Omaž umjetničkom velikanu Andriji Krstuloviću u Kotoru

Sa omaža Andriji Krstuloviću

Da li bi vrhunski umjetnik Ivan Meštrović bio u cjelini to što jeste da  su mnoga njegova monumentalna djela i među njima naš mauzolej ostali samo u formi skica i modela, zapitala se Vesna Vičević, predsjednica Matice crnogorske ogranak Kotor klešući lik i djelo Andrije Krstulovića, kome je sinoć posvećen omaž u kotorskoj Galerij solidarnosti.

Maestro Krstulović, majstor dlita, kako kažu njegovi Splićani, i sam vrhunski kreator ovđe je samo vrhunski interpretator, izvođač, koji je maestralno isklesao zamisao drugog izvođača ugrađujući u taj rad svu svoju kreativnost i potvrđujući time za vječnost veličnu i Ivana Meštroviča i svoju, konstatovala je Vičević.

“U punom sjaju zablistao je mauzolej Njegošev, Meštrovićev, Krstulovićev, naš i svjetski i Njegošev Lovćen, zablistao za estetski, umjetnički ugođaj stotinama hiljada posjetilaca, a za Crnu Goru zablistao kao krajnji simbol njenog postojanja i vječnog opstajanja. Vrsni hrvatski istoričari umjetnosti visoko su vrijednovali kiparsku veličinu Krstulovića naglašavajući da njegov ukupni opus nije dovoljno prezentovan ni prisutan u umjetničkom miljeu Hrvatske. Pridružujući se tom stavu za našu sredinu, upravo ovim omažom umjetniku željeli smo podsjetiti kotorsku i crnogorsku kulturnu javnost na velikog umjetnika koji je obogatio svojim radom i naš umjetnički milje smatrajući da je ovo samo prvi neophodni korak u izražavanju poštovanja velikom umjetniku u našoj sredini. Sljedeći korak, koji zaslužuju i umjetnik i umjetnička javnost Crne Gore, bila bi jedna velika reprezentativna izložba cjelokupnog njegovog opusa koju će organizatori omaža pokrenuti Kao inicijativu. Monumentalni mauzolej na Lovćenu ponosito stoji i odolijevajući gromovima, strpljivo godine broji sažimajući prethodna stoljeća u sebi, naredna spremno očekujući za vječnost sigurno ostajući. Ko želi, može da oslušne i čuće iz figure Njegoševe ponekad, kad vjetrovi lovćenski malo utihnu, odjek u lovćenskim visinama bezbroj dodira maestrovog dlijeta na tvrdom granitu, sve do njegovog preoblikovanja u lik našeg Njegoša, u lik našeg velikana. Zna se to, vrijednuje, poštuje, i prije svega osjeća se to u crnoj Gori i zaboraviti se neće ne smije”, riječi su Vičevićeve.

Toplo, sa malo sjete i puno dostojanstva o svom ocu govorila je Tihomila Krstulović Becker izdvajajući impresivne slike iz djetinjstva: “Bio mi je poseban užitak skakutati s kozicom po skelama dok jednog dana moj otac nije rekao, od sjutra nema više penjanja po Njegošu, jer kreće poliranje i možeš oštetiti kip”. Poliranje je značilo da je došao kraj njegovom rad na Njegošu, sjeća se Krstulović Becker koja je, kako je kazala obožavala svog oca.

“Tako sam često bila na Mejama,u donjem ateljeu, gdje je klesan Njegoš, i sječam se svih klesara, meštara koji su pomagali. U to vrijeme tata je u ateljeu imao malenu kozu Sivku koja mu je služila kao živi model kad je radio za sebe, sjeća se umjetnikova kćer, koja je za ovu priliku donijela očevu kapu fracuzicu i radnu bluzu kao i djelove klesarskoga alata”, kazala je ona.

Branka Bezić Flilipović iz Hrvatske matice iseljenika, ogranak Split kotorskoj publici je govorila o svojim prijateljksim vezama sa porodicom Krstulović, o vezama Meštrovića i ovom familijom, o svojoj osobnoj boli što Krstulović nema svoju galerju već njegova djela čuva brižno njegova kćer Tihomila.

Na kraju omaža prkazan je dokumentarni film koji je uradila Branka Bezić Filipović, a violina profesorice Dušice Kordić dala je posebnu notu ovoj toploj večeri koju su organizovali HGD CG , Matica CG Ogranak Kotor i Matica Hrvatske Ogranak Split.