Duboka mediteranska tradicija Vaska Lipovca

okrugli sto

U Pomorskom muzeju Crne Gore Kotor, u organizaciji Pomorskog muzeja i udruge Vasko Lipovac-VAL iz Splita, održan je okrugli sto pod nazivom “Vasko Lipovac i njegovo doba”.

Govoreći o Lipovcu i njegovom djelu akademik Tonko Maroević je kazao da je Vasko Lipovac sretna figura modernog umjetnika, čovjeka koji je shvatio savremenost kao reduktivnost, kao sinteznost i lapidarnost i kao pročišćenost, a s druge strane osoba, kipar, slikar, umjetnik impregniran, produhovljen upravo onim što mu je mogla dati sredina romanike, gotike, tradicije, pomorstva, ljepote prirode opore s jedne strane i nježne s druge.

Upravo ta sinteza koju Boka u sebi nudi, a Kotor ponajviše, Maroeviću se, kako je kazao ponajviše čini da je našla u Vasku Lipovcu izvanrednog svog interpretarora, tumača, čovjeka koji je svoje doživljaje djetinjstva znao uobličiti u jedan savremeni izraz koji je figurativan, ali u sebi upravo nosi onu sposobnost pročišćenja i redukcije koji je karakterističan za modernu umjetnost.

“U vremenima kada se figuracija gotovo nije pratila, Vasko je kroz apastrakciju došao do svojih uspomena, do figura i  portreta do likova i ambijenata svoje sredine, svoga zaliva, svojih starih teta i barbi, kapetana i udovica, i znao je to napraviti na način koji nije banalan koji nije ilustrativan i sladunjav, koji nosi sa sobom prtljagu emocija modernog umjetnika, koji od svega izabira ono bitno, koji zna i karikaturu ako treba pripitomiti katkad se i narugat, i zato da ne bude patetičan da bude životan i realan. Vasko se Kotoru odužio kao niko sa nizom osobito reljefa i to životopisa Blažene Ozane, reljefa kotorskog potresa, Vizina, mornarice itd. Ta sinteza škole primijenjene umjetnosti kao polazište, a s druge strane emocionalno polazište u jednoj dubokoj mediteranskoj tradiciji stvorilo je neponovljiv spoj. Lipovac je znak kontinuiteta i trajanja i to dugoga trajanja koja nas mediterance s pravom hrabri, hrani i Vasko Lipovac je jedan od aduta u tom našem uvjerenju”, poručio je Maroević.

Književnik Ante Tomić portretišući Lipovca i njegovo djelo je kazao da je kod Luipovca volio to njegovo suzdržano građanstvo taj fini svijet njegovih skulptura i njegovih slika.

“Volio sam Vaskov buržujski svijet u kojem se jede iz porculanskih tanjira i sa srebrnim priborom koji se glanca pepelom. Sačuvati normalnost i u nekim strašnim vremenima, sačuvati taj nedjeljni objed i šetnju poslije, to je bila velika Vaskova vrlina. Vasko je zano da nema ni svetosti ni slave u tim nekim krvavim barjacima. Mir i spokoj kojim zrače njegovi bucmasti likovi, to je ono što nam treba”, kazao je Tomić.

“On je podsjetio na divan trenutak kako je rekao  kada se postavljalo vaskovo “plavo stablo” ipred njegovog ateljea, pod kojim je književnik vidio sve koje je trebao vidjeti iz Splita„ i tu sam vidio da je Vasko neka tajna lozinka našeg svijeta u kome želim živjeti pristojno. Mi živimo u nekakvom sebičnim, gramzivim, nasilnim, nepristojnim vremenima i tada sam napisao da smo iza Vaskovog plavog stabla, kao da smo se željeli sakriti ispod njega i da nam je dan danas potreban više nego ikad”, riječi su Tomića.

Tijana Čađenović, sekretarka za kulturu opštine Kotor je ukazala na vezu između Splita i Kotora kroz projekat pod nazivom “Evropska prijestonica kulture za 2020. godinu”.

Split i Kotor su dio projekta koji pokušava da zaštiti materijalnu i nematerijalu kulturnu baštinu pod zaštitom UNESCO-a, da spoji kulturni razvoj ova dva grada u partnerstvu sa još 13 hrvatskih gradova i gradom Mostarom, podsjetila je Čađenovićeva.

Mr Jovan Martinović, toplim prikazom osvrnuo se na staro prijateljstvo sa Lipovcem njegov palacun u Škaljarima u kojem se ulazilo kao u hram umjetnosti gdje je kao najmlađe od petoro djece Antice i Spasoja Lipovca odrastao u tinelu od crnog drveta sa intarzijama od sedefa, uz bogatu porodičnui biblioteku, uz slike i skulpture velikana jugoslovenskog kista i dlijeta u kome je istovremeno vladala svečana i razdragana atmosfera, što je plijenila svakoga, kazivanja su Martinovićeva.

“Vasko je ostavio neizbrisivi osjećaj toplote i sreće koji zrači iz svakog njegovog djela i cjelokupnog opusa. Zato svi treba da smo ponosni što smo živjeli u njegovom vremenu, što smo imali čast da se nazovemo njegovim prijateljima i poštovaocima”, zaključio je Martinović.

O Vaskovom radu i prezentaciji njegovih djela u javnim prostorima, hotelima, rivama, kafeima, posebno duhovitim i inspirativnim čuvenim “biciklistima” i “kupačima” govorio je Tadej Glažaj, docent na Fakultetu za arhitekturu u Ljubljani.

Mario Lipovac, Vaskov sin kazao je da posebno raduje činjenica što se na ovaj način Vasko vratio doma, te da treba zajednički nastaviti da njegovo djelo i dalje živi.

O Lipovčevim djelima u Boki, uz detaljnu analizu govorila je Radojka Abramović, istoričarka umjetnosti iz Kotora, a prisutne i familiju Vaska Lipovca u ime domaćina Pomorskog muzeja CG Kotor pozdravila je mr Mileva Pejaković-Vujošević, direktorica Muzeja.