Opet će iz našeg strpljenja buknuti bijes
Piše: Dubravka Jovanović
Da su živi Vito i Leso.
Da je sa nama Mladen Lompar, u ova strašna nevremena napukle nam države. Izgubljene dobrote koja vjeru u ljude vraća.
Pa da kažu:
Vito:
Treba nekud pobjeć s licem
ispred ove strašne jave
Ne u šake – zlokobnice
zakukaće oko glave.
Ili ovako
Leso:
Slomi te neka tuga prastara
Što je i predak ćutke tugova
Uz mukli zveket starih lastara
u davna neka jutra jugova.
A Mladen je pjevao:
Opet će
iz našeg strpljenja buknuti bijes
jer nećemo klečati
dok gođ ima
Montenegra
i njegove neporažene zastave
Da je riječi Novaka Kilibarde i kičme Mira Vickovića.
I poštenja, gospodstvenosti i blagosti Dragana Kujovića.
Danas da su sa nama pogubljenima pod teretom izdajstva. U strahovladi od mizerija, bez leta našeg nad kukavičjim gnijezdom kojeg su krstovima ogradili. Međ izgubljenim obrazima. U carstvu neznanja i oholosti. U nemiru svakoga dana i pobjedi laži nad istinom. Zla nad dobrim.
Da je danas njihovoga uma.
I srca. Da se voli i druži. Razgovara i ćuti. Da nam lekcije budu. I da se pjeva. Zastave da se viore. Crvene kao drenjine. U oko da se usele i usnu da zacrvene.
I podsjete koliko vrijedimo i đe griješimo. Koliko možemo a sujete nam ne daju. Koliko i što da izdržimo i istrpimo.
Oni su imali riječ. Veliku kao Lovćen. I tvrdu od krša crnogorskoga. Ljekovitu kao sljez.
Riječ za ponos. Nikada za stid.
Danas pravdi dugujemo. Ljudima ne vjerujemo. Istina nikako da prepriječi put lažima, da probije svjetlost. Mrači i kad sunce po satu prirode stiže na red. Nema više malih, skromnih želja velikoga srca. Ni etike ni estetike. Bez finoće i stila. Bez tihog mjesta i blagosti. Prijetlje i batinu, grdnu riječ i bahatost, nadmenost do bola živimo.
I ko nas to ućutkuje? Ko prijeti? Ko sudi?
A Mladen cetinjski,crnogorski i svih nas koji ga ne zaboravljamo bi odgovorio :
Ovo će biti Crna Gora
još mnogo vjekova:
u tamnicu zatvorenje
i okovi
i uvijek će tu biti
Sveci i pjesnici
žrtve i krvnici
lutaće još dugo
učiti strane mitove
izgovarati tuđe molitve
Bolovati rane drugih
i skapavati
Vito će:
Drumovi će poželjet ludaka
a ludaka niđe biti neće
Leso tiho, sjetno:
Ja i sad gledam sa čežnjom vrh planine
nad kojim nebo u sjajan luk se svija,
jer ljudskom srcu bolne su sve daljine,
al’ zavičaj je daljina najbolnija.
Dvojica od ovih ne pripadaju ovom poetskom hepeniungu: Novak, koji je kao predsednik Narodne stranke oslobađao Dubrovnik od Hrvata i Vicković, koji je bio šef kabineta Pavla Bulatovića, a Pavle je izdao naređenje za deportaciju Muslimana, koji su zvjerski ubijeni! I Novak i Miro su “revidirali” ali to ih ne amnestira od ranih grehova! Ibače, Vicković je iz javio za srpske medije u vrijeme formiranja LSCG da je formirana “još jedna fašistička partija”! Oprez sa imenima!
Elegija srca i duše velike poetese naše Kotorske – Dobrotske, naše svekolike Bokeške…Liberto o Liberto vječni….
Kakvi su to bili profili.
Koji umovi i kakvi ljudi.
Đe smo danas??
A na kraju: ” U pamet se Crnogorci”.
Dako neko shvati kako nas, pored riječi, opominje prošlost i sadašnjost!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].