Odrastimo do đeteta

Podržimo se u istoj muci novinarskoj i pobijedimo sami sebe iznutra i vanka.

Dok se juče oduzimao imunitet poslanicima DF-a i čekalo njihovo hapšenje zbog, kako tužilaštvo veli kriminalnih radnji i sve bilo  naelektrisano uz odomaćene slike i neprilike, riku, tuču, pljuvanje, vrijeđanje u skupštini i oko nje, novinari na kraju takvog dana  iz šest crnogorskih televizija složno i časno po prvi put.

I baš kao što je bila lažna dojava o postavljenoj bombi u državnom parlamentu, tako je izdušila lopta u trenutku kada je VDT Ivica Stanković izdao ordine i kazao da nema hapšenja Frontovaca.

Da li je odložio lisice ili je Lupus ante portas, pokazeće vrijeme.

Vjerujem i dalje ne za dugo, ali kako za koga.

Neka visoka politika, državno tužilaštvo i svekoliki analitičari, nevladine organizacije i ostali umovi biskaju i traže vaške na ovu ili onu crnogorsku bandu.

Na pravoj bandi sinoć su bili novinari.

Gotovo nezamislivo iz različitih redakcija šest televizija, sa različitim viđenjima crnogorskih prilika, potpuno suprotnim  medijskim zadaćama, do juče režeći jedni na druge, sinoć uz isti mikrofon koji je kao čarobni štapić kružio od ruke do srca, od srca do telefona, od telefona do ljudi koji su pozivali broj 1511 i slali poruke an 14543 za djecu koja se na prvoj životnoj skali bore sa životom.

Crna Gora sinoć, reći ću pjesmom Perpera “digla glavu sad kad smo jedno ja i ti, obriši s lica suzu plavu Crna Gori ljubavi”.

Svi vuci i vučice s planine i s mora, ispod iste zastave na kojoj je napisano: “Podrži-Pobijedi”.

Poslije prvog crnogorskog Teletona ostala sam s pitanjem:

Hoće li se ikad novinari udružiti oko istine kojom bi trebalo da rade i žive?

Hoće li prestati juriš kolega na kolegu kad istu muku mučimo  često šikanirani, najčešće ostavljeni iza vrata da dreždimo i čekamo dok se veliki dogovore?

Hoće li nas male puštiti u sale i omogućiti nam samo da radimo svoj posao?

Sinoć malo svijetla, primjer, nada i obrisana suza sa mnogih lica uz odgovor samoj sebi kako može.

Novinari svih redakcija ujedinimo se – jer nas i Źede kancer surevnjivosti i sujeta, malih, sitnih duša, a tako nam je kratak život svima, nama iz ovog esnafa stresnom svakodnevicom posebno.

Mika Antić je za Rome kazao da “imaju dva srca, jedno da ga ubiješ u srce , drugo da mu ga pojedeš sa usta”.

Živio Teleton, a da bi se istinski voljelo, treba odrasti do djeteta.

Nasmij se zato ako ti kažu da si mali čovjek, poručio je Mika Antić.

Dubravka Jovanović