Odlazak velikana: Preminuo Veljko Bulajić

Reditelj Veljko Bulajić preminuo je juče u 97. godini.

Bulajić je preminuo u Zagrebu, a vijest o njegovoj smrti hrvatskim je medijima potvrdila njegova porodica.

Rođen u Vilusima 22. marta 1928. godine, Bulajić je u ranoj mladosti učestvovao u Narodno-oslobodilačkoj borbi, pri čemu je 1944. bio teško ranjen.

Po završetku Drugog svjetskog rata, odlazi u Zagreb, gdje je započeo izuzetnu karijeru u kinematografiji, krunisanu nizom renomiranih priznanja.

Karijeru počeo prije sedam decenija

Njegova filmografija počinje ranih pedesetih godina prošlog vijeka – najprije je 1952. godine asistirao Vatroslavu Mimici (“U oluji”), da bi potom sam snimio niz kratkometražnih ostvarenja.

Kada je u pitanju dugometražni igrani film, Bulajićevo debitantsko ostvarenje prošlo je izuzetno zapaženo. Bilo je to 1959. godine, kada je njegovo ostvrenje “Vlak bez voznog reda” u Puli osvojilo priznanja za najbolji film, ali i za scenario. Pritom, “Vlak bez voznog reda” uvršten je u takmičarsku selekciju Kanskog filmskog festivala.

Od tada su se nizale velike nagrade, pri čemu je 1961. dobio Zlatnu arenu u Puli za jedan od kultnih filmova te epohe – “Uzavreli grad”.

“Neretva” je bila istinski spektakl

No, ostvarenje koje ostaje naročito upamćeno – ne samo kada je u pitanju Veljko Bulajić, već i cjelokupna jugoslovenska kinematografija – uslijedio je 1969. godine. Naravno, u pitanju je “Bitka na Neretvi”.

Nije to samo bio film, već umjetnički spektakl koji je okupio imena poput Orsona Velsa ili Franka Nera, a koji pamtimo i kao ubjedljivo najskuplji projekat u jugoslovenskoj kinematografiji.

Bulajićevi filmovi su četiri puta nominovani za Oskar

Upravo je “Bitka na Neretvi” bio prvi Bulajićev film koji je stekao nominaciju za Oskar za najbolji međunarodni film.

Narednih godina, nominaciju su stekla još tri njegova ostvarenja – “Sarajevski atentat”, “Čovjek koga treba ubiti” i “Visoki napon”.

Zapaženo djelo i mimo igranog filma

Ne treba izostaviti ni Bulajićevo majstorstvo i van spektra igranog filma. U tom pogledu, naročito se ističe film “Skoplje ’63”, dokumentarac o zemljotresu u skopskoj prijestonici koji je krunisan nagradom i na festivalu u Veneciji.

Tokom 1972. godine predstavio je i TV dokumentarni serijal “Crna Gora”.

Posvećen antifašizmu i Crnoj Gori

I sve je to samo dio onoga zbog čega ime Veljka Bulajića zauzima posebno mjesto, ne samo u jugoslovenskoj kinematografiji.

Tokom 2016. godine, dobio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo, a sedam godina prije toga, u Hrvatskoj, priznanje “Vladimir Nazor”.

Veljko Bulajić bio je neizmjerno posvećen Jugoslaviji, antifašističkoj ideji, ali i Crnoj Gori, kojoj se uvijek vraćao, a o kojoj je i u novije vrijeme često i otvoreno govorio, istupajući i povodom umjetničkih i povodom političkih pitanja.

portalanalitika