Danas se navršava 28 godina od ratnog zločina koji su pripadnici Vojske Republike Srpske počinili na željezničkoj stanici u mjestu Štrpci, na granici BiH i Srbije, tako što su iz voza, koji je saobraćao na relaciji Beograd-Bar, izveli i ubili 20 putnika, od kojih 18 Bošnjaka, jednog Hrvata i jednog nepoznatog putnika.

Povodom 28 godina od otmice i ubistva 20 putnika iz voza u stanici Štrpci, rodbina otetih i prijatelji, danas u Podgorici i Bijelom Polju, položeno je cvijeće kod spomen obilježja nedužnim žrtavama genocidne ideologije devedesetih.

“Sjećanjem želimo da iskažemo poštovanje i javni znak, da stradale ne možemo i nećemo zaboraviti, ka ni sve što je povezano sa zločinom, zločincima i nalogodavcima”, navodi se u saopštenju rodbine otetih iz voza 671.

Navode da se suđenja razvlače, nema potrage za posmrtnim ostacima žrtvava, ni bilo kakve organizovane brige o porodicama stradalih.

“Zlo je realnost, a suočavanje s prošlošću, prvi korak da jedno društvo nadvlada zlo u sebi, pravdom, sjećanjem i kajanjem”, zaključili su u saopštenju.

Oni su podsjetili, da su putnici oteti iz voza “Lovćen” na liniji Beograd – Bar, na lokalnoj Željezničkoj stanici Štrpci, kada je srpska vojska iz Višegrada izvela iz voza 20 putnika od kojih su 18 bili Bošnjaci, jedan Hrvat i jedna neidentifikovana osoba.

“Bili su sasvim obični ljudi. Na zbornom mjestu zločina našli su se slučajno – svako je po jedna sudbina. Ako budu zaboravljeni, ako se pomirimo s tišinom voza 671, biće to znak da za nas nema nade”, navodi se u saopštenju.

Ističe se da je jedan od učesnika u zločinu, Nebojša Ranisavljević iz Despotovca, uhapšen u oktobru 1996. godine.

“Pred Višim sudom u Bijelom Polju osuđen je u septembru 2002.godine, na 15 godina zatvora.Odležao je kaznu, i 2011 pušten na slobodu”, dodaje se u saopštenju.

Kako su u rekli, krajem 2014. godine, u zajedničkoj akciji policije Srbije i Bosne i Hercegovine, uhapšeno je 15 osumnjičenih za učešće u zločinu.

Navodi se da je Viši sud u Beogradu, u oktobru 2018. godine, u trećem pokušaju, potvrdio optužnicu tužilaštva za ratne zločine protiv pet bivših pripadnika Vojske Republike Srpske, i da suđenje traje.

“U Tužilaštvu Bosne i Hercegovine – Odjeljenju za ratne zločine, za isto krivično djelo pokrenut je postupak protiv 11 osoba. Suđenje je počelo u oktobru 2015. godine i traje. Isti sud je nedavno podigao optužnicu i protiv Milana Lukića kojeg je, za druge zločine, Haški sud osudio na doživotnu robiju”, kaže su u saopštenju.

Navodi se da je optuženi, Mića Jovičić, sporazumno priznao krivicu i osuđen je na pet godina zatvora, ali se sporazumnim priznanjem obavezao na svjedočenje u predmetu protiv ostalih optuženih.

Isti sud je prošle godine podigao optužnicu i protiv Milana Lukića koji je, za druge zločine, u Haškom sudu osuđen na doživotnu robiju.

“Suđenje se razvlači a nema, potrage za posmrtnim ostacima žrtvava, ni bilo kakve organizovane brige o porodicama stradalih”, dodaje se u saopštenu.

Navodi se da su stradali Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović i Halil Zupčević.

Stradali su i Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tome Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović i Rasim Ćorić.

Među stradalima su i Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić kao i jedno nepoznato lice.

Posmrtni ostaci Halila Zupčevića pronađeni su krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine nađeni su u istom jezeru 2010. godine.

Protest ispred ambasada zbog sporosti u slučaju Štrpci

Aktivisti NVO “Forum slobodnih građana Luča” stajali su ispred ambasada Republike Srbije i Bosne i Hercegovine u Podgorici, kako bi iskazali protest što sudski postupci u tim zemljama za zločin u Štrpcima još uvijek nijesu pravosnažno okonačani, čak ni nakon gotovo tri decenije.

Aktivisti su nosili transparente putem kojih su vlasti BiH i Srbije pozvane da donesu konačne presude, a Srbija posebno da odustane od daljih velikodržavnih i velikonacionalnih projekata.

Kako ističu u saopštenju, NVO “Forum slobodnih građana Luča” se na ovaj način pridružio građanskoj akciji, realizovanoj širom Crne Gore, u znak sjećanja i poštovanja prema stradalim putnicima koji su iz voza izvedeni samo zato što nijesu bili srpske nacionalnosti.

Kako su napomenulim, policijski službenici su legitimisali aktiviste/kinje tokom stajanja ispred ambasada.

HRA: Zločin u Štrpcima – Bez pravde za žrtve

“Akcija za ljudska prava (HRA) apeluje da se konačno otkriju nalogodavci iz političkih i vojnih krugova Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske, da se svi počinioci kazne, da se preduzme temeljna akcija da se pronađu posmrtni ostaci svih žrtava i da Crna Gora izmjenom zakona obezbijedi socijalnu zaštitu porodicama stradalih u ovom zločinu kao civilnim žrtvama rata”, poručuju u saopštenju.

Iz HRA navode, da rodbina otetih putnika i njihovi prijatelji, danas u Podgorici i Bijelom Polju polažu cvijeće kod spomen obilježja – u Bijelom Polju je 2016. godine podignut spomenik stradalima u ovom zločinu, dok u Podgorici postoji zajedničko spomen obilježje svim civilnim žrtvama ratova u bivšoj Jugoslaviji 1991-2001.

“Među stradalima su: Esad Kapetanović, Ilijaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice. Od njih dvadeset, deset je bilo iz Crne Gore”, ističu iz HRA.

Žrtve su otete iz voza, odvedeni su do škole u selu Prelovo kod Višegrada, dodaju iz HRA,  gdje su opljačkani i pretučeni, pa prebačeni u selo Mušići, kod Višegradske Banje, gdje su svi ubijeni, a njihova tijela bačena u Drinu.

“Najstariji je imao 59, a najmlađi 16 godina. Tijelo Halila Zupčevića, pronađeno je tek 2009. godine na obalama Perućačkog jezera, blizu Višegrada, a na istoj lokaciji su 2010. godine pronađeni posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine. Posmrtni ostaci ostalih žrtava ovog zločina do danas nijesu pronađeni”, ukazuju iz Akcije za ljudska prava.

Hra ukazuje, da su za ovaj zločin su do sada osuđeni samo Nebojša Ranisavljević i Mićo Jovičić, pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske pod nazivom Osvetnici.

“Ranisavljević je pred Višim sudom u Bijelom Polju 2003. godine osuđen na kaznu zatvora od 15 godina, dok je Jovičić sa Tužilaštvom BiH 2016. godine zaključio sporazum o priznanju krivice, na osnovu koga mu je izrečena kazna zatvora od pet godina. Vođu ove jedinice Vojske Republike Srpske, Milana Lukića, Haški tribunal je osudio na doživotnu kaznu zatvora zbog ratnih zločina u Višegradu, ali ne i za Štrpce. Njega je tek u decembru 2019. tužilaštvo Bosne i Hercegovine optužilo za učešće u ovom zločinu” ističu iz HRA.

Pred sudom Bosne i Hercegovine od 2015. godine je u toku suđenje desetorici optuženih za ovaj zločin.

“I pred Specijalnim sudom u Beogradu u toku je suđenje dijelu jedinice Milana Lukića, tj. njegovom rođenom bratu Gojku Lukiću, Jovanu Lipovcu, braći Dušku i Ljubiši Vasiljeviću i Dragani Đekić. Do sada ni pred jednim sudom nije procesuiran niko od nalogodavaca i organizatora ovog zločina iz političkih i vojnih struktura Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske”, poručuju u saopštenju.

HRA ističe da članovi porodica žrtava ovog zločina u Crnoj Gori nikada nisu uživali status civilnih žrtava rata prema Zakonu o boračkoj i invalidskoj zaštiti (“Službeni list Republike Crne Gore”, br. 69/03 i “Službeni list Crne Gore”, br. 21/08, 73/10, 40/11, 1/15, 52/16), jer je ta zaštita priznata samo članovima porodice preživjele žrtve – civilnog invalida rata, a ne i članovima porodica stradalih civilnih žrtava, za razliku od Bosne i Hercegovine.

HRA u vezi sa tim apeluje na ministarstvo finansija i socijalnog staranja da inicira izmjene postojećeg zakona i uvede civilne žrtve rata i članove porodica civilnih žrtava rata kao posebne kategorije koje će takođe uživati zaštitu u skladu sa ovim zakonom.

“Zakonom nijesu regulisana ni pitanja nestalih civila u ratu. Crna Gora je 2011. godine ratifikovala Međunarodnu konvenciju UN-a za zaštitu svih osoba od prisilnih nestanaka. Međutim, prinudni nestanak u Krivičnom zakonu još uvijek nije inkriminisan kao posebno krivično djelo. Crna Gora još uvijek nema Zakon o nestalim osobama, za razliku od npr. Bosne i Hercegovine i Hrvatske koje taj zakon imaju”, zaključuju iz HRA.