ODRŽANA PROMOCIJA BIHORSKOG MEMENTA

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

 Sinoć 26. juna 2023. godine u Multimedijalnoj sali KIC ”Budo Tomović” sa početkom u 20 časova u organizaciji NVO Centar za kulturu Bihor -Petnjica, održana promocija zbirke odabranih priča sa prošlogodišnjeg festivala “Zavičajne staze”  pod naslovom “Bihorski memenento”. Zbornik sadrži odabrane priče 23 autora iz Crne Gore, regiona i dijaspore. Objavljen je u okviru programa ”KazivArt i Festivala Zavičajne staze” koji je podržan od Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava. Članovi prošlogodišnjeg žirija Festivala Zavičajne staze su bili Nada Bukilić (CG); Enes Halilović (SRB); i Mehmed Pargan (BiH). Da podsjetimo prvonagrađena priča je bila ”Gost” Dragane Erjavšek, druga nagrada je pripala je Mirzi Piniću iz Tuzle za priču “Gluho doba”  a treća  Safetu Sijariću za priču “Hamal”, posebno priznanje za autentičnost pripovijedanja dobio je Afan Latić iz Podgorice

O zborniku nagrađenih i odabranih priča govorili su: Nada Bukilić, dramska spisateljica Bogić Rakočević, istaknuti književnik i antologičar i Suljo Mustafić profesor književnosti. Izuzetan promoter i autor razgovora sa učesnicima večeri je bila Selma Rastoder Skenderović a narator Jasmin Ličina koji je svojim čitanjem nagrađenih i odabranih priča uljepšao ovu noć.

U samom uvodu Selma Rastoder Skenderović je istakla ulogu i značaj prošlogodišnjeg XVI i najavila ovogodišnji XVII festival Zavičajne staze govoreći o značaju festivala sa više aspekata. Pored toga Selma Skenderović je istakla da je Festival Zavičajne staze prepoznat i u regionu kao dragocjen.

Nada Bukilić je istakla da Bihorsko memento čuva, njeguje i pamti od zaborava zavičaj koji uvijek nosimo u sebi. Posebno je naglasila da su mnoge priče mimo nagrađenih koje se nalaze u samom zborniku čine posebno lijepu draž i da su često samo nijanse odlučivačle o najboljim pričama. No ono što je važnije od nagrada je trajnost samog festivala i njegovanje kulture koja se prenosi kroz pisanu riječ. Nada Bukilić se osvrnula i na prvonagrađenu priču Dragane Erjavšek ,,Gost” Istakavši da je „Napisana je izuzetno promišljeno i estetski pedantno-ništa ne manjka,ničeg nema suviše.Jednostavno,stilski savršeno. Sve metafore, sva pera u lepezi sjećanja i osjećanja i sva „preslaganja“slika iz života,dokazuju predano i posvećeno pismo. Ovakve priče,iako prirodom stvari slave pisca,s ame sobom odaju i posebnu počast upravo čitaocu. Kad pisac poštuje moguće čitaoce, piše tako posvećeno“

Bogić Rakočević se osvrnuo na nagrađene i druge priče istakavši vrijednost jezika, arhaične izraze, ljepotu pripovijedana darovitost i maštovitost kod autora. Svaka priča sa sobom nosi posebnu ljepotu različiti su motivi, događaji, razmišljanja koja se prepliću kroz priče i što više čitate taj nekad mistični nekad stvarni ali uvijek voljeni rodni kraj. To bude ona filigranska nit kojom se jača jedan kulturni milje. Zapravo značaj samog festivala Zvičajne staze i priče koje su zastupljenje u samom zborniku Bihorsko memento nastavljau tradiciju pisane riječi kraja u kom su potekli neki od najvećih pisaca ne samo kod nas nego u regionu.

Suljo Mustafić se u svom obraćanju osvrnuo na dragocjenost i značaj Festivala Zavičajne staze rekavši da tamo đe je goroviti i valoviti Bihor kako je Ćamil Sijarić govorio da su na tom području i podneblju odvajkada njegovala ljepota pisane riječi. Zato i ove priče svojom ljepotom prenose snažne poruke one su sublimacija koja nam govori o postojanju i trajanju o nadi i borbi, čežnji i željama sve je to satkano kod različitih autora koji su na najljepši način to predstavili. Pored toga samo trajanje festivala Zavičajne staze i priča zastupljenih u Bihorskom mementu važne su zboh očuvanja jezičkog, kulturnog i nacionalnog identiteta Bošnjaka ne samo u Crnoj Gori već i onima koji zbog različitih okolnosti žive u dijaspori.

Bihorsko memento je na najljepši način obogatio ovim pričama kulturno nasljeđe ovo je zapravo priča o svima nama. Jer rodni kraj i mjesto đe prvi put otvorimo oči zauvijek nosimo u svom srcu. Ma koliko je bilo teško i surovo  živjeti u Bihoru, toliko je lijepo bilo doživjeti sve ono što krasi ovaj kraj. Zato izbor ovih priča člini jednu posebnu kulturnu prizmu koja je sačinjena od brojnih djelića slagalice koju zovemo arabeska ili ti Bihorsko memento. U svojim autorskim pričama se veoma uspješno služe unošenjem soptvenih proznih ideja koje su, na neki način, oplemenile ionako raskošno literarno polje sažeto u Bihorskom mementu  u kom se suvereno kreću jer se u ovim pričama pričama uspješno prožimaju i zbilja i fikcija. Iako u nekim pričama autori staraju prije svoje prošlosti to ipak ne umanjuje značaj već naprotiv čitaoci doživljavaju svojevrsnu katarzu o smislu, postojanju i značenju rodnog kraja kome svi jednako pripadamo. Vječite dileme, dogme, nametnuti i postojeći postulati su viđeni različitim očima ali sa često različitim ekspresijama.