Od Bangkoka, do Veljega brda

Od Bangkoka, do Veljega brda

Piše: Slavko Mandić

Od Bangkoka, do Veljeg brda

Piše: Slavko Mandić

Dok je vojvoda od parlamenta primao varijabilu za telegram sućuti porodici ratnog zločinca Ratka Mladića, ali i zbog onomad uspješno izvedene akcije zaprječavanja
ulaska kamerama, mikrofonima, novinarima, reporterima, poslanicima većine i nesretnog Ca ca ca Nikolaja u plenarnu salu Skupštine, na drugoj strani svijeta jedan ošišanko je trasirao nove planetarne puteve sa prijateljskim Tajlandom.
Mala,ali četa odabrana, sletjela je u Bangkok. Jugoistok Azije danima nije oka sklopio čekajući nestrpljivo ošišanka i njegovu svitu, u kojoj je bio i onaj neotporni finanso koji je konačno, radi potrebe prekomorskog putovanja, razumio zašto je potrebno predizborno darivanje radnog i neradnog naroda domovine, a možda i umirovljenika, značajnom količinom pozajmljenog novca. Odakle i kako ga vrćati
ako se i pronađe ludak spreman da založi u viziju ravnu nebeskom zasvježđu?
-Ha, ha, ha, čujem kako odzvanja smijeh iskustva neđe daleko u pozadini. Nemaš ti pojma. Ne meći se i ne stoj na (auto)pute onome ko zna i ko je vizionar. Pa nije on
doputovao u Bangkok bez jasnog cilja i strategije na koju su mnogi do sad panuli.

A on istovremeno pripunio svoje bisage. Došao je s paketom mjera koje će preporoditi Tajland, ali i Mijanmar, Laos, Vijetnam, Kambodžu i Maleziju, zajedno ili kao pojedinačne slučajeve.

Iz kofera punog obećanja, od koga se živ ne miče, onog koji je snažna pjesnička metafora koja označava velika očekivanja, nade, planove ili obećanja koja na kraju
ostanu neispunjena, reći će neznaveni i protivnici faf-paf filozofije, ošišanko će izvaditi ponude koje se ne odbijaju. Biće tu za svakoga po nešto, prvenstveno futurističkih projekata od kojih zastaje dah. A biće i onih (pri)zemljanih, poput klasičnog zatvorenog kvarta s ogradom, željeznom ljesom i naoružanim čuvarima, poput fascinantnog Gramercy Parku (Menhetn) ili Sea Gate (Bruklin) u Njujorku, najpoznatijeg primjera te vrste, namijenjenog ultra bogatunima. Za takve, kojih i kod nas ima pregrš u vladajućoj kasti, prijateljima iz Bangkoka nudio bi se ka na
ražnju dio Veljeg brda. Istina, ražnja ima, a na njemu će se u dogledno vrijeme pojaviti i zec. I sam se obćati da ne zagori.

Obećanje je to vrhovnika od novca, kome se mora vjerovati. Jer što on obeća…

Usvojio bi se Zakon, kao u junu prošle godine Zakon o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina s Ujedinjenim Arapskim Emiratima
(UAE). To je onaj načinjen za Mohameda Alabara, đe se država obavezala da mu načini džabe sve projekte, pristupne puteve, kompletnu infrastrukturu elektro i
vodovodnu.
Njegovo je bilo da donese silne milijarde, ali je arapski milijarder znao za jadac, i o tome se ovamo više ne zbori. A drmala se zemlja dobro baš.

U ovom projektu, koji je zasjenio onaj za Alabara, gradilo bi se o trošku naših građana više heliodroma i kad se Velje brdo poravna po standardima koje propisuje KOSovka đevojka, popularna madam šljivovka, prepečena vojvodinom rukom, koja je za nas alfa i omega, ili brzopotezna ućeranka u Uniju koja se nalazi
u Evropi, gradiće se ekskluzivni aerodrom sa svim pratećim sadržajima koji još nije odobrila vještačka inteligencija. Naravno, u privremenom nedostatku domaće, koja nam je na prinudnom odmoru još od 2020. godine.
Na jednoj od lokacija Veljeg brda smjesto bi se veličanstveni kosmodrom, zbog planova o kojima će ošišanko u nastavku zadiviti domaćine. O kakvom važnom
projektu je riječ, koji još niko na svijetu nije probao, niti će ikad, najbolje govori podatak da će kvadrat na Veljem brdu, na toj ekskluzivnoj parceli koštati 10 miliona €. Interesovanje je epskih razmjera. Kao da je Beograd na vodi, pa ko je za vožda, odriješiće kesu. Kako bi je i u nastavku mogao nesmetano za sebe puniti.
Jasna je računica. Rezervaciju su već (pre)platili mnogi domaći tajkuni koji razliku u cijeni plaćaju od varijabila koju obezbjeđuje vlast, potpomognuta fleksibilnim tumačenjem ekonomskog preporoda koju donose ovakve finansijske akrobacije.
Zato je na ovakvu vrstu ekskurzija ministar financo, koji se zbunio onda kad je tvrdio da nije WhatsApp glasao. Glasao je, kako nije. Śetio se naknadno u avionu za Jugoistok Azije. Odakle mnogo dobroga očekujemo i pune tovare novca. Ako Bog veliki da. A daće, jer ko ima, imaće više, zakonitost je.
Ukoliko šefovi Tajlanda budu razumjeli viziju našeg ošišanka, što im neće biti lako, jer je on izuzetno složena konfiguracija koja zahtijeva uzvratnost, onda se može očekivati apsolutni preporod kompletnog Jugoistoka Azije.

Realizacija samo jedne kosmo žičare, sa tri žice pomamiće ionako pomamljenog prijatelja Trampa da će mu se od jeda napunit žučna kesa. Što se on nije śetio prvi. Nije ti moglo bit narandžasti, jer i mi konja za trku imamo!

Žičara bi saobraćala na relaciji Bangkok-Mjesec-Velje brdo-Bangkok. Imala bi 76 usputnih stanica, sa hotelima,
motelima, benzinskim pumpama, bazenima i ostalim pratećim objektima. I sve to na žici prvog razreda kojom bi se kretale 1400 gondola. Za one najobrazovanije, valjda je jasno.
Druga žica ima manje gondola. Samo 1250 i njom bi mogli da se voze samo srednjoškolci. Imala bi svega 41. usputnu stanicu sa kioscima za brzu hranu.

Trećom žicom bi se kretao neobrazovani stalež sa osnovnim i još nižim obrazovanjem. Imala bi 1000 gondola sa drvenim škanjevima. Svaka gondola bi primala po iljadu
duša. Prozori se tokom putovanja ne otvaraju. Nema usputnih stanica. Okrutno, ali tako je to za one koji odluče da ne uče.

Plan je ocijenjen kao napredni i iznad je nekoliko budućih stoljeća. Oduševljeno je prihvaćen u Bangkoku i okolnim zemljama. Još ostaje samo da ga usvoji ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine ovdašnje Vlade. Ako ministar poita, brzo će to.

Vidimo, na Veljem brdu su bageri. Čekaju ka zapete puške, koje su za tu priliku pozajmljene iz porti otetih crnogorskih
manastira.

Razumije se, nije to sve što je ponuđeno našim prijateljima u Tajlandu. Recimo razmjena znanja ovdašnjih i tamošnjih ministara, đe ubjedljivo vodimo.
Pomenuću samo ministarstvo poljoprivde, šumarstva i vodoprivrede. Pa pravde i zdravstva. A đe nam je jednogodišnja dr sa specijalizacijom od 4 godine za kosti,
stopala, pete, ruke i noge, zadužena za kulturu koja joj izvire iz maloga prsta.

Biće šoldi, samo da nam se delegacija umova vrne zdrava i živa iz Bangkoka.