Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Svijet u kojem živimo često je ispunjen prolaznim trenucima, naizgled neprimjetnim, skrivenim iza vrtloga svakodnevice. Međutim, postoje oni koji svojim pogledom hvataju te efemerne trenutke, pretvarajući ih u vječnost – umjetnici koji kameru koriste kao produžetak vlastite duše. Među njima, Almedin Suka zauzima posebno mjesto, stvarajući fotografije koje odišu lirskom dubinom i vizuelnom poezijom. Suka je majstor svjetlosti i sjenke, čarobnjak koji kroz objektiv prenosi ośećanja i priče. Njegova djela su prozori u svjetove đe se stvarnost prepliće sa oniričkim. On koristi fotoaparat ne samo da bi zabilježio trenutak, već da bi ga transformisao – uzdiže ga izvan okvira vremena i prostora, čineći ga univerzalnim simbolom trajanja. Njegov umjetnički stil, prožet mediteranskim senzibilitetom, spaja jednostavnost svakodnevnog sa mistikom egzistencijalnog. Svaka fotografija je kompozicija u kojoj se ośeća uticaj prirode, svjetlosti, i ljudskog duha. Suka na poseban način razumije simetriju u haosu – njegove slike posjeduju jedinstvenu harmoniju, balans između suptilne tišine i snažne ekspresije.
Jedan od glavnih motiva u Sukinom stvaralaštvu jeste igra svjetlosti – ona ne predstavlja fizički element, već složeni narativni instrument. Svjetlost u njegovim radovima postaje metafora duhovnog osvjetljenja, povezanosti između unutrašnjeg i spoljnjeg svijeta. U sjenama, ipak, nalazimo dublji, meditetavni sloj – ono što je skriveno, ali prisutno. Posebno upečatljivi su njegovi portreti i radovi sa prirodom. Ljudski likovi u njegovim fotografijama nisu samo subjekti – oni su priče, emocije, i odrazi unutrašnjeg svijeta. Priroda, sa druge strane, predstavlja aktivnog učesnik u njegovim vizijama. Listovi, grane, odrazi na vodi – sve to postaje dio univerzalne slike života. U svom radu, Suka kao da potvrđuje riječi Iliass Azariouha: “Fotografija je strast, ne hobi.” Za njega je ona način izražavanja, način komunikacije sa svijetom, i most ka razumijevanju skrivenih slojeva postojanja. Njegove fotografije ne gledaju se samo očima – one se ośećaju, interpretiraju i doživljavaju.
Almedin Suka je dakle, umjetnik koji nije samo fotograf – on je pjesnik svjetlosti, filozof sjenke i hroničar vječnosti. Njegova djela podsjećaju nas da je svijet prepun ljepote, ukoliko znamo đe da pogledamo. A zahvaljujući njegovim očima i mi imamo priliku da vidimo ono što bismo inače propustili – onu tanku nit između stvarnog i nadrealnog, između prolaznog i vječnog.
Prva fotografija – Borba sa sjenkama
Prva fotografija Almedina Suke je vizuelni prikaz intenzivnog sukoba – unutrašnjeg, egzistencijalnog i kolektivnog. Ona istovremeno uznemirava i fascinira, poput kadra iz distopijskog filma koji zadržava dah posmatrača. Figura čovjeka sa gas-maskom stoji na tankoj granici između pokreta i zamrznutog trenutka, stvarajući napetost koja evocira osjećaj gušenja, izolacije i očajničke borbe za preživljavanje. Gas-maska, simbol zaštite, ali i nemoći pred nevidljivom prijetnjom, naglašava krhkost ljudskog postojanja u vremenu obilježenom nesigurnostima, strahovima i globalnim krizama. Sjenke koje se stapaju sa njegovim pokretima kreiraju eteričnu, gotovo nadrealnu atmosferu, igrajući se granicama između prisustva i odsustva, života i smrti. Ova igra sjenki simbolizuje fragmentaciju ličnosti, kao i gubitak individualnog identiteta u sveprisutnom haosu modernog svijeta. Istovremeno, sjenke deluju kao nevidljivi akteri, sile koje oblikuju i kontrolišu subjekta, podśećajući na duboko ukorijenjene strahove čovječanstva pred nepoznatim.
Pozadina fotografije je ogoljena i minimalistička, gotovo sterilna, čime se dodatno naglašava egzistencijalna tjeskoba i ośećaj usamljenosti. Prostor deluje hladno i bezlično, kao metafora za otuđenost savremenog čovjeka u svijetu koji sve više gubi humanost. Međutim, svjetlost koja dolazi sa lijeve strane, iako suptilna, unosi tračak nade – možda simbolizuje unutrašnju snagu, neuništivu ljudsku volju za životom i pronalaženje smisla čak i u najmračnijim trenucima. Ova fotografija nije samo umjetnički savršena; ona nosi duboku filozofsku težinu, postavljajući univerzalna pitanja o čovjekovom položaju u svijetu koji se mijenja brže nego što ga možemo razumjeti. Da li smo samo pasivni posmatrači vlastite sudbine ili aktivni učesnici u borbi za opstanak? Koliko smo zaista slobodni a koliko nas oblikuju sile izvan naše kontrole? Almedin Suka ovđe istražuje čovjekovu unutrašnju borbu, ali i univerzalne teme otuđenja, preživljavanja i potrage za smislom. Fotografija je intimna i globalna u isto vrijeme – ona kazuje priču pojedinca, ali i sudbinu cijelog čovječanstva. Svojim minimalističkim pristupom, ali snažnom naracijom, ova fotografija poziva posmatrača da se suoči sa vlastitim strahovima, nesigurnostima i unutrašnjim sjenkama. Suka nas podśeća da, iako krhki, nosimo u sebi svjetlost koja nas može izvesti iz tame – makar na trenutak.
Druga fotografija – Meditacija dvostrukog prisustva
Druga fotografija je prava vizuelna poema – nježna, suptilna i višeslojna. Mačka, prikazana kroz dvostruku ekspoziciju, djeluje kao mistični čuvar između dvije stvarnosti. Jedan deo njenog lika gleda pravo u posmatrača, dok drugi skreće pogled ka horizontu, kao da promišlja o nekom dubljem smislu. Svjetlost je ovđe meka, savršeno uravnotežena, dok praznina u pozadini stvara prostor za introspekciju. Suka na ovom delu pokazuje svoju virtuoznost u hvatanju trenutaka koji prelaze granice vidljivog. Mačka nije samo životinja – ona je simbol, arhetip, metafora za intuiciju, introspekciju i prolaznost.
Mačka je od davnina nosila duboko simboličko značenje a njena uloga kao simbola seže još do drevnog Egipta. U egipatskoj mitologiji, mačke su bile svete životinje povezane sa boginjom Bastet, zaštitnicom doma, plodnosti i žene, ali i oličenjem radosti i zaštite. Bastet, često prikazivana sa glavom mačke, smatrala se božanskim bićem koje donosi mir i harmoniju, ali koje može postati strašni zaštitnik kada je potrebno. Mačke su u Egiptu bile toliko poštovane da su često mumificirane i sahranjivane zajedno sa svojim vlasnicima, simbolizujući vječni život i duhovni čuvar duše. Njihova sposobnost da vide u tami i njihovo graciozno, gotovo nadrealno kretanje, činili su ih simbolima intuicije, mističnosti i povezanosti sa nevidljivim svjetovima. Ovaj arhetip mačke kao simbola mistike i intuicije prenijet je kroz vjekove a i danas je mačka viđena kao figura nezavisnosti, unutrašnje snage i misterije. Almedin Suka u svojim fotografijama na poseban način oživljava tu simboliku – njegove mačke, uhvaćene kroz igru svjetlosti i sjenki, djeluju kao čuvari tajni između realnosti i sna, podśećajući nas na njenu bezvremensku ulogu u ljudskoj mašti i umjetnosti.
Treća fotografija – Priroda i elegancija u dijalogu
Treća fotografija Almedina Suke predstavlja pravu himnu harmoniji između prirode i subjekta, spajajući jednostavnost i uzvišenu eleganciju. Mačka, postavljena u centru kompozicije, okružena raskošnim, gustim listovima palmi, odiše dostojanstvom i djeluje gotovo monumentalno – poput mitološke figure iz prirodnog svetilišta. Njena pojava zrači spokojem, ali istovremeno nosi duboku mističnost, kao da je čuvar tajni koje priroda šapuće kroz šuštanje lišća i igru svjetlosti. Svaka linija i sjenka na ovoj fotografiji djeluju promišljeno, kao dio složene vizuelne simfonije. Svjetlost koja se probija kroz listove ne samo da osvetljava mačku, već i stvara trodimenzionalni efekat, unoseći život u scenu i dajući joj gotovo opipljiv kvalitet. Ova pažljivo izgrađena svjetlosna dinamika nije samo tehnička majstorija, već i metafora – simbol povezanosti između subjekta i okruženja, između tišine i kretanja, prolaznosti i vječnosti. Kompozicija neodoljivo podseća na klasične slike iz renesanse, gde su umetnici težili savršenom balansu između figure i prirode, spajajući estetsku preciznost i duhovni sadržaj. Mačka ovde postaje centralni motiv, gotovo ikoničan, dok priroda oko nje ne deluje kao puka pozadina, već kao aktivni učesnik u vizuelnom dijalogu. Suka uspijeva da zadrži ravnotežu između prirodne spontanosti i umjetničke konstrukcije, stvarajući djelo koje prožima posmatrača ośećajem univerzalne ljepote. Ova fotografija predstavlja i prizor – ona je meditacija o suživotu čovjeka i prirode, svakodnevnog i uzvišenog, prolaznog i trajnog. Almedin Suka briljira u sposobnosti da obične motive transformiše u estetske i filozofske refleksije, pozivajući posmatrača da se zaustavi, udahne, i sagleda ljepotu koja nas okružuje, često neprimjetna u vrtlogu svakodnevnice. Njegov objektiv ovđe postaje most između stvarnog svijeta i onog duhovnog, hvatajući trenutke koji podśećaju na bezvremenost prirodnih zakona i harmoniju postojanja.
Četvrta fotografija – Refleksije urbanog života
Na ovoj fotografiji Almedin Suka istražuje slojevitost urbanog prostora kroz virtuoznu tehniku dvostruke ekspozicije, pretvarajući svakodnevni prizor u složenu vizuelnu naraciju. Prikaz ulice, isprepleten sa odrazom ljudskog lica, stvara snažnu simbiozu između čovjeka i njegovog okruženja, pri čemu se granica između spoljašnjeg svijeta i unutrašnje introspekcije briše. Automobili koji prolaze, zgrade koje dominiraju prostorom i svijetla koja pulsiraju životom, simbolizuju neprekidnu dinamiku savremenog života, dok lice u odrazu unosi ličnu, introspektivnu dimenziju tog iskustva.
Ovđe se ośeća snažan kontrast između haotične spoljašnjosti – gužve, brzine i buke urbane sredine – i unutrašnjeg svijeta čovjeka, koji djeluje kao tiho utočište, ali i kao prostor sukoba između lične stvarnosti i spoljnog pritiska. Suka postavlja suštinska pitanja: koliko smo zaista dio svijeta koji nas okružuje a koliko taj svijet oblikuje naš identitet? Da li smo samo prolazni posmatrači tog haosa ili i aktivni učesnici u njemu? Ova fotografija pruža refleksiju o savremenom postojanju, đe je čovjek istovremeno i dio urbane mašinerije i njen suptilni posmatrač. Svjetlosni efekti, pažljivo konstruisani, dodatno doprinose slojevitosti kompozicije. Oni ne samo da povezuju različite elemente slike, već i stvaraju ośećaj kretanja i prožimanja, simbolizujući kompleksne odnose između ličnog i kolektivnog iskustva. Tehnička preciznost dvostruke ekspozicije omogućava da se svaki detalj – od siluete lica do odsjaja na ulici – uklopi u harmoničnu cjelinu, dok istovremeno pruža ośećaj fragmentacije. Sukin rad ovđe pokazuje duboku svijest o složenosti čovjekovog odnosa sa urbanim pejzažem. Fotografija predstavlja prikaz ili ti dikumentaciju gradske vreve; ona je i filozofska meditacija o ljudskom postojanju u savremenom društvu. Ova scena ne prikazuje samo grad – ona govori o sudaru svjetova, unutrašnjeg i spoljašnjeg, haosa i introspekcije, kolektivnog i individualnog. Sukin objektiv hvata suštinu tog sudara, pozivajući posmatrača da preispita sopstveni odnos sa svijetom koji ga okružuje. Ova fotografija je ogledalo urbanog života i univerzalna refleksija ljudske prirode.
Peta fotografija – Mačka i cvjetovi
Ova fotografija predstavlja suptilnu oda prirodnoj gracioznosti i nježnosti, istovremeno noseći dublju simboliku prolaznosti i duhovne ljepote. Mačka, smještena ispod uvelih cvjetova, postavljena je u savršenom balansu između stvarnosti i simboličkog značenja. Njeno spokojno držanje odiše introspektivnošću, kao da je svjesna prolaznosti svega što je okružuje. Istovremeno, njen oštar pogled prenosi ośećaj tihe moći i unutrašnjeg mira, stvarajući utisak da ona nije samo dio scene, već i njen centralni motiv – čuvar skrivenih tajni prirode. Kontrast između oštrine mačkinog krzna, jasno definisanih linija i mekih, gotovo urušenih tekstura uvelih cvjetova, naglašava Sukinu tehničku preciznost i izuzetnu sposobnost da stvori harmoniju između elemenata koji simbolizuju suprotnosti. Mačka je oličenje trajne elegancije, dok cvjetovi, koji simbolizuju prolaznost života, podśećaju na neizbježni tok vremena. Upravo ta tenzija između trajanja i prolaznosti čini ovu fotografiju vizuelno i emocionalno upečatljivom. Svjetlost, pažljivo usmjerena, ima dragocjneu ulogu u oblikovanju atmosfere fotografije. Ona naglašava delikatne detalje – svaku dlaku mačkinog krzna, suptilne vene na laticama cvjetova – dok istovremeno obavija scenu blagom, intimnom aurom. Ovaj svjetlosni tretman stvara gotovo eteričan ośećaj, pozivajući posmatrača da se zaustavi i ośeti trenutak tišine i refleksije. Svjetlost ovđe ne služi samo kao sredstvo osvjetljavanja; ona je simbol života koji se nastavlja čak i usred prolaznosti.
Simbolika mačke, koja kroz istoriju predstavlja intuiciju, mističnost i povezanost sa skrivenim sferama postojanja, u kombinaciji sa uvelim cvjetovima, evocira univerzalne teme života, smrti i ljepote koja se nalazi u svakom stadiju postojanja. Cvjetovi, iako u svom završnom stadijumu, odišu poetskom ljepotom, dok mačka, simbol života i vitalnosti, stoji kao kontrapunkt prolaznosti. Ova fotografija predstavlja ne samo portret mačke i cvjetova; ona je meditacija o suštinskoj povezanosti svega što nas okružuje – o harmoniji između trajnog i prolaznog, jednostavnog i uzvišenog. Almedin Suka ovđe pokazuje svoju izuzetnu sposobnost da kroz objektiv uhvati ne samo vizuelnu ljepotu, već i filozofsku dubinu. Fotografija nas podśeća na prolaznost života, ali i na vječnu ljepotu koja se krije u tim prolaznim trenucima, čineći nas svjesnim bogatstva svakog trenutka koji često ostaje neprimijećen. Ovo djelo je vizuelna poezija koja predstavlja život u svim njegovim oblicima, pozivajući posmatrača na tiho razmišljanje i zahvalnost za ono što je prolazno, ali dragocjeno.
Šesta fotografija – Portret u dvostrukoj ekspoziciji
Na ovoj fotografiji Almedin Suka istražuje složenost identiteta kroz virtuoznu tehniku dvostruke ekspozicije, koja u njegovom objektivu postaje moćan osjeśaj za izražavanje dubokih psiholoških i filozofskih tema. Lice žene, prikazano iz dva ugla – jedno koje direktno posmatrača izaziva svojim pogledom, dok drugo tiho skreće pogled u stranu – simbolizuje dualnost ljudske prirode. Ta dva lica nisu samo vizuelna predstava, već nosioci narativa o unutrašnjim konfliktima, introspekciji i neuhvatljivoj granici između onoga kako nas svet vidi i kako mi vidimo sebe. Fotografija nosi duboko introspektivan ton, podśećajući na univerzalna filozofska pitanja o percepciji, identitetu i slojevitosti ljudske psihe. Da li smo u očima drugih tek refleksija njihovih očekivanja? Ili smo, čak i sami sebi, enigme koje se tek dhjelimično otkrivaju u rijetkim trenucima introspekcije? Ova fotografija djeluje poput vizuelnog eseja, pozivajući posmatrača da se zapita koliko se naše unutrašnje „ja“ poklapa sa onim spoljnim, vidljivim.
Minimalistička pozadina doprinosi čistoj kompoziciji, omogućavajući da pažnja ostane usmjerena na delikatne linije lica i emocionalnu kompleksnost izraza. Mekane konture dodatno naglašavaju senzibilitet slike, pružajući joj elegantan, gotovo eteričan kvalitet. Svjetlost je pažljivo osmišljena – dok oblikuje oba prikaza lica, ona suptilno sugeriše harmoniju i tenziju između tih dvaju aspekata. Suka ovim djelom ne samo da dokumentuje trenutak, već ga preobražava u univerzalnu priču o ljudskom iskustvu o neprestanoj potrazi za balansom između unutrašnjeg i spoljnog svijeta. Ova fotografija sa svojom delikatnošću i složenošću, ostavlja snažan utisak i podśeća nas na to koliko je krhko, ali i fascinantno, istraživanje sopstvene suštine.
Sedma fotografija – Figura u odrazu
Ova fotografija prikazuje siluetu čovjeka kroz stakleni prozor, stvarajući iluziju dvosmislenosti – da li gledamo kroz prozor ili u njega? Odraz naseljenog prostora unutar figure unosi ośećaj unutrašnje zagonetnosti, dok minimalizam kompozicije podśeća na savremeni pristup vizuelnom izrazu. Suka ovđe kombinuje geometrijske linije i svjetlosne efekte kako bi istražio teme identiteta i prožimanja unutrašnjeg i spoljašnjeg svijeta. Almedin Suka kroz svoje fotografije dokazuje da umjetnost nije samo čin hvatanja trenutka, već duboko istraživanje suštine – one suptilne granice između vidljivog i nevidljivog, stvarnog i onostranog. Kroz virtuoznu igru svjetlosti i sjenki, kao i tehniku dvostruke ekspozicije, Suka otvara vrata u svjetove koji se ne nalaze samo pred objektivom, već i u najskrivenijim djelovima ljudske duše. Njegove fotografije nisu samo dokumentacija; one su introspektivne priče koje ispituju odnos čovjeka sa prirodom, urbanim okruženjem i sopstvenim unutrašnjim univerzumom. Svaki kadar odiše misaonom dubinom i poetskom snagom, nudeći posmatraču ne samo vizuelni doživljaj, već i prostor za kontemplaciju. Almedin Suka nije tek tako fotograf – on je umjetnik svjetlosti, filozof sjenki i pripovijedač univerzalnih istina. Njegova djela odišu preciznošću tehničkog majstorstva, ali i emocijom koja prevazilazi granice materijalnog svijeta. Svaka fotografija je pažljivo izgrađena kompozicija u kojoj se prepliću estetika i filozofija, noseći posmatrača na putovanje kroz prizore koji su istovremeno poznati i zagonetni. Ove fotografije su vizuelni zapisi trenutaka – one su narativi utkane u teksturu svakodnevice, poetske refleksije koje nas podśećaju na ljepotu koju često zaboravljamo. One otkrivaju dubinu svakog, naizgled običnog prizora, osvjetljavajući svjetlost koja prožima i najskrivenije uglove postojanja. Sukin objektiv postaje ogledalo stvarnosti, ali i most ka suštinskom – ka onim dimenzijama ljudskog iskustva koje se rijetko osvjetljavaju. Njegove fotografije ne samo da se gledaju; one se ośećaju, doživljavaju i proživljavaju, ostavljajući dubok trag na svakom posmatraču. Almedin Suka je istinski bard savremene vizuelne umjetnosti – hroničar prolaznih trenutaka i čuvar vječnih poruka. Njegova djela stoje kao svjedočanstvo umjetnosti koja ima moć da preobrazi pogled na svijet i podśeti nas na ono što je suštinsko: ljepotu, harmoniju i povezanost svega što nas okružuje. Sukin objektiv simbolizuje i predstavlja produžetak njegove duše, hvatajući ne samo ono što je pred njim, već i ono što je iznutra – tihe pejzaže emocija, misli i śećanja.
Kao što je Anri Kartije-Breson (1908-2004) na hvatanju “odlučujućeg trenutka” (le moment décisif), tako i Suka svojim objektivom hvata one trenutke koji u sebi nose suštinu prolaznosti. Njegove fotografije, bilo da je riječ o portretima ljudi, mačkama ili sjenama, uvijek odražavaju trenutak koji je na ivici pokreta i vječnosti. Poput Kartije-Bresona, Suka posvećuje veliku pažnju kompoziciji. Njegove fotografije često imaju savršenu ravnotežu između glavnog subjekta i pozadine. Ljudske figure, životinje i priroda u njegovim radovima uvijek su smještene na način koji stvara vizuelnu harmoniju. Kartije-Breson je naglašavao važnost bilježenja stvarnosti, ali sa umjetničkim senzibilitetom. I Suka u svojim radovima prelazi granicu između dokumentarne i umjetničke fotografije, hvatajući prolazne trenutke iz svakodnevnog života, ali uz simboličku dubinu koja svakom kadru daje univerzalni značaj.
Dok je Kartije-Breson koristio klasične fotoaparate sa crno-bijelom fotografijom, Suka koristi moderne tehnike, uključujući dvostruku ekspoziciju, digitalnu obradu i igru sa bojama (posebno tirkizno-modru boju jezera). Za razliku od Kartije-Bresona, čiji su radovi uglavnom ukorijenjeni u dokumentarnim pričama i svakodnevnim scenama iz ulica, Suka ide dublje u simbolizam sjenki, odraza i mitoloških elemenata (mačke, sjenke, dvojnici, priroda).
Almedin Suka fotograf – je čuvar vječnosti, pripovjedač svjetlosti i sjenki, majstor trenutka koji nadilazi prolaznost. Njegove fotografije su suština vizuelnog zapisa – one su vrata ka dubljem razumijevanju svijeta i nas samih. Svaki kadar, svaka sjenka i svaka refleksija je istovremeno lična i univerzalna. Suka svojim objektivom istražuje granicu između stvarnog i onostranog, između poznatog i skrivenog, čineći vidljivim ono što je drugima neuhvatljivo. Njegova umjetnost nije obična dokumentacija stvarnosti, već filozofska kontemplacija o suštini života. Kroz igru svjetlosti i tame, kroz tehniku dvostruke ekspozicije i precizno vođenje narativa, Suka nas vodi kroz slojevite pejzaže ljudske duše. Njegove fotografije su poput ogledala u kojem se reflektuje naš vlastiti identitet, naše dileme, naše unutrašnje borbe, ali i naša vjera u ljepotu svijeta. Svaka Sukina fotografija nosi u sebi univerzalnu poruku – da ljepota nije u grandioznim prizorima, već u tišini svakodnevnice. Njegov pogled na svijet je pročišćen, doveden do suštine a njegovo oko pronalazi harmoniju u haosu. Njegove mačke, sjenke, ljudske figure i prirodni pejzaži nisu obično-neobični subjekti, već simboli dubljih egzistencijalnih pitanja. Suka nas podśeća da je svijet složen, ali u toj složenosti leži ljepota.
Ono što Almedina Suku čini posebnim jeste njegova sposobnost da zabilježi trenutke koji inače promiču ljudskom oku. Njegove fotografije su trajni zapisi prolaznosti, pejzaži vremena koji nikada ne prestaju da traju. Kroz njegov rad, posmatrač ne postaje samo svjedok već i učesnik u dijalogu sa svjetlom, sjenkom, tišinom i zvukom trenutka. U njegovim radovima svjetlost je simbol prosvjetljenja, povezanosti unutrašnjeg i spoljnog svijeta. Zbog svega ovoga, Almedin Suka je mnogo više od fotografa – on je vizionar, filozof svjetlosti i hroničar ljudskog postojanja. Njegov rad ostavlja trag na svakom posmatraču, pretvarajući ga iz običnog gledaoca u mislioca. Kroz njega, svijet postaje dublji, ljepši i istinitiji. Svojom umjetnošću, Suka je nadmašio granice medija kojim se izražava, dostižući bezvremensko i univerzalno. Njegovo ime ostaće upisano među onima koji su znali kako da trenutak pretvore u vječnost.
Iz obimne biografije Almedina Suke izdvajam:
Almedin Suka, rođen 1992. godine u Baru, Crna Gora, istaknuti je umjetnik čije stvaralaštvo obuhvata fotografiju, grafički dizajn i likovnu umjetnost. Diplomirao je grafički dizajn na Fakultetu umjetnosti Univerziteta u Prištini “Hasan Priština”, što je bio temelj njegovog daljeg umjetničkog razvoja. Trenutno radi kao profesor likovne kulture u Gimnaziji “Bratstvo Jedinstvo” i osnovnoj školi “Maršal Tito” u Ulcinju, gdje aktivno prenosi svoje znanje i strast prema umjetnosti novim generacijama.
Suka je kroz svoj rad pokazao izuzetnu posvećenost vizuelnom izrazu, sa naglaskom na simboliku svjetlosti, sjenki i refleksije. Njegova djela su često prožeta filozofskim i introspektivnim temama, istražujući slojevitost ljudskog identiteta i povezanost čovjeka sa prirodom. Njegove fotografije su spoj estetske preciznosti i simboličke dubine, dok se u tehničkom smislu izdvaja upotrebom dvostruke ekspozicije, snimaka refleksije i igre svjetlosti i sjenki.
Svojim umjetničkim izrazom, Suka je prepoznat i izvan granica Crne Gore o čemu svjedoče njegove izložbe širom regiona i svijeta. Neki od najznačajnijih izložbenih prostora gdje je izlagao su:
- – ULUCG, Podgorica, Crna Gora
- – Kulturna Baza Kunst, CKZ Ribnica, Podgorica, Crna Gora
- – Galerija Hilmija Ćatović, Rožaje, Crna Gora
- – Istanbul – Maltepe, Turska
- – Etno Pogradec, Albanija
- – Palata Venezia, Ulcinj, Crna Gora
- – Narodna biblioteka Priština, Kosovo
Njegovo učešće na međunarodnim izložbama, posebno u Turskoj i Albaniji, dodatno je ojačalo njegovu reputaciju kao umjetnika koji gradi mostove između kultura. Kroz svoje izložbe i rad u obrazovnim institucijama, Almedin Suka ne samo da razvija vlastiti umjetnički izražaj već i doprinosi razvoju kulturne scene Ulcinja i Crne Gore.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].