Od premijera očekujemo sve i ne očekujemo ništa, građanska neposlušnost naredni korak

Večeras u ponoć ističe rok koji su studenti dali premijeru Milojku Spajiću da odgovori na njihove zahtjeve. Uoči isteka roka, članovi neformalne studentske grupe “Kamo śutra” ističu da očekuju svašta i ne očekuju ništa.

– Mi smo neformalna grupa, ekipa studenata koju je okupio satelit empatije i želje za promjenama sistema, pojačane i dodatno buntovnički osnažene strašnim zločinom na Cetinju koji nas je neopisivo uznemirio i dirnuo. Kao takvi, nijesmo znali stoprocentno ni u šta se upuštamo, niti šta nas sve čeka u baruštini koja se zove „naša politička scena – kazao je za Portal Analitika član studentske grupe “Kamo śutra”, student master studija glume, Milo Perović.

Poštujemo rok

Ističe i da ne žele da prejudiciraju.

– Pošteno je da, ako smo se već obratili premijeru i zatražili mu da djeluje do datog roka − 1. februara i mi poštujemo taj naš rok i zaista mu damo šansu da se oglasi. Mislimo da je to fer i pripada demokratskim tekovinama jer, kao što smo rekli, mi se borimo dostojanstveno, za razliku od nekih ministara naše Vlade – poručuje Perović.

Ukoliko premijer ne ispoštuje dati rok, podsjeća, na najskorijem protestu najavili su sljedeće poteze, a to je, kako je rečeno, građanska neposlušnost.

– Zaista mislim da sve treba da ide svojim tokom i redom i da to treba poštovati kao redosljed događaja. Na kraju krajeva i to pokazuje određenu zrelost u javnom diskursu i bavljenju ovako ozbiljnim stvarima. Stoga, mediji i javnost će o tome biti blagovremeno obaviješteni – kaže on.

Naglašava da svi otprilike znaju šta sve može da izađe iz kuhinje građanske neposlušnosti ali, pita, kakva je to neposlušnost ako je ovoliko unaprijed tačno najavljena i do detalja telefonirana.

– To onda ne bi ni bila ona mladalačka, buntovnička i studentska neposlušnost (kako joj ga i ime daje), a mi zaista želimo da istovremeno budemo i slobodni i odgovorni, i oštri i dostojanstveni, i iskreni i ogoljeni, ali i odmjereni. „Mjera je majka“, kako tvrdi veliki Šekspir – ukazuje mladi glumac.

Pomno pratimo borbu studenata u Srbiji

Protesti studenata u Srbiji, ističe sagovornik Analitike, velika su i važna stvar i svakako im, kaže, treba skinuti kapu. Potezi kolega iz Srbije inspiracija su i za crnogorske studente.

– Mi smo otvoreno i bez problema rekli kako su i nas inspirisali i učinili da zaista pomislimo: „Pa možemo i mi ovako, čovječe!“ Pomno pratimo borbu koju oni vode i nadamo se i daljem progresu njihovih ideja, zahtjeva i djelovanja. Želimo im da izdrže ozbiljne pritiske i nasilje sa kojim se, nažalost, suočavaju – kaže Perović.

Što se Crne Gore tiče, dodaje, sve je i dalje u povoju, u zaletu, I, kako ocjenjuje, situacija u Srbiji i Crnoj Gori ne može se poistovjetiti iz više razloga.

Daćemo sve od sebe da istrajemo

– Ali „princip je isti, sve su ostalo nijanse“. Mi se zaista nadamo da imamo, prije svega, kapacitete upornosti, želje i entuzijazma. Izlišno je reći da nam zaista mnogo znači podrška koju svakodnevno dobijamo sa raznih strana, od esnafa, umjetnika, sindikalnih poruka podrške, NVO aktivista i dr. Daćemo sve od sebe da nastavimo borbu i istrajemo. Želimo da uz nas svakim okupljanjem bude što sve veći broj, prvenstveno, mladih ljudi i studenata. Tako ćemo postajati stvarno sve jači i relevantniji – naglašava Perović.

Podsjeća da su se studenti mnogo puta ogradili od svih političkih partija i pokreta pa se, kaže, nada da je dobrom dijelu javnosti jasno da nijesu oni ti koji politizuju cijelu ovu priču.

– Mi od starta kao mantru ponavljamo naše vrlo neispolitizovane zahtjeve, zločin na Cetinju kao povod za građanski aktivizam i samo protestvovanje i uopšte stvari koje su nama suštinski bitne i u fokusu, te koje bi trebalo da su u fokusu i javnosti i građana. Vladajućim partijama to očigledno ne prija i biraju vrlo nezreo i neodgovoran, da ne upotrebljavam teže riječi, način da niskim udarcima i lažima bombarduju medijski prostor, targetiraju nas i time skrenu pažnju sa izvornog motiva naših protesta – empatije – ukazuje sagornik Analitike.

Kako naglašava, to našem društvu i te kako nedostaje.

– Da razumijemo drugoga, da ga vidimo i čujemo, da mu priđemo kao čovjek čovjeku, da ga i otrpimo i možda i malo razumijemo. Da se stavimo u tuđe cipele, u cipele nekog drugog čovjeka, sa drugačijim background-om i prošlošću od, recimo, naše sopstvene. Da zaista prvo budemo ljudi. Prvo ljudi, pa onda sve ostalo – zaključuje Perović.