Od onih tamo samo su gori ovi ovamo

Piše: Slavko Mandić

Konačno da i Crna Gora počine. Da prebrine svaku brigu i da počne očekivani preporod. Sve je jasno. Nema više dileme da li ćemo biti Švajcarska, već koliko ćemo puta biti bogatiji i koja će nam gomila novca ostajati kad namirimo sve potrebe iz tablice standarda najrazvijenijih svjetskih bogatstava. I da nam svi domaći jezici budu službeni. A ne ovako, kako reče mudri Nikola Camaj. Kad može Švajcarska, što ne bi mogli i mi. Koji ćemo je u svemu peskočiti za koju godinu. Samo malo strpljenja. Živi bili pa viđeli, poručio je prezadovoljni samim sobom naš domaći Singapurac.

UMJESTO CRNA GORA, DA SE ZOVEMO CRNA SRBIJA?

Nešto mi se čini sad kad vidim koliko se uspinjemo, da možda ne bi bilo loše da se više ne zovemo Crna Gora? Razmislite dobro, jer ovo sadašnje u potonje vrijeme ne zvuči baš reprezentativno. Moramo sve ispočetka. Razlozi su višeslojni. Najvažniji je onaj koji potvrđuje činjenicu da smo ostali bez tradicije. Možda će se još neko, od onih par desetaka odvažnih, koji su protestovali pred Blažovom vilom na Gorici, dok su drugi snom mrtvijem spaval, śetiti kako nam je Dritavi ukrao dušu i dao je u ruke srpskom popu Prlu Periću. Istoriju su nam sami uzimali a kulturu raskubali  po zadatku i milosti naše tobožnje elite. Zato bi možda dobro bilo da promijenimo ime državi. Dok nam u učionice ne uskoče bradata čudesa u mantijama i dok ne počne dogma da predaje nauku. Ako bi se prozvali Crna Srbija, to bi značilo da nemamo više nikavu kopču sa Crnom Gorom i da bi sad sve što nam je u najavi obećao Singapurac pripadalo samo nama. Novom narodu na Balkanu, čistokrvnom u imenu Crnosrbi! Jasno je da će to izazvati brojne polemike, jer nije mali broj onih koji politiku vode uz dojč kafu po kafićima i brojnim nacionalnim restoranima, ali se od nekud mora početi. Kao što je počinjala i Švajcarska, kako to objasni međunarodni političar Nikola C. Promjena imena bi osigurala  novoj državi teritorijalni integritet i suverenitet na koji nikome nikad ne bi na um palo da nasrne. A i svo bogatstvo nove tvorevine ostalo bi unutar njenih zidina.

GRANDE INVASTITOR SKRENUO  S PUTA

Potpuno je izvjesno da nam je singapurski Abu Dabi na domak ruke i da je samo pitanje dana kad će nam se taj čudotvor dogoditi. Podrazumijeva se da ćemo imati dovoljno pameti da prihvatimo dajanske darove, što god to značilo. A ne može biti gore od ovoga što je danas. Čini se ipak da su nam darovi s neba pali. Mada nema slučajnosti, jer se zna kolika je uloga jedinstvenog Singapurca u ovoj priči. Zato  treba razumjeti da je veliki preduzetnik Ujedinjenih Arapskih emirata Mohamed Alabar, skrenuo s uobičajene rute i potpuno slučajno se našao posred  Ulcinja, baš tamo đe se vrhunski premijer sastao sa ulcinjskim Gencijem. Sasvim slučajno, jer je ovaj Abu Dabijevac, ogroman investitor, može bit promašio put za Hvar, đe je, kako reče Milojko, vlasnik više od 80% svega. Pa kad mogu oni tamo, što ne bi i mi ovamo usvojili ovoga bogatuna?
Bože srećni li smo što ovakvoga znalca imamo. Sam nam ga je Singapur poslao da nas iz mrtvih digne. I da nam sve pozlati. Možete misliti što će značiti kada po dvije, ili tri milijerde godišnje bude trošio taj mega paraš, plus po pola mijerde za benefit društvenoj zajednici. I tako iznova svaku godinu zaredom. Pa đe to ima? Niđe, jasan je i odgovor na takvo pitanje.
Prvo što će ovaj megaš učinjeti je da u Ulcinju načini mega aerodrom. Ogroman, za ogromne svjetske letilice, normalno i za onoga jada iz Er Montenegra. S jednim motorom, valjda da manje troši po jedinici putnika, i tako ostvaruje veći profit.
Gradiće se i najmodernija bolnica na Balkanu, valjda zato što se ne ośećamo u potonje vrijeme baš najbolje. Biće tu i grande marina, najmoćnija i najmodernija na svijetu. I ono što je poseban biser, renovirao bi se stari grad. Ko zna na koji je to stari grad mislio Spajkić, jer je ovaj ulcinjski i sad ka bombon. Možda onaj u Baru? Sve jedno je jer bi supermoderni pametni betonski grad podrazumijevao prostor duž cijelog crnogorskog primorja. Što da ne od Ulcinja do Novoga. Betonizacijom bi se samo dobilo. Konačno bi sve bilo zaštićeno od zelenila, maslina, koje samo štetu čine, vinove i svake druge loze. Blagoudni beton branio bi tamošnji živalj i od vremenskih neprilika, i od svakakvoga zla.
Singapurac je pokazao snagu svoga ekonomskog činodejstvovanja. Neće se zaustaviti na ovih 30 milijardi svakakvog blagostanja. Samo ako mu se da Velika plaža na 99 godina zakupa.
Bože koliko će tu biti novca za nova zaduženja. Biće vreća za svakoga. A tek ako ovoga iz Abu Dabija slučajno svrne do Podgorice, pa mu pokaže Velje brdo. Njegov izum i ideološkog prijatelja mu, onoga što ga zovu Rozi. On će panut na dupe. Grad na 10 miliona kvadrata sa svakim čudom za svega 3,5 milijardi tričavih eura. Pa đe to ima? Niđe, već jednom rekosmo.
Tu smo da izgradimo sve puteve koji nam nedostaju. A nedostaju nam baš svi. Za godinu svaki će pravac biti povezan sa po nekoliko traka. Najvažnije je da sredimo onaj do Tirane, jer od kad je osvježilo, samo otud  letimo u svijet.

Pa kad tek  po moru zaoremo. Ih, đe će nam kraj biti, oduševljeno će Singapurac nakon meditacije sa samim sobom.

I POSLIJE MIKIJELJA, MIKIJELJ

Objašnjavajući situaciji u Morskom dobru, Spajić objasni okupljenom puku da će biti više kandidata za tu poziciju uz obrazloženja zašto je jedan kandidat superioran u odnosu na druge. Ka i vazda, čvrstoga stava u namjeri da nikad ne poklekne.
Dok je premijer razgovarao sa Abu Dabijem, iza leđa mu izabraše onoga kojega nije onomad  htio. Da, da, pogodili ste. Onoga vojvodinog favorita. Neka malo sačeka, dogovarao se Singapurac s vojvodom od parlamenta. A neka i narod vjerni pomisli da ja premijer on, a ne izvorna koljenica, kako svi zbore. Samo da niko ništa ne zbori nekoliko dana, pa neka na Vladi rozi reče da bi najbolji za plažne milionske tendere i ostale (pod)morske rabote bio onaj isti, prekompetentni lik iz kladionice snova. A i valja se pred odlučujuću bitku za Nikšić. Tako je trebalo biti. Između više kandata, to jest samoga dosadašnjega, gle čuda! Izabraše baš njega jednoglasno i bez primjedbe. Tako to funkcioniše u Crnoj Srbiji, naravno ako se novo ime usvoji na svenarodnom diktatorovom referendumu. A ko ne glasa, dabogda živo meso od njega otpadalo, bio proklet tri puta i 3000 puta, kako to „lijepo“ i bogougodno reče Risto Radović, glavnokomandujući pop SPC sve do potonje ure.

STABILNI I BEZBJEDNOSNO OK

Premijer tvrdi da je Vlada stabilizovala zemlju finansijski, geopolitički, a dodajmo mu geostrateški, bezbjednosno, obrazovno, ideološko, crkvenograđevinarsko i grobljansko, dvojnodržavljanski, vjeronautički…..

E, kukala nam majka, kako god to tumačili. Kolektivno ili ponaosob.