Odata pošta strijeljanim mornarima u Škaljarima i strijeljanim borcima u Lipcima

Povodom 106-te godišnjce Pobune Mornara u Boki, delegacija UBNOR-a i antifašista Kotora, na čelu sa predsjednikom Jovom M. Bećirom, položila je cvijeće i odala dužnu poštu Crvenim mornarima.

Ni veliko nevrijeme, praćeno jakim vjetrom i kišom, nije spriječilo poštovaoce ovog herojskog čina da im se poklone i evociraju sjećanje na hrabre mornare.

Na spomeniku u Škaljarima, sjenima mornara poklonili su se predstavnici SUBNOR-a Crne Gore, potpredsjednik Milojica Dakić i Generalni sekretar Dragan Mitov Đurović, kao i delegacije UBNORA Herceg Novog, Tivta u Budve.

Prestavnici Kotorskog UBNOR-a i Antifašista odali su poštu i strijeljanim borcima NOP-a u Lipcima. Na spomeniku u Lipcima cvijeće i vijence su položile delegacij: SUBNOR-a Crne Gore, sa podpredsjednikom Milojicom Dakićem i generalnim sekretarom Draganom Mitovim Đurovićem, UBNOR-a Herceg Novi, sa predsjednikom Svetozarom Bakovićem, UBNORA Tivat, sa predsjednicom Jovankom Vujačić i UBNOR-a Budve, sa predsjednikom Vulom Markovićem

Predsjednik UBNOR-a Kotor Jovo M. Bećir je, na spomeniku strijeljanim mornarima u Škaljarima kazao da danas borci i antifašisti obilježavaju 106-tu godišnjicu Pobude mornara u Boki i odaju počast četvorici strijeljanih mornara, učesnika i vođa pobune mornara, desetini umrlih mornara u zatvoru tokom sudskog procesa, dvojici poginulih mornara tokom pobune i svim pobunjenim mornarima. Tako se čuva od zaborava ovaj  bitan istorijski događaj, kazao je on.

Priča o mornarima, čiju 106-tu godišnjicu od strijeljanja ovdje upravo obilježavamo je priča o mladićima koji su se  na surovoj zimi pobunili za mir, ravnopravnost i protiv gladi.

Samo tri dana je trajala njihova pobuna, ali je zapamćena kao simbol otpora malog protiv jačeg.

Bila je to oružana pobuna austro-ugarske ratne mornarice  u Boki Kotorskoj .

Pobunu mornara  na brodovima Sankt George i Gea su vodili Antun Grabar, mornar iz Poreča, Jerko  Šišgorić, topđzija iz Žirija kod Šibenika, Mate Braničević iz Krila Jesenica kod Omiša, vodnik i tobdžija i Čeh František Raš.Ta pobuna ostaće zapamćena kao najveća pobuna u istoriji pomorstva  s obzirom na broj mornara i broj plovnih jedinica koje su sudjelovale u pobuni.

Bilo je to junačko djelo, hrabrost i odvažnost koja je bila potrebna da se  pripadnici Austrougarske flote pobune zbog neljudskih uslova u kojima su živjeli i lošeg odnosa njihovih starješina prema njima.

U  sastavu Austrougarske flote  tada je bilo 11 nacija. Govorili su različitim jezicima, a vođe pobune su  pokazali su da se ovako nešto može pokrenuti u tim okolnostima, ako se hoće.

Nažalost, istorijske činjenice pokazuju kako je pobuna završila.

Njihova neodlučnost, neorganizovanost i neprihvaćanje savjeta Mate Braničevića da napuste Boku sa flotom, dovela je do sloma i kraha pobune mornara, ali njihovo djelo i junaštvo se obilježava i cijeni.

Strijeljanje mornara izvršeno je u Škaljarima od strane mađarskih vojnika i to iz trećeg pokušaja, kazao je Bećir.

On je posebno naglasio da je taj događa,j koji je u to vrijeme izazvao veliki interes Evrope, bio udarna vijest novina u doba kada se nazirao kraj Prvog svjetskog rata i poraz Centralnih sila.

Spomen obilježja podignuta su im u Škaljarima, Đenoviću, Poreču, Šibeniku, na ostrvu Žirije, te u českom gradu Prerovu. Mnoge ulice i obale naše bivše domovine nosile su njihova imena.

Grad Kotor im se odužio obilježavajuci mjesto njihovog zatočenja i suđenja, mjesto strijeljanja ovim sarkofagom a jedan od brodova ondašnje Jugoslovenske oceanske plovidbe nosio je ime „Prvi Februar“, u spomen danu pobune mornara. No danas u Kotoru ni jedna ulica, trg ili obala ne nosi niti jedno ime pobunjenih mornara ili Pobune mornara iako je bilo inicijativa za to.

Riječina: Neka je slava vjesnicima borbe i slobode, završio je svoje obraćanje Jovo M. Bećir, predsjednik UBNOR-a i Antifašista Kotor.

OBILJEŽAVANJE 81 GODIŠNJICE STRIJELJANJA PRIPADNIKA NOP U LIPCIMA

Delegacija UBNOR-a i antifašista Kotora, predvođana predsjednikom Jovom M. Bećirom, i predstavnici boračkih organizacija Tivta, Budve i Herceg Novi, kao i predstavnici SUBNOR-a Crne Gore odali su počast poginulim borcima strijeljanim u Lipcima.

Na spomeniku u Lipcima govorio je predsjednik UBNOR-a Kotor Jovo M. Bećir

Početkom 1942. godine, pored okupator, u borbi protiv NOP-a u Crnoj Gori stupile su i domaće kontrarevolucionarne snage. Opšta vojna i politička situacija, pa i brojni unutrašnji faktori, negativno su djelovali na tok i rezultate NOB, pa su partizanske snage bile prinuđene da napuste slobodnu teritoruju u Crnoj Gori.

Bespoštednom borbom partizanske snage su pokušale da zaustave i odbiju neprijatelja a bila je i vjera da će se vratiti slobodna teritorija.

Kad je postalo jasno da u datom trenutku to nije moguće, glavnina partizanskih snaga izvršila je prodor ka zapadnoj Bosni a ostavljeno je 700 političara-partijskih radnika sa zadatkom da, u bitno izmijenjenim i izuzetno teškim uslovima, rade na popravljanju političkog raspoloženja u narodu u duhu narodnooslobodilačke borbe i pripremaju teren za ponovno oživljavanje i jačanje NOP-a.

Opstanak ilegalaca i njihov politički rad bili su omogućeni u prvom redu doprinosom velikog broja saradnika i prijatelja NOP iz reda mjesnog stanovništva.

Politički rad gerilaca i drugih aktivista NOP dao je dobre rezultate.

Oživljavanje kontrarevolucionarnih snaga u Boki, razvija se istovremeno kad one jačaju i u drugim krajevima Crne Gore.

Uporedo sa sa akcijama četnika, ustaša i nacionalista, sa vrlo jakim vojnim snagama uključuju se i italijanske vojne jedinice.

Zbog  otežane  situacije u Katunskoj nahiji i drugim terenima data je naredba Nikšićkog odreda 26.05.1942. da se Orjenski bataljon povuč  u pravcu Hercegovine .

Situacija i prilike koje su zavladale potom kod bivših partizana kao i kod njihovih prijatelja bile su veome teške. Masovno prijavljivanje bivših boraca Orjenskog bataljona četnicima u selima bilo je poprimilo takve razmjere koje su prevazilaile okupatorska i četnička očekivanja.

Okupatorske vlasti, da bi što više obezglavile NOP, vrše hapšenja njihovih pripadnika. Represije prema rodoljubivom seoskom stanovništvu svakim danom su se povećavale.

Italijanska fašistička vojna i policijska sila, četničke vojne jedinice i njihove političke organizacije, kao i ustaške organizacije koje su bile orgnizovane u Kotoru i susjednim mjestima, djelujući promjenljivim inezitetom, nijesu odustali od progona, maltretiranja i hapšenja aktivista NOP i likvidacije partizana-ilegalaca  koji su se, uz znatne žrtve održali pod naročito teškim uslovima.

U borbi protiv partizana-ilegalaca, okupator je pored svoje sile i izdajničke organizacije, koristio domaće špijune, konfidente i odpadnike NOP-a koji su, da bi sasili svoj bijedni život izdavali svoje ratne drugove .

Pored ubijanja partizana-ilegalaca putem raznih potjera, zasjeda i slično, u čemu su prednjačile pojedine grupe četnika iz Boke, okupator je primjenjivao i tzv. legalne zakonske mjere, sudske presude  i slično,  koje su donosili prijeki ili ratni italijanski fašistički sudovi.

Jedan među najvećim procesima  protiv partizanskih boraca u Crnoj Gori, održan je febrara 1943. godine  u Kotoru.

Osmog februara izriču presudu kojom se 58 drugova osuđuju na smrtnu kaznu a 30 na doživotnu robiju.

Nekoliko dana kasnije,  u Lipcima 11. 02. 21943. Italijani strijeljaju braću Dušana i Lazara Samardzića, braću Obrada i Paska Dabovića, braću Sava i Vuka Bećira, Sima Sijerkovića i Nikolu Šabovića godine.

Strijeljani su bili borci Orjenskog i Primorskog bataljona.

Ostalo je zabilježeno njihovo hrabro držanje od izlaska iz kotorskog zatvora do stratišta. Na stratištu svi devetorica umirali su prkosno. Jedni su pjevali, a drugi klicali partiji i slobodi. Većina su odbili vjerski obred. Odbili su vezivanje očiju.

Njihovo dostojanstveno držanje pred neprijateljskim cijevima (kasnije je svjedočio je pop Jovo Radulović)  najveća je lekcija iz patriotizma svim generacijama poslije njih do danas, kao i onima koji dolaze poslije nas, kazao je Bećir.

Ostalim  partizanima-ilegalcima kazna je zamijenjena doživotnom robijom.

Italijani su preinačili presudu, s jedne strane zbog razvoja međunarodne sitacije i stanja na istočnom frontu, a s druge strane da bi se pred narodom Boke pokazali velikodušnim i humanim, ali isto tako i oštrim.

Brojnim zločinima koje su izvršili okupatorska fašistička soldateska i domaći zdajnici četnici, ustaše, ljotićevci i drugi, nad nevinim stanovništom Boke, mislili su da će ugušiti slobodarsku borbu  koju je narod Boke vodio kroz vjekove protiv raznih okupatora, mletačke, austrougarske, njemačke i italijanske vlasti.

Junačko držanje partizana-ilegalaca, koji su ginuli širom Boke Kotorske, partizana koji su ginuli na mnogim bojištima širom Jugoslavije, kao i hrabro i primjerno držanje partizana i drugih aktivista koji su strijeljani na nekoliko mjesta u Boki, bio je putokaz i primjer kako treba biti postojan i kako izvršavati obaveze koje svaki pošteni građaninin i aktivista NOP-a treba da ima u borbi za slobodu svog naroda.

Junaci, neka vam je vječna hvala i slava, kazao je na kraju Jovo M.Bećir,predsjednik UBNOR-a Kotor. OBILJEŽAVANJE 81 GODIŠNJICE STRIJELJANJA PRIPADNIKA NOP U LIPCIMA