OD VPSCG NAPRAVILI ISPOSTAVU ”SRPSKOG SVETA”: Ostavke Gojkovića i Marića nijesu dovoljne

2

Piše: Stanko Radulović

Nakon tri rezultatska neuspjeha vaterpolo reprezentacije u olimpijskoj godini, na Svjetskom šampionatu, Evropskom prvenstvu i Olimpijskim igrama ostavke su podnijeli selektor Vladimir Gojković i predsjednik Vaterpolo saveza Crne Gore (VPSCG) Đuro Marić, a prije njih i predsjednik Skupštine VPSCG Mirza Krcić i potpredsjednik Saveza Siniša Kovačević.

Njihove ostavke ipak nijesu dovoljne. Iz VPSCG mora da ode kompletno rukovodstvo i kompletan UO VPSCG koji se pokazao kao veoma neuspješan jer nije ispunio zacrtane ciljeve prilikom dolaska na čelo ove sportske organizacije.

Još prije Olimpijskih igara u Tokiju 2021. godine proklamovan je cilj stvaranja  reprezentacije za rezultatski iskorak na Igrama u Parizu, ali je u olimpijskoj godini ostvaren potpuni rezultatski debakl, baš kao i na svim takmičenjima u posljednje četiri i po godine.

Gojković je imao tri godine prostora da nadogradi igru reprezentacije i da četvrtfinale iz Tokija pretvori makar u polufinale u Parizu, a umjesto toga njegov tim, građen godinama, završio je takmičenje u grupi i ostvaren je još slabiji plasman nego u Japanu.

Vladimir Gojković u svom prirodnom okruženju, prima poklon od Amfilohija Radovića najvećeg mrzitelja Crne Gore i Crnogoraca

Gotovo sva takmičenja reprezentacija je završavala u četvrtfinalu porazima u mečevima u kojima se borila za direktan ulazak u borbu za narednu rundu.

U svim tim mečevima porazi su najčešće stizali u završnici utakmica ili već u uvodnim minutima, što jasno upućuje na slabu psihološku pripremljenost, odnosno pucanje pod pritiskom. I tako četiri godine, iz takmičenja u takmičenje.

Marić od VPSCG napravio ispostavu ”srpskog sveta”

Marić je istovremeno slijepo vjerovao čovjeku koji je igračka legenda, ali se kao trener i selektor do sada nije proslavio niti je dokazao da zaslužuje povjerenje koje je imao skoro deceniju.

Marić nije smijenio Gojkovića, a reprezentacija je igrački i rezultatski stagnirala iz takmičenja u takmičenje. Nije se nazirao pomak u kvalitetu igre, čini se da čak nije postojala želja da se izdigne iznad prosječnosti. Razlog za tako tanku igru treba tražiti i u nedostatku ljubavi prema Crnoj Gori, koja se ispoljava kroz nepoštovanje crnogorskih simbola, grba, zastave i himne, o čemu smo više puta pisali.

Razlog što Marić nije smjenjivao Gojkovića, možda se može naći u tome da su oni ”braća po litijama”, kojima je čini se bliža jedna susjedna država nego Crna Gora.

Đuro Marić je zajedno sa svojim saradnicima od VPSCG napravio ispostavu sekte koja sebe naziva SPC i centralu ravnogorskog pokreta. Stoga je vrijeme da zajedno sa njim iz vaterpolo organizacije odu i ostaci ekipe koja je planirala da od vaterpolo reprezentacije napravi političku organizaciju za ostvarivanje ideje o ”srpskom svetu”.

Nepoštovanje crnogorskih simbola, grba, zastave i himne više nikad ne smije da se ponovi na utakmicama crnogorskih reprezentacija, a oni kojima se Crna Gora ne sviđa mogu da biraju i igraju za druge reprezentacije.

Đuro Marić je zajedno sa svojiom saradnicima od VPSCG napravio ispostavu sekte koja sebe naziva SPC i centralu ravnogorskog pokreta

Zbog nepoštovanja države i državnih simbola zajedno sa Marićem moraju VPSCG napustiti i ostali simpatizeri ravnogorskog pokreta koji svojim djelovanjem podrivaju temelje crnogorske države i reprezentacije.

Đuro Marić je osim toga već duži period zbog bolesti nesposoban da vodi VPSCG, ipak to ga nije smetalo da ostane na funkciji i na taj način otežava funkcionisanje Saveza.

Marić je svojim ostajanjem na čelu VPSCG pokazao nepoštovanje prema sportu i reprezentaciji jer zbog teškog zdravstvenog stanja nije bio u stanju da vodi Savez, ali je i pored toga istrajavao na mandatu.

Uz želju za njegov brz oporavak, mora se konstatovati da je odlazak Marića i njegovih kadrova jedina šansa da se VPSCG izliječi od velikosrpske bolesti.

Vaterpolo zatočen u Boki

U međuvremenu je vaterpolo i dalje zatočen u Boki, kao da je ovaj sport ekskluzivno pravo klubova iz ovog regiona Crne Gore, a VPSCG nije ništa učionio još od 2006. godine da se izađe sa mora na kopno.

Istovremeno ništa nije urađeno da se “rat” Kotora i Herceg Novog iskoristi za napredak reprezentacije i pretvori u zdravi rivalitet, već je u brojnim slučajevima korišten za ostvarivanje ličnih interesa.

Zbog svega ovoga je u VPSCG neophodna potpuna čistka i dolazak ljudi koji žele jak crnogorski, a ne lokalni vaterpoolo. I koji se spremni da iskoriste znanje Herceg Novog, Budve i Kotora za razvoj novih potencijala u Podgorici i Nikšiću, ali i drugim gradovima.

Podmladak iz najvećih gradova ne treba da služi za čerupanje i popunjavanje rupa u lokalnim vaterpolo školama. Takođe, mladim ljudima uz posvećenost vaterpolu, treba usaditi ideju ponosa kad se igra za Crnu Goru, nakon čega ćemo imati reprezentaciju koja će izgarati u bazenu, a ne otaljavati posao.

Uostalom, da i te kako ima nade za crnogorski vaterpolo i za Crnu Goru, pokazale su mlade ”ajkule” na Evropskom prvenstvu u Bugarskoj. Možda bi Marić, Gojković i ekipa iz VPSCG mogli nešto da nauče od njih.

aktuelno

2 KOMENTARI

  1. POKRETI i stranke: AKO IMA, GDJE JE RAZLIKA?
    „Stranka“ (sama riječ tako kaže) je udruga koja se obraća dijelu birača za zastupanje zajedničkih ideala i interesa unutar grupa koje donose odluke (vlada, regije, općine, …). osnovna premisa polazi od zapažanja da u velikoj i složenoj skupini ljudi postoje vrlo različiti društveni uvjeti te ideološka i religijska uvjerenja. prve stranke datiraju iz antičke Grčke dok su moderne stranke nastale nakon Francuske revolucije; tom prilikom rođeni su pojmovi “desno” i “lijevo”.
    Ponekad, kada se pojavi određeni problem, radi dobivanja brzih odgovora i rješenja, formira se protestni pokret koji može okupiti konsenzus u velikim i heterogenim sektorima biračkog tijela.
    Općenito, budući da su to pitanja vezana uz aktualna događanja ili teritorij, ovi pokreti ne daju sebi organizacijsku strukturu i strukturu odlučivanja poput stranaka (sa sekcijama, skupštinama, kongresima), pa se čak ni izbor vodećih skupina ne odvija putem izborom već imenovanjem ili kooptacijom. Međutim, element koji možda najviše karakterizira pokret (upravo na temelju njegova nastanka) u usporedbi sa strankom jest nedostatak opće vizije o mnogim problemima stanovništva. To znači da, kada treba izraziti svoje mišljenje o pitanju koje nadilazi njegove specifične ciljeve, pokret riskira da izgubi neke od svojih pristaša, a možda čak i neke od organizatora, koji se čak odluče pridružiti drugim političkim formacijama. da bi se izbjegla ova izlijevanja, pokret često “odlučuje” ne zauzeti poziciju. No, to nije uvijek moguće i nikada nije kada neki eksponenti pokreta zauzmu državne položaje (na različitim razinama) i nužno moraju odlučiti što će učiniti i na koju će se stranu zauzeti.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].