Od pokušaja likvidacije do najbolje kompanije

Piše: Slavko Mandić

Nastavlja se fenomen poznatiji kao Dritan Abazović, premijer u tehničkom mandatu, kojemu će uskoro godišnjica od kad ga je smijenio današnji koalicioni partner, zvani Ljaljo od karaktera. A i on njega koji mjesec ranije sa mjesta preśednika crnogorskog parlamenta  i ostavio ga tako bez omiljenog škanja, koji je sa njim putovao đe je god ovaj mrdnuo. Ali ljubav načinjena na golom interesu nema očiju. Da ima i da se pogledaju pojedinačno ili u skupini u zrcalo, mučilo bi im se kao trudnicama u prvim mjesecima trudnoće.
Abazovićeve dnevne izjave u sukobu su sa onim večernjim, a da ne govorim onima izgovorenim dan ranije. Tu se izmiješa sve i svašta. Napravi se univerzum raznovrsnih gluposti, nesuvislosti, nerazumijevajućih konstrukcija, a ponajprije kleveta i laži. I to sve dok se dnevno podriva državni konstrukcioni sistem, u želji da mu oslabe temelji toliko da se sam oburda.
Možda je ova nadri politička pojava neđe i svjesna da joj vrijeme curi, pa fata što ufatit može? Ali će prije biti da je to što on pośeduje čudo prirode koje je samo pojedinačnim slučajevima dato kao lažna privilegija. U svojoj nemoći da traje dugo, ili makar duže, eksplodira gromoglasno i pretvori se u temeljni ugovor sa samim sobom. Za sva vremena, kazao bi kao ekskluzivu Prle helikopterski, bratska veza lidera kojemu i on sam sebi iz ruku klizi.
Samo dan prije današnjeg Abazović je za rukovodnu strukturu kompanije Bemax, koji su mu odavno dupli trn u oku, kazao medijima da lično misli da su ti ljudi kukavice. Svako ko se šeta sa naoružanim ljudima je kukavica, tvrdi Abazović, dodavši da mu obezbjeđenje smeta te da ga uskoro neće imati. Ako je tako, što ih toliko ima? Po onome što se viđelo na tv ekranima kad se slikao pored peći u koju je „vjerodostojno“ spaljivan nečiji duvan, tačnije minimalni dio šleperskog utovara, da je okružen i onim koji ga čuvaju ali i onim drugim koje on nije mogao od njih samih sačuvati. Nedavno je ne trepnuvši saopštio da je sve što se desilo Radu Miloševiću namještaljka Bemaksa, preko Sava Kentere i mnogih drugih unutar sistema. Je li to zbog Bemaksa ili Rada Miloševića, eto im ga tamo pa neka oni međusobno rasprave. Činjenica je da je Milošević bio po godine na robiju i da sad čeka suđenje, a da se to nije dogodilo Abazoviću. Ali, neka to ipak oni rasprave.
A onda danas kao grom iz vedra neba Abazović saopšti da je Bemax najbolja građevinska kompanija u Crnoj Gori i da joj se za to mora odati priznanje. To je nesporno, kazao je on, uz dodatnu tvrdnju da se radi o firmi koja izvodi radove brzinom koju drugi nemaju.
Jesu li oni iskoristili situaciju koja je bila prije desetak ili 15 godina da preteknu sve svoje konkurente, pita se odlazeći premijer, uz vlastitu konstataciju da će to vrijeme pokazati.
Ni riječi danas o hobotnici koju, kako u svom autorskom tekstu nedavno objasni, ne čine samo ljudi sa kriminalnim bekgraundom, oni su sad manje-više postali poznati javnosti. Problem i konfuziju, prema njegovim riječima, čine oni aktivni akteri javne scene koji rade u mnogim institucijima, organizacijama ili individulano, predstavljajući se kao “nezavisni”, ljudi iz biznisa ili nerijetko kao civilni sektor… Neki od njih, kako je rekao, sjede u staklenoj zgradi Bemaxa, a neki u stanovima koje su kupili po “specijalnim” cijenama od istih ili ih dobili džabe od države.
Nema ni riječi o brutalnom upadu pripadnika protivterorističke jedinice policije prilikom racije koja se prije manje od mjesec dogodila u hotelu „Podgorica“.
Ni o pretresu zgrade Bemaxa a ni o epilogu racije koji je završen prekršajnom kaznom saobraćajne policije Milanu Milikiću u iznosu od 50 eura zbog toga što je u vozilu pronađeno oružje “C” kategorije (tzv. pištolj “plašljivac”), koje nije prijavio MUP-u u propisanom roku od osam dana od dana kupovine.
Zašto je kaznu izrekla saobraćajna policija, koja nije ni bila na licu mjesta tokom racije u hotelu “Podgorica”, nije poznato.
Čudo velje, znao je za ovakve cirkusarije vlasti kazati moj vrli prijatelj Rajko.
Moramo se priśetiti i Abazovićeve izjave od 13. decembra prošle godine kada je tvrdio da bivši visoki policijski funkcioner Zoran Lazović i biznismen Ranko Ubović, vlasnik Bemaxa žele njegovu likvidajiju.
„Samo mrtva usta ne govore. Ali, zakasnili su, ja sam upozoravao i rekao ili će oni doći do mene ili ja do njih. Za njih je kasno. Vi znate da ja od sebe nikada ne pravim žrtvu, niti se takvih ljudi plašim“, kazao je tada premijer u stalnom odlasku.
Tužili su ga i tražili po 21.000 €. Ipak on nije ja pa da mu presude i odrežu po pravdi božjoj. Zato ne treba da se plaši novčane kazne. Vjerujem, od toga neće biti ništa.
Danas je taj isti „likvidator“ najbolja firma koju premijer fali na sva usta.
Bravo, bravo, bravo. Genije u odlasku, mora se priznat. Ako je on priznao za Bemax, moram i ja za njega.