovića”.[16]
Cilj zločina nad Albancima je bio da se srpski zahtevi za teritorijalnim proširenjima potpomognu “etničkim čišćenjem” i statističkom manipulacijom pre konferencije velikih sila koja će utvrditi nove granice.[5][6] Dimitrije Tucović je opominjao srpsku javnost da je “izvršen pokušaj ubistva s predumišljajem nad celom jednom nacijom”, što je “zločinačko delo” za koje se “mora ispaštati”.[53] “Seljačka Srbija više ne postoji… 1912. ona je potpuno nestala. Umesto nje, imperijalistička Srbija, pan-Srbija se pojavila, sa svojom pan-srpskom dinastijom i pan-srpskim militarizmom. Ovaj novi imperijalizam, surov, okrutan, nemilosrdan, sanja o povratku Dušanovog carstva i pokušava da dostigne u narednih deset godina imperijalne sile koje postoje stotinama godina.”[54] – Kosta Novaković Srpsko zavojevanje Albanije je značajno doprinelo narastanju srpsko-albanskog sukoba. Dimitrije Tucović podseća da “Srbija nije ušla u Arbaniju kao brat nego kao osvajač” i da je rđavom politikom koja nije računala sa ljudima izgubila svaki dodir sa predstavnicima albanskog naroda i odgurnula ga u mržnju prema svemu srpskom.[55] On ocenjuje da je srpska buržoazija proklamujući osvajačku politiku prema Albaniji “prvi put sa lica srpskog naroda skinula veo jedne poštene nacije koja se bori za svoje oslobođenje”.[56] Tucović podseća da je Srbija htela izlazak na more i jednu svoju koloniju, ali je ostala bez izlaska na more a od zamišljene kolonije stvorila je krvnoga neprijatelja.[57]
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].