Opoziciona vlast zaglavila u ulici pušti me proć

Kako sada stvari stoje, formiranje nove vlasti u Kotoru moguće je na proljeće.

Ne tvrdim da će tako biti, ali znam sasvim sigurno da primavera inspiriše kreatore na svim poljima kulturnog, društvenog pa zbog čega ne i političkog života. Kada otopli i kada sunce udari zrakama magičeskim  u okvire đorzli ispred Dojmija, sve nekako drugačije izgleda. Može tada i ovaj sa onim, i onaj sa ovim. Nema baš nikakvih problema koji bi mogli da dovedu do, ne daj Bože nekakvih nesuglasica koje bi zaklonile sunce, taj, kako kažu neki iz klupa u palati Bizanti onako gordo okrenuti ka njemu, vječiti izvor života.

Kotor je grad kome se svi dive. To je činjenica kada govorimo o ljepotama neskrivenim, ali i onim skrivenim koje se pronalaze svakodnevno, pa se ne rijetko zapitamo: kako to da ih nijesmo viđeli, a hiljadu puta smo tuda prošli. Jednostavno, nijesmo. Slijepi kod očiju, kazao bi narod, pokušavajući sada da dosegne do one druge istine koja se vidi ali koja nikome nije jasna. Politika! Je li to baš tako i ima li je u Kotoru? Ima vlasti. To niko ne spori. Politika je ipak nešto drugo, čuo sam prije neki dan prolazeći kroz Krivošije.

Politika je, veli jedan brkati grmalj sa kosijerom, koji podiže svaki put kad poentira neku Njegoševu, da dobiješ vlast i da vladaš. A no, što je drugo? Ali da je dio vlasti u isto vrijeme i dio opozicije je fenomen koji je zasjenio i činjenicu da navodno i mi živimo u 21. vijeku.

Ne! To ipak nije moguće, reče nekakvi Rešetnjikov. To je podmetačina aktuelne vlasti i režima Mila Đukanovića koji je, to sad, kako veli ruski ekspert za sve i svašto što ne valja, ni sam ne krije htio da udari svim silama na samoga sebe.

Moguće je, moguće, na to će jedan zaokruženi trokoličar ispred vrata od grada. A zašto ne bi bilo moguće, postavi sam sebi  pitanje, najviše postavljano tokom istorije čovečanstva na koje možda nikada nećemo imati jasan odgovor!

Može sve, pa i to, da se sa oglođalih  palmi oglasi  crveni surlaš.

A kako može da opozicija bude vlast, u prolazu, sebi u bradu zbori nekakav a nemo? Koji su to?

To su oni, nađe se ombudsman za misteriozna otkrića novog opšinskog poretka, koji čekaju da im istekne, pa kad im istekne, onda će sa ovima koji su tek potekli, pa da i njima onda počne opet da teče iznova. To je, veli on potpuno ozbiljan, kako to i priliči čelniku iz sjenke, potpuno legitimno.

Zbog toga se valja strpiti i sačekati da današnja opoziciona vlast postane vlast opozicije.

Ako ga ja išta razumijem, oca mi…reče trokoličar i ode gukajući kar ulicom pušti me proć.

Ako zaglavi, sam je kriv, ka i ovi zaglavljeni, reče Joko kokot, koji se upravo iskrcao sa kruzera koji je otkazao sa iduću godinu.

Mirno je i dobro je u Kotoru gradu, dok je god opozicione vlasti.

Slavko Mandić