Odbrana vlasti narodom

Piše: Slavko Mandić

Zanimljivo je da gotovo sve partije u Crnoj Gori koje su isključivo desničarske, pa čak i kleronacionalističke, u svom imenu imaju prefiks DEMOKRATSKA. S demokratijom imaju veze koliko lanjski snijeg. Ali ipak, svakoj koja ima demokratiju u imenu puna su usta naroda čije interese, kako objašnjavaju, čuvaju kao oči svoje. Crkoše, kako čusmo od jedne značajne ličnosti Demokratske Crne Gore, da izvedu u srijedu narod ispred podgoričkog hrama, kako ovaj reče, tačnije cijelu Crnu Goru da nešto izburgijaju s popovima, da brane smijenjenu fotelju njihovog lidera Bečića. Nenaviknuti da vladaju, a kad im se već pružila prilika da čine što im je volja, ova grupacija „evropskih standardčića“je umislila da je vlast njihovo vlasništvo. Naravno, to po njima podrazumijeva da ih niko ne može tać niti dotać dok im samima ne dosadi vladanje. A to se još nikada nije desilo.

Čusmo visoke funkcionere Demokratske Crne Gore kako zapomažu objašnjavajući da je ovo što se dešava u Crnoj Gori na političkoj sceni krađa izborne volje građana. I da slijedi nešto što može da izazove sukobe velikih razmjera. Neće narod dati, nada se ta populistička politika, koja, očigledno je, gura narod ispred sebe radi vlastite sigurnosti da se u glavama ne rasplamsa kurje oko od straha što se može dogoditi ako se desi.

Zato je najprofitabilnije držati se apsolutne laži da je pokradena izborna volja naroda. Navodni umnjaci civilnog društva, oni kojima je u spoljnjem zadatku da budu nejasni tumači jasnog, saopštiće na javnom servisu u emisiji Naglas da je ovo što se dogodilo smjenama Krivokapića, njegove Vlade i Bečića, preśednika Parlamenta prevara koja Crnu Goru uvlači u još veću nestabilnost. Opet imamo onu tezu da se crnogorski nacionalni interesi moraju povući ispred ovih koje označava Srpska crkva kao svoje, autentične, i jedine moguće. Povlačeći se, kako je rađeno više puta do sada, otvara se prostor kojim popovi, preko svojih eksponenata suvereno vladaju na otetoj teritoriji, ali i izvan nje. Crnogorcima nema mjesta, a manjinski narodi se pozivaju da posluže kao dekor. Urlajući na tu temu što glasnije, stvara se privid opasnosti što će se dogoditi ako se ne ispoštuje neprikosnovenost paloj vlasti da nastavi da čini zulume po Crnoj Gori.

U pomenutoj emisiji čusmo kako je Javni servis objektivnim informisanjem spasio da ne dođe do krvoprolića na Cetinju, prilikom helikopterskog ustoličenja Jovana Mićovića. Jasno je da laž prilično dobro uspijeva na ovim prostorima, samo je potrebno da ga prethodno dobro pođubrite. Upravo je taj javni servis javio opasnu vijest, lažnu, da su crnogorske patriote pucale na crnogorsku policiju. Baš ta lažna vijest je mogla da izazove nesagledive posljedice, jer ako vam nacionalna televizija saopšti da je oružano napadnuta policija, onda na one navodne napadače krenete sa svom raspoloživom oružanom silom. Tada padaju glave sa svake strane. Katastrofa kojoj se kraj ne bi mogao nazrijeti. O tome se mora voditi računa ali i o namjeri ovih ubačenih populista da stvarnost prikažu u drugačijem svijetlu.

Čusmo u istoj emisiji i voditeljku koja reče, ne trepnuvši, da vlast koja pakuje kofere nije valjala ali da ona nije ni krala ni ubijala, što će reći da ona prije ove potonje to jeste radila. Mora da voditeljka o tome ima informacije i nekakve dokaze, jer da nema ne bi valjda, služeći se standardima struke nešto takvo tvrdila. Ali da ne gatamo, trebalo bi pravosuđe po sopstvenom nahođenju da se pozabavi ovim kovanicama. Hoće li, to nam je ipak nepoznanica.

Poslanik je, iako sa liste političke partije a ne imenom i prezimenom, vlasnik svoga mandata. Ako je to tačno, a jeste, ko onda može da od njega traži da skraćuje svoj mandat zato što nekome drugom to u datom trenutku odgovara? Sve u ime naroda, razumije se jer je pozivanje na njega najprofitabilnije. Koristi se kad zatreba kome. Jasno je da nema niko pravo, po ovom izbornom sistemu kakav je kod nas važeći. To znači da će biti onako kako odluče poslanici, odnosno kako i za koga se oni opredijele. Posljedice takve odluke snosiće sami. Narod će imati šansu da ih popravi u narednom izbornom ciklusu. Da im omogući nastavak vladanja ili ih pošalje u političku penziju. I to je tako.

Pokušaj da se smjene Krivokapića i Bečića predstave kao prekrajanje izborne volje građana i poziv na sveopšte proteste ispred Hrama Srpske pravoslavne crkve u Podgorici, pa onda izmjena plana i premještaj glavnog stožera na bulevar preko puta, da bi se zavarali dušmani, imaju za cilj pokretanje litijaške lavine. Valjda je procjena odlazećih da je jedina šansa povraćaj  na pređašnje pozicije uključivanje Srpske crkve. Ali, zaboravili su da nema više mozga operacije i da oni nijesu sposobni da sprovedu naum u djelo, baš kao što nijesu umjeli ni da vladaju. Činjenica je da će organizatori odgovarati za sve što se tokom protesta bude dešavalo a u suprotnosti je sa zakonom. Od nepoštovanja epidemioloških mjera, zbog kojih uglavnom ispaštaju ugostitelji, hotelijeri, estradni umjetnici kojima se otima hljeb iz usta, dok je crkvenjacima omogućeno da šire pandemiju cijelom Crnom Gorom.

Doskorašnja vlast, jasno je svakome, odlazi zato što je završila posao zbog kojeg  je ovakva imenovana. Srpskoj crkvi je data crnogorska imovina. To je dovoljno. Makar za sad. Napravila je  još mnogo štete. Śetimo se zaduživanja od milijarde, pa gašenja firmi i kompanija, ćeranja stranih investitora i vraćanja unazad kompozicije koja je grabila ka Evropi. Śetimo se familijarnog zapošljavanja, opšte prihvaćenog neznanja na rukovodećim mjestima. Śetimo se urušavanja zdravstvenog sistema koje je plaćeno životima građana. Pa katastrofom koja je doživljena u kulturi, nauci, prosvjeti i sportu. Śetimo se napada na građane Cetinja i trovanja jednog naroda. Śetimo se svega što je ova vlast radila da uništi Crnu Goru i razori joj temelje.

Očigledno je da URA više nije mogla. Vidi se to ovih dana. Jer, izborna valja njenig glasača nije bila da oni budu pod šinjel ponosnim četnicima ili osvjedočenim desničarima, a posebno ne negatorima Crne Gore, njene svijetle istorije i tradicije. Crnogorci u tim redovima nijesu za to glasali. Željeli su promjenu vlasti, što je potpuno legitimno, ali ne da se dogodi ovo što je zaprijetilo njenom opstanku. Zbog toga se, ne prekrajajući  nikakvu volju naroda, ovo i dogodilo minulih dana. Mogli bi slobodno reći da je izborna volja naroda prekrojena već 30. avgusta 2020. godine kad je URA pošla sa ovima sa kojima se ideološki a ni drugačije ne slažu njeni glasači. Imala je ovakvu istu ponudu na samom startu vladanja. Nije je prepoznala kao vrijednost. Možda je i bolje jer se svo ovo što znamo danas ne bi moglo viđeti golim okom. Danas je jasno i onima koji su podržavali vlast u odlasku, pa i međunarodnom faktoru, da ko sa đavolom tikve sati o glavu mu se obijaju.

A što se projekta Evropa sad tiče, jasno je da je ovo politička a ne ekonomska priča uvezena iz  Beograda, što smo otvoreno i jasno čuli na N1TV. Daleko od toga da neko ima nešto protiv povećanja plata i standarda građana, ali nema šanse da ovako penzionerima bude bolje. Ima ih oko 120.000 a zaposlenih je blizu 200.000. Povećanje cijena je postala svakodnevna pojava. Ni penzioneri ni penzije nijesu Evropom sad predviđene. Njima su autori ipak namijenili želju da što prije napušte ovaj svijet kako ne bi kočili progres koji se čuje samo u stihu: Naša mašta može svašta.