Obrad Pavlović: Sredovječni papagaji

Zbivanja u kontinuitetu  oduvijek su bila podložna određenim zakonitostima, koja su običnim smrtnicima izmicala, kako svojom hermetičnošću tako i mistifikacijom onih u čijoj su službi takvi događaji. Dok se obezumljeni plebs dosjeti jadu, posao je najčešće dovršeni zaokružen. Nakon toga kreću uobičajena ubjeđivanja da sve što se dešava, mora da bude tako jer smo to mi htjeli.Da je skoro tako uvjerila me je polemika, koja je odjeknula u lokalnim i državnim medijima u vezi sa gradskom lukom Kotorskom… Sa jedne strane grmjeli su argumenti, a sa druge strane još bučnije je odgovarala praznina.

Nije mi  običaj da se držim nekog reda,  baš u tome se  ne snalazim najbolje. Bolje se snalazim u haosu, iako ga ja ne izazivam, niti imam pretenzija da njime utičem  na druge. Po prihvatljivom ritmu nereda shvatio sam da naša luka, ponos naše privredne djelatnosti ima nekih problema, koji se tiču privatizacije, kao i potpisivanja nekakvog protokola sa Lučkom upravom, što je kažu obavezno. Pošto Luka Kotor iz razumljivih raloga odbija to da potpiše (nije mi baš jasno iz kojih razloga, ako ne preovlađujuće ličnih), najbolji izlaz je da se proglasi eksteritorijalnost. To je ono na čemu se zasniva princip ambasada… Mislim da je najsvježiji primjer stečene eksteritorijalnosti upravo Krim. Mada iz svijeta stižu nedvosmislena upozorenja, da tako nešto nije baš u skladu sa međunarodnim pravom, nije to baš tako bitno. Važno je za takve namjere imati iza sebe nekog dovoljno moćnog. Moguće da bi za Luku Kotor to mogao biti SDP (SRPSKA DRŽAVNA PRISTANIŠTA) .

Dugo sam premišljao o tome sa čim bi se moglo uporediti, ili čak poistovjetiti postojeće stanje. Pala mi je na pamet hipohondrija, u medicini poznato stanje izmišljenoih bolesti, koje ne ostavlja ozbiljnije posljedice osim za one koji imaju takve  manifestacione simptome, a i neprijatnosti za najbližu okolinu. Sa biznis hipohonderima situacija je mnogo ozbiljnija. To se obično dešava bivšim političarima nižeg ranga, koji ne mogu da shvate da mogu biti predmet proučavanja pasioniranih paleontologa. Istina, njihovi fosilni ostaci su u idejnoj ravnini, koji se tako često poklapa sa skučenim linijama duhovnog horizonta. Najgore je što misle da se politički preživjele  ideje, mogu primjeniti na biznis. Služe se jednostavnom  metodom nerazumljivog govora, koji se sastoji od nekoliko floskula, koje se mogu koristiti u svakoj prilici, mjenja se samo redoslijed riječi, kojima se izgovaraju komplikovane besmislice. Nevješto zloupotrjebljavaju priču o nedjelotvornosti privatizacije, a samo u cilju zaštite ličnih interesa.

Naslušao bih se (da sam imao dovoljno interesovanja) priča o tome kako Luka treba da funkcioniše. Veoma je pri tom problematičan, međunarodno prihvaćen pojam iz engleskog jezika «SAFETY  BERTH» u doslovnom, ali i u političkom prevodu «siguran  vez».

Kao bivši pomorac, dosta često sam se susrijetao sa tim pojmom, tako da sam mogao da shvatim njegovo pravo značenje, koje se ne može odnositi na sidrište, a još manje da se plovni objekat na poziciji održava sopstvenim pogonom. A privezište Luke Kotor postaje tijesno za toliki broj kruzera, pa bi bilo krajnje vrijeme da se tu nešto uradi.

Moguće da je prvi korak urađen… Napravljena je ona zgrada sa zatamnjenim staklima u Talijanskom parku. Kad se namjernik liftom popenje do prvog sprata, ali samo do prvog, a nipošto dalje, pošto spratova više nema, pogled mu sa jedne strane puca na onu zgradu na Luži. Svojim izgledom veoma podsjeća na osnovu za silos, za pretovar cimenta. Ako izgubimo kruzere treba uvijek imati rezervnu varijantu…!  Na drugoj strani se otvara pogledna krovove starog grada, među kojima dominira krov zatvora, koji na žalost nije u funkciji, pošto nije na vrijeme privatizovan?
Nemam potvrdu da se iz zatvora može viđet nova zgrada u parku. Na kraju, nadam se da neću ostati neshvaćen!