Obrad Pavlović: Tragom karikature

27
Obrad Pavlović, književnik

Moji prijatelji znaju da ćute čak i kad imaju šta da kažu, za razliku od mnogih koji govore čak  i kad nemaju što reći. Poštujem prijatelje zbog tog lijepog običaja, kojeg se pridržavaju ne zbog toga da bi meni ugodili, već što tako žive.Zahvalan sam im, od njih sam bar naučio kako se može ćutati, a i kako se  može govoriti kad ćutanje nije zlato.

Razlog zbog kojeg se oglašavam, bolje reći susprežem se da ne urliknem, a takvo neartikulisano oglašavanje nije baš osobenost civilizovanog čovjeka, izuzev na Balkanu, a baš mi se nešto urliče. Oni koji me poznaju lako će shvatiti i zašto. Krenula rehabilitacija ratnih zločinaca, i to je baš dobro krenula, kao što nama izgleda zna da krene sve što je naopako i nakazno. Neke rehabilitujemo, nekima i spomenike podižemo, zasad istima ne baš uspješno no nikad se ne zna.Nakon što  rehabilitujemo Zlo domaće na red će doći i njihovi pomagači, a tu prvenstveno mislim na Nijemce i Italijane. Znam opet će mi po neko zamjeriti i govoriti kako zamjenjujem  teze… Bili bi u pravu, da toliko često, sa sladostrasnim uzdahom ne ponavljamo, kako smo se između sebe mnogo dosljednije istrjebljivali nego što su nam to radili mrski okupatori. Ne mislim pri tom da umanjujem njihovu ulogu, nije ni ona bila baš za potcjenjivanje.

Vrijeme je da se još jednom stavi prst na čelo, prije nego nam se stavi nož pod grlo. Čiji će to biti nož najmanje je važno, mnogo je važnije koliko je oštar i koliko je krvoločan um onoga koji ga drži u ruci.

Dok u Hrvatskoj tamo nekakav fudbaler traži da mu stadion otpozdravi na ustaški pozdrav, a FIFA koja baš i nije poznata kao organizacija  puna razumjevanja za domoljubne manifestacije, drakonski ga je kaznila. Vjerovatno je u tome paranoidno (kao i ja uglavnom) prepoznala nekakvu fašističku ikonografiju. U  Srbiji se (mada ne na utakmicama koje organizuje FIFA) rehabilituje Draža sa svim svojim zločinačkim vojvodama, a narodu se prikazuje izuzetno rodoljubiva, pardon domoljubna TV serija  „RAVNA GORA“.Priznajem da tu čuvenu seriju nijesam gledao, jer inače ne gledam serije, a i da sam je gledao ne vjerujem da bi zavrijeđivala i riječi više.Nije ni Crna Gora ostala izvan toga, tek da dokažemo da i mi imamo ratnih zločinaca, koji ne zaostaju za onima tamo. Tako je i u našoj ekološkoj, antifašističkoj i kao što većina zna i priznaje – suverenoj bilo  nekih pokušaja da se podigne spomenik Pavlu Đurišiću velikom pregaocu istrjebljivačkih poduhvata, svetom  rodoljubu, a kao prilog za njegovo žitije preporučujem knjigu Koste  Čakića, „RAT NA BALŠIĆA PAZARU“. Preporučio bih i još neke knjige kao obaveznu lektiru, ali sam uzdržan zbog toga što je čitanje prestalo da bude civilizacijska odlika, a prijetnje, mržnje, pizme pa i ubijanja eto traju  i dalje.Sve to u ime nečeg velikog, ne znajući pri tom da je moguće biti jedino velika budala, to veća što je glava bliža oblacima.Tako se zamagle i izobliče ciljevi, naizgled uzvišeni, a u suštini tako prizemni i primitivni.Nacionalizam je pokriče sa pljačku, a sveta osveta isprika za ubistva onih koji se pljački suprotstave.

Nedavno sam upozoren na mogućnost da mi se telefon prisluškuje. Moram priznati da sam zbog toga veoma zadovoljan, iako ne znam ko arči nekakve aspre na uređaje za prisluškivanje jedne potpuno nezanimlčjive osobe, kao što je moja malenkost.  Od mene mogu čuti i saznati sve što žele bez prisluškivanja,

jer sam bar osoba koja se javno oglašava, potpisujući se punim imenom i prezimenom.

Pokušavam eto da pišem nešto o vremenu sadašnjem i ljudima u njemu, koji mi sve više nalikuju na nekvalitetno vino, koje se ne može pretvoriti ni u ostiku. Kraće rečeno ni za šta su, mnogi od njih neinteresantni u svakom smislu sem u bezbjedonosnom..  Ima ih svih vjera, nacija i političkih opredjeljenja, a zajedničko im je da bi radi sitnog ličnog ćara upropastili sve što im dođe do ruke. Iznenada mi kao eho nekih davno minulih vremena odjekne dilema Duška Radovića koji pita – da li bi ljudi mogli da budu bolji -, pa opdgovara – mogli bi, ali neće niko prvi da počne! Evo ja ću drugi!

Kao povod za ovaj, žanrovski neodredivi tekst, poslužila mi je dobronamjerna karikatura Predraga Koraksića, na kojoj se vidi trenutak kad se rehabilituje Draža, a u pozadini čekaju Musolini, Pavelić ,Hitler, Gebels i još neki teže prepoznatljivi likovi. Moguće da bi jedna ovakva karikatura mogla da djeluje otriježnjujuće da ne bi još jednom napravili karikaturu od vremena, a karikatura od vremena je lišena smisla za humor, zbog čega se tako često  završava masovnim smrtnim ishodima.

27 KOMENTARI

  1. G.Obrade Pavloviću,
    Dodao bih još nešto na tvoj text, nešto što si zaboravio ,
    a to je sindrom što se dešava u Srbiji,
    U današnjoj Srbiji koja je sva,na žalost, pročetnička,đe se sve veliča što su četnici radili,četnici Draže Mihailovića,
    kao što i radi i ovaj pod imenom Altair,četnik početnik,
    još uvijek im fudbalski da ne kažem nogometni klubovi,kao i ostali sportski klubovi,
    nose imena Partizan,Crvena Zvezda itd.znači imena klubova koja su nastala tokom komunističkog-antifašističkog režima,i borbe protiv fašista,
    i to im ništa ne smeta ,zaista interesantno,
    Ne znam kako ovaj četnik početnik, Altair objašnjava datu situaciju.
    Veliki pozdrav,

  2. sto bi voljela da mi je ovaj muz, pa mi zivot protice u tmurnom raspolozenju, trazenju
    krvnika, neprijatelja……… ,,boem” nego sto………… yx, dodje mi da vrisnem

  3. PAKI, sto velis ,,zatalasao mase” ? Ajde preseli nedje da smanjis ,,gustocu” mase i povedi rodbinu……..

    Ne namecite nam ,,ritam” kojem nismo skloni. Ili hvataj ovaj nas, ako ti odgovara…….,,zamisli zivot u ritmu muzike za ples” – Jura Stublic, ako mozda nisi cuo, poslusaj. Grupa FILM

  4. PRAVA BOKEZINA.
    je li on to nesto autobiografski u naslovu ?
    A podjele, medjusobna netrpeljivost, huskanje ,,po umisljaju” – TO nam treba, nije bilo dosta.
    Samo konkretne ,,gresnike” tj dokazana (ne)djela i rijeci koje sam cuo priznajem, a i toga je BASTA za pricu, idimo naprijed !
    NE DAJMO DA NAS TRUJU UMISLJAJIMA

  5. ova osoba svojim ujedima nevjerovatno asocira na one koji su provocirali, i uz ,,pumpanje” zapada uspjeli dovesti do bratoubilackog, krvavog rata koji je nedavno okoncan, ali oni koji mrze i huskaju na podjele, jos bi malo……….
    Vrati se covjece tamo odakle si dos’o, ne pripadas ti Kotoru. Povedi sa sobom i ove koji ti klicu, sigurna sam da su ti zemljaci…….
    Da ne budem naopako shvacena, mnogi koji nisu iz Kotora, a sad zive u njemu su mi dobri poznanici, ali su neoptereceni podjelama, tako da mogu samo doprinijeti multikulturalnosti Kotora,

  6. Obrade majstore, kako se zalijepe za ovu tvoju zapaprenu čorbu što im je s vremena na vrijeme serviraš. Padam od smijeha. A ljutaaaaaaaaaaaaaaaa uh tucana crvena paprika…..

  7. Altair me “pretekao” s zahtjevom g.Pavlovicu i naravno urednistvu Skale.
    Prije par mjeseci g.Slavko nam je pisao o razularenim momcima pod uticajem alkohola i ko zna cega jos kako su divljajuci slavili zlato Srbije u vaterpolu!
    Tada je napisao kako je on na jedvite jade prepadnutim gostima drevnog grada morao da objasnjava sto se dogadja…..kako policija nije preduzela nista…kako su se vile zastave druge drzave(pri tom je zaboravio da je istu zastavu imala i Crna Gora do prije neki dan)…..kako su uznemirili mirne gradjana Kotora itd….unistili sezonu maltene….itd itd.

    Interesuje me sto nasi Slavko i Obrad misle o onoj mapi Velike Albanije,dje su onamo Podgorica,Ulcinj,Plav?

    G.Mandicu,ipak od Vas kao nezavisnog novinara uznemireno pucanstvo ocekuje komentar…..ili mozda to nije u skladu sa multipraktik integracijama?

    Ne morate objavljivati ovaj komentar,procitajte ga Vi i ekipa oko Vas..

  8. Altaire zvijezdo pa………… Ne padaj vazda, diži malo svoj intelektualni potencijal, diži ga , podiži poručuje ti Luna što svijetli u tmini.
    Obro samo dosljedno i tako kako imam vazda što pročitati kada pišeš.

  9. Gspodine Obrade, zamolio bih Vas da nas obradujete jednim prigodnim tekstom
    o onom slavlju preksinoć u Ulcinju, Tuzima i Plavu. Neka to bude
    onako zdušno i nadahnuto kao što ste pisali nedavno, kad je vaterpolo
    reprezentacija jedne susjedne prijateljske države osvojila zlatnu medalju,
    pa osuste kišu otrovnih str(ij)elica na naše momke u Kotoru koji su
    malo bučnije slavili taj sportski uspjeh.
    Šta nam imate reći o slavlju gdje se otvoreno izražava i
    podržava svođenje Crne Gore prema Albaniji u granicama
    od prije Berlinskog kongresa? (?!)
    Nećete nas obradovati, znam, jer to “nije u trendu”. Vaši tekstovi su
    angažovani samo u skladu trenutne politike podjela…

  10. jadni Kotore, koji su sve tipovi po tvojim kaletama.

    Licno nemam nista protiv mijesanja stanovnistva, naprotiv, kada dodju pravi ljudi, sredina se samo moze u svakom smislu unaprediti, ali da to bude ,,po malo”, da postuju obicaje i tradiciju kraja u koji su doselili.
    U protivnom, neka se vrate svom rodnom kraju, svima bolje, manje nesporazuma, i netolerantnog sudara mentaliteta, ako se ves ne mogu uklopiti i tolerisati.
    Ne znam je li Obrad pogledao serijal koji sam mu preporucio u svom predhodnom komentaru, O NASIM LJUTIM NEPRIJATELJIMA ITALIJANIMA.. Koje razmisljanje, koji um……

  11. Obrad je najplemenitji čvjek na kugli i kocki zemaljskoj. Obro, oštrim ,brikim perom posred istine.Mali se dave a ti se smješ glupostma znam!

  12. Bravo Obrade. Evo ti sad čitam i Altair daje doprinos tekstu. Draža je bipo antifašista, zar ti nije jasno Obrade. Čuda postoje zaista ali se ne završavaju sa čuvenim Altairom. Piši Obrade, samo piši.

  13. tip na fotki je lutao i ostao u Boki. Trebalo bi da nastavi da luta i nadje svoje mjesto, jer Kotor to, svakako nije

  14. …izmedju “ne volim ljude i ne podnosim”-“ponosno”stoji rijec m r z nj a-mrzim,koja je ne sojstvena ponositim ljudima?!

  15. Ko o čemu – gospodin Pavlović o Draži. Kao da živimo u danima neposredno poslije Informbiroa, pa se gos-n Pavlović šlihta da ga na nekoj narednoj “partijskoj konferenciji”, uz preporuku druga iz Komiteta, prime u PARTIJU.
    Nikako da prihvati i shvati da Draža NIJE ratni zločinac. Srbija ima civilizacijski dug da mu tu tešku ljagu, staru skoro sedamdeset godina, skine sa njegovog imena i pravedno rehabilituje. Uzalud pokušaji da Čiču prikažu kao kvislinga, umjesto rodoljuba. Milan Nedić i Dimitrije Ljotić bili su kvislinzi i osvedočeni saradnici Njemaca u okupiranoj Srbiji. A glava (živa ili mrtva) Draže Mihailivića bila je ucijenjena na 100.000 rajhs maraka u zlatu za čitavo vrijeme okupacije.
    Treba li po ko zna koji put ponoviti da je Dražu 1948. godine posthumno odlikovao predsjednik Truman najvećim američkim vojnim odlikovanjem koji se dodeljuje strancu – Legijom zasluga prvog stepena. To odličje je tek 2005. godine primila na ruke njegova kćerka Gordana.
    Bilo bi jedino ispravno da gos-n Pavlović, umjesto što blati Dražu, uputi zvanični zahtjev u pisanoj formi Pentagonu i američkom Kongresu da njihov Orden Draži Mihailoviću oduzmu i anuliraju. General Šarl De Gol, kao komandant Pokreta otpora, odlikovao je 1943. godine Dražu ordenom Ratni Krst legije časti.
    Gospodin Pavlović kao da zaboravlja da se u uslovima surove okupacije vodio i teški građanski rat. Povremena zajednička dejstva Njemaca i četnika bila su vojna taktika
    za spas jedinica i civila na teritoriji koju su kontrolisali. A Koča, Đilas i Velebit se nijesu vadili iz Zagreba, nudeći Wehrmachtu zajedničku akciju protiv četnika i razrađujući planove o zajedničkom dejstvu protiv Anglo-Američkih trupa u slučaju invazije ne dalmatinsku obalu.
    To su nepobitni fakti.
    Sve ostalo je istorija koju pišu pobjednici, prilagođavajući je svojim političkim potrebama, ne držeći se uvijek istine. Pogotovo onamo gdje je istina porazna i optužujuća.

    • Altaire simpatizeru Četnika,malo istine o tvome idolu,
      ratnom zločincu Draži,

      Rehabilitacija Draže Mihailovića je, međutim, samo paravan, odnosno „opipavanje pulsa“ međunarodnoj zajednici za sve buduće rehabilitacije pripadnika najnovije četničke generacije bandita, kao naprimjer, Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Biljane Plavšić, koljača Batka, te čitave neočetničke bulumente koja trune u Haškom zatvoru ili po zatvorima u Evropi. Ako najrelavantniji političiki ljudi globalne međunarodne zajednice i sav slobodarski demokratski svijet utemeljen na antifašizmu pređu ćutke preko najavljene rahabilitacije ovog kapitalnog ratnog zločinca i sluge njemačkih nacista i italijanskih fašista, to će biti jasno „zeleno svjetlo“ za rehabilitaciju poglavnika NDH Dr Ante Pavelića, Maksa Luburića i svih ustaša i kompletnog ustaštva. Naime, historijske činjenice nedvojbeno pokazuju da se između Pavelića i Mihailovića, tačnije, između ustaštva i četništva, može staviti čvrst znak jednakosti. Ne znam, ali se imam razloga pribojavati da će se u Njemačkoj i Italiji uskoro pojaviti kritične mase neonacista i neofašista koji će tražiti rehabilitaciju nacionalsocijalizma i Adolfa Hitlera, te fašizma i Benita Mussolinija. Vjerovatno će i ove godine na ANZAC paradi marširati stari i mladi, novoodgojeni četnici i ponosno nositi slike svoga rehabilitiranog vođe, koji jeste presuđen i strijeljan, ali, vidimo da njegova ideja i ideologija i dalje živi, čak i ovdje. Tužno je da Australija, zemlja najviših standarda demokratije i ljudskih sloboda, sebi dozvoljava takvu sramotu kakva je direktno podržavanje i legalizacija četništva i četničke ideologije.

      Evo, iščeprkah dio originalnog teksta optužnice i to samo onaj koji se odnosi na dokazane zločine četničkog vođe Draže Mihailovića, a koji će svakom normalnom čovjeku zorno pokazati o kakvom se krvoloku radilo.

      Vojno tužilaštvo Jugoslovenske armije – Vrhovnom sudu Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Beograd, 31. maj 1946. godine

      Izvod iz optužnice protivu Mihailović Dragoljuba – Draže, dr Moljević Stevana i Žujović Mladena

      Vojno tužioštvo Jugoslovenske armije

      Br. 711/46, 31. maja 1946. g.

      Vrhovnom sudu Federativne Narodne Republike Jugoslavije – Vojno veće, Beograd

      Na osnovu člana 46. Zakona o uređenju narodnih sudova i člana 14. alineje 2. Zakona o krivičnim delima protiv naroda i države, a u smislu člana 7. i člana 19. Zakona o uređenju i nadležnosti vojnih sudova u Jugoslovenskoj armiji podnosim tome Sudu

      OPTUŽNICU

      protiv sledećih lica:

      1.Mihailović Dragoljuba – Draže, rođen 27 aprila 1893. godine u Ivanjici, od oca Mihaila i majke Smiljane rođene Petrović, Srbin, jugoslovenski državljanin, oženjen, otac dvoje dece, pre rata bio pukovnik bivše jugoslovenske vojske, a u toku okupacije proizveden u čin armijskog generala, bio ministar vojni izbegličke vlade i načelnik štaba Vrhovne komande takozvane jugoslovenske vojske u otadžbini – sada je u zatvoru.
      2.Dr. Moljević Stevana, rođen 6 januara 1888. godine u Rudom, od oca Jovana i majke Mitre, rođene Babić, otac dvoje dece, svršio pravni fakultet u Zagrebu, Srbin, jugoslovenski državljanin, pre rata bio advokat u Banjaluci, a za vreme okupacije bio član štaba Vrhovne komande Draže Mihailovića – sada u zatvoru.
      3.Žujović Mladena, rođen 5 juna 1895 godine u Beogradu, od oca Jevrema i majke Danice, pre rata bio advokatski pripravnik u Beogradu, Srbin, jugoslovenski državljanin, odsutan – sada u inostranstvu.

      RATNI ZLOČINI

      41. Mihailović je putem bezbrojnih raspisa, naredaba, radiograma, direktiva, upućivanih svim njegovim komandantima, kao i pojedinim komandantima u konkretnim slučajevima, počev od jeseni 1941, izdavao stroga naređenja da bez milosti uništavaju sve borce Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda, zarobljene i ranjene borce, sve simpatizere Narodno-oslobodilačkog pokreta, svakog onoga ko ma čime pomaže Narodno-oslobodilačku vojsku i partizanske odrede, nazivajući u svojim depešama, raspisima i direktivama sve pripadnike Narodno-oslobodilačkog pokreta komunistima, boljševicima, ustačko-boljševičkim bandama i tako dalje.

      42. Mihailović je također izdavao naređenja svojim komandantima da uništavaju muslimane (koje je on nazivao Turcima) i Hrvate (koje je on izjednačavao sa ustašama).

      43. Mihailović je uveo u primenu metodu ubijanja ljudi bez suda i ma kakvog ispitivanja krivice. Osude na smrt izricao je on, a to pravo bio je preneo i na svoje komandante korpusa, brigada, pa i bataljona. Osuđene na smrt je stavljao pod slovo „Z“.

      44. Za izvršenje smrtnih osuda po metodi slova „Z“ (slovo „Z“ je početno slovo od reči „zaklati“, a lice stavljeno pod slovo „Z“ moralo je biti zaklano), Mihailović je dao direktivu da svaka njegova brigada formira „crne trojke“ koje su konspirativno radile. Po Mihailovićevim direktivama komandanti brigada su u „crne trojke“ odabirali krvoločne ljude koji su stupanjem u „crnu trojku“ davali pristanak da izvrše svako naređenje bez pogovora, a da u slučaju neizvršenja naređenja budu streljani. Mihailović je, šta više, davao „crnim trojkama“ direktive kako treba da kolju. Šef četničkih „crnih trojki“ bio je sam Mihailović.

      45. Pored „crnih trojki“, Mihailović je mnogo puta izdao naređenje da svaki četnički komandant korpusa formira leteće brigade, kojima je dao isključivo u zadatak da očiste svoj teren od partizana (ili, kako on kaže, komunista) i njihovih simpatizera i svih drugih elemenata koji se ne slažu sa njegovom organizacijom, a da se ne upuštaju ni u kakve sukobe sa okupatorom.

      46. Izvršujući Mihailovićeva naređenja, njegovi komandanti korpusa i brigada, njegovi korpusi i brigade, njegove „crne trojke“ i leteće brigade, izvršile su u toku rata i okupacije bezbroj raznovrsnih ratnih zločina u svim krajevima Jugoslavije, u Srbiji, Crnoj Gori, Sandžaku, Bosni, Hercegovini, Hrvatskoj (naročito u Dalmaciji i Lici) i Sloveniji pa su tako:

      U novembru 1941. četnici su streljali u selu Brajićima (srez takovski) na mestu Drenovi Vrh oko 500 zarobljenih partizana i pristalica oslobodilačke borbe. Mesto na kojem su partizani streljani nalazi se na kratkom odstojanju od Ravne Gore na kojoj se nalazio Mihailović sa svojim štabom.

      U noći između 13. i 14. novembra 1941. predao je četnički komandant Jovan Škava po Mihailovićevom naređenju oko 365 partizana Nemcima u selo Slovac (blizu Valjeva), koje su Nemci odveli u Valjevo i streljali u blizini Valjeva, na mestu zvanom Krušik.

      Početkom novembra 1941. Mihailovićev komandant Ajdačić zaklao je 13 partizanskih simpatizera u blizini Kosjerića, na mestu zvanom Ridovi, među kojima i učiteljice Jelenu Subić-Gmizović i Milevu Kosovac koje su četnici, pre nego što su ih zaklali, silovali i unakazili usijanim gvožđem.

      Na dan 4. novembra 1941. četnici su ubili blizu Ravne Gore oko 30 partizana koje su bili na prevaru zarobili, među kojima je bilo 18 devojaka koje su bile upućene u Užice za bolničarke.

      U decembru 1941. Mihailovićevi četnici streljali su, zajedno sa Nemcima, u Čačku, samo u jedan mah, 80 pripadnika Narodno-oslobodilačkog pokreta.

      U decembru 1941. u srezu požeškom radio je mešoviti njemačko-četnički sud koji je samo u jedan mah osudio na smrt 12 pristalica partizana.

      U decembru 1941. i tokom januara 1942. četnici su poklali preko dve hiljade muslimana – ljudi, žena i dece iz okoline Foče, Čajniča i Goražda. Klanja su vršili na mostovima na Drini u Foči i Goraždu.

      U toku decembra 1941. i tokom cele 1942. Mihailovićevi četnici pohapsili su i predali Nemcima u raznim krajevima Srbije hiljade pristalica partizana, koje su Nemci streljali u logorima Banjici, Šapcu, Nišu, Užicu, Čačku i drugim mestima, a pored toga sami četnici su poubijali hiljade pristalica partizana, opljačkali mnoga sela, batinali hiljade ljudi, a veliki broj žena i devojaka iz partizanskih porodica silovali.

      Na dan 1. aprila 1942. godine četnici Rada Radića pobili su u Jošavci 20 ranjenih partizana, a među njima i teško ranjenog doktora Mladena Stojanovića.

      Aprila 1942. četnici Lazara tešanovića i Rada Radića (koji su se bili stavili pod komandu Mihailovićevog kapetana Račića) ubili su 70 ranjenih partizana.

      Krajem aprila 1942. Spasoje Dakić, komandant jednog Mihailovićevog bataljona u istočnoj Bosni, zaklao je engleskog majora Terensa Atertona i jednog njegovog radiotelegrafistu, engleskog narednika.

      Juna 1942. Mihailovićevi četnici su u okolini Gacka u selu Izgori zapalili bolnicu sa 10 teških partizanskih ranjenika.

      Juna 1942 Mihailovićev odred pod komandom kapetana Đukića Vladimira izveo je iz zatvora u Nikšiću 25 pristalica narodno-oslobodilačkog pokreta i zajedno sa Talijanima ih sve streljao.

      Avgusta 1942. Mihailovićev komandant Baćović ubio je simpatizere NOP –a Rada Pravicu, sudiju, Tomu Galepa, Jovu Ljubibratića, Budimira Ukropinu i Tasu Kosovića.

      Avgusta 1942. Mihailovićevi četnici pod komandom Petra Baćovića, prilikom zauzeća Foče, zaklali su u Foči, i u grupi sela koja se skupa nazivaju Bukovica, oko 1000 lica muslimanske veroispovesti, među kojima je bilo oko 300 žena, dece i staraca.

      Avgusta 1942. na terenu oko Ustikoline i Jahorine (istočna Bosna) Mihailovićevi četnici pod komandom majora Zaharija Ostojića i Petra Baćovića zaklali su oko 2500 lica muslimanske veroispovesti, a sela popalili.

      Septembra 1942. četnici Petra Baćovića ubili su u selima oko Makarske 900 Hrvata, nekoliko katoličkih sveštenika žive odrali i 17 sela zapalili.

      Oktobra 1942. četnici Petra Baćovića ubili su u okolini Prozora, zajedno sa Italijanima kojima je komandovao italijanski poručnik Viđak, oko 2500 muslimana i Hrvata, među kojima je bilo žena, dece i staraca, a veliki broj sela popalili.

      U oktobru 1942. četnici Petra Baćovića ubili su u selu Gata, Niklice i Čišlo (sva sela u Dalmaciji), zajedno sa Italijanima, 109 Hrvata kao simpatizera NOP –a.

      U jeseni 1942. u Drežnici (Hercegovina) četnici iz okoline Gacka pri pokretu za Prozor zaklali su oko 100 lica muslimanske veroispovesti.

      Decembra 1942. u selu Brainci (Mrkaić, istočna Bosna) i okolnim selima, četnici Mihailovićevog komandanta Rajka Čelonje ubili su 160 seljaka i popalili selo Braince i još nekoliko sela. Među pobijenima bilo je i žena i dece.

      U januaru 1943. Mihailovićevi četnici zaklali su u selu Banji (kod Aranđelovca) protu Isakovića i još 18 pristalica partizana.

      Januara 1943. zaklao je major Cvetić 16 zarobljenih partizana u okolini Užica.

      Januara 1943. pod komandom Komarčevića Mihailovićevi četnici su zaklali 72 simpatizera partizana u srezu posavskom.

      Januara 1943. četnici Pavla Đurišića ubili su u srezu bjelopoljskom oko 400 muškaraca i oko 1000 žena i dece muslimanske veroispovesti.

      U februaru 1943. četnici, pod komandom Zaharija Ostojića, Petra Baćovića, Pavla Đurišića, Voje Lukačevića, Vuka Kalaitovića i drugih, u srezovima pljevaljskom, čajničkom i fočanskom zaklali su 1200 muškaraca i 8000 staraca, žena i dece i opljačkali, pa potom spalili oko 2000 domova.

      Polovinom jula 1943. u selu Cikoti (istočna Bosna) četnici su otkrili 80 ranjenika Prve proleterske divizije, oduzeli im oružje, a sutradan doveli Nemce koji su ih poubijali, a zatim spalili.

      Jula 1943. u Bišini (Birač) četnici su otkrili 120 ranjenika Prve i Druge proleterske brigade i izdali ih Nemcima koji su ih pobili.

      Decembra 1942. četnički komandant, major Petričević, streljao je u Kolašinu 28 zarobljenih partizana i šest seljaka, pristalica partizana.

      Decembra 1943. četnički komandant Živan Lazović zaklao je u selu Selevcu (beogradskog okruga) 15 seljaka, pristalica partizana.

      Decembra 1943. zaklali su četnici u okolini Bosanskog Grahova 137 zarobljenih partizana.

      Decembra 1943. zaklali su četnici u selu Tičevu, kod Drvara, 28 zarobljenih partizana.

      Decembra 1943. zaklali su četnici u Zeti (Crna Gora) 8 seljaka, delegata na Prvoj antifašističkoj skupštini Crne Gore.

      Decembra 1943. zaklali su četnici Nikole Kalabića u selu Kopljarima (kod Aranđelovca) 24 seljaka, pristalica partizana.

      Decembra 1943. četnici pod komandom Vuka Kalaitovića u srezu sjeničkom (Sandžak) zaklali 18 pristalica partizana.

      Decembra 1943. četnici pod komandom potpukovnika Miodraga Paloševića i majora Svete Trifkovića zaklali su u selu Vraniću (srez posavski, okrug beogradski) 72 lica, među kojima i jedno dete od dve godine, drugo od 3 meseca. Jednu od žrtava su kastrirali. Pored toga opljačkali su veliki broj seljačkih domova.

      Od meseca jula 1941. do marta 1943. Mihailovićevi četnici, pod komandom Pavla Đurišića, osudili su na smrt i streljali oko hiljadu crnogorskih partizana i seljaka zbog toga što su učestvovali u oslobodilačkom ustanku u Crnoj Gori.

      Ma dan 29. aprila 1944. četnički odredi kapetana Živojina Lazovića, majora Svetislava Trifkovića, Kalabića Nikole, Bojovića Dragutina, Bogićevića Svete, Dokmanovića Radovana i Radićevića Svete u selu Dugovcu (srez podunavski, okrug beogradski) zaklali su 73 lica, među kojima i devet žena. Tom prilikom teško zlostavljali 37 drugih lica i opljačkali ih, pa potom popalili 220 domova.

      Aprila 1944. četnici su kod Bajine Bašte zaklali osam simpatizera partizana.

      Maja 1944. četnici Dragutina Keserovića pronašli su na Jastrepcu partizansku bolnicu, pa su streljali oko 24 ranjenika i četiri bolničarke.

      Maja 1944. četnici sa Majevice su otkrili u Semberiji partizanske bolnice i ubili oko 300 teških ranjenika.

      U leto 1944. četnici su u selu Balinoviću živog pekli pred 20 ljudi Živana Đurđevića, seljaka iz sela Balinovića, a potom zaklali njega i njegovog sina.

      Početkom avgusta 1944. Dušan Radović, zvani Kondor, komandant Mihailovićevog zlatiborskog korpusa, zaklao je dva američka avijatičara koji su se bili prinudno spustili padobranima kod reke Lim.

      Avgusta 1944. četnički odred Bogićevića Svete uhvatio je u selu Sepcima (okrug beogradski) Sremčevića Savu, Vojinović Konstantina, Radojević Iliju i Jakovljević Iliju i, pošto ih je teško mučio da bi im iznudio priznanje o saradnji sa poartizanima, svu četvoricu je zaklao.

      47. Nabrojani zločini su samo mali deo zločina koje su Mihailovićevi četnici, sprovodeći njegova naređenja i direktive, izvršili u svim krajevima Jugoslavije. Pored toga desetine hiljada ljudi četnici su zlostavljali i batinali, a u Crnoj Gori su bili uveli specijalni sistem batinjanja pomoću „roglje“. Mihailovićevi komandanti dostavljali su spiskove pristalica partizana okupatorima i kvinslingovcima na osnovu kojih su ljudi bili hapšeni i streljani.

  16. ne volim da kazem da ,,ne volim” ljude, ali ‘ajde da kazem da ,,ne podnosim”!

    Ovaj namece podjele, mrznje, proslost, micite ga……..

  17. Niko ne valja, samo si ti prezenca, ajde nisi ti ni u cavatu Dusku Radovicu, ni da ga citiras ne bi smio.
    Cujem sto svasta brljas usmeno i pismeno, a ko je za rehabilitaciju zlocinaca? Samo idioti, pa cemo o njima, pored toliko drugih problema? Ajde popij pivo

  18. postujuci radio skalu, malo sam zacudjen tekstom iznad mjesta za komentar ..knjizevnik” misli da ce prvenstveno njemci i italijani pomoci zlu domacem……….
    Bice gledao predhodnu noc neki film iz drugod sv.rata/
    Preporucio bi mu da pogleda serijal italijanskih emisija o danasnjoj muci srpskog naroda na Kosovu i da se stidi nakon njega, ako ne moze odmah nakon nebuloza koje navodi

  19. ja necu ni da citam sto pise gore mencovani, kad u mackama vidi zvijeri koje prijete da napadaju ljude i navodi da se sve potruju.
    U pravnoj drzavi bi zbog takvih namjera bio zestoko kaznjen, a jadne, gladne zivotinje, zbrinute.
    Misljenje takvih ljudi oko bilo cega me ne interesuje, jer mislim da takvi ljudi nisu moralne osobe zbog svog odnosa prema zivotinjama

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].