Na veliku radost sve malobrojnijih radnika i seljaka, a sve brojnijih menadžera, inženjera turizma, doktora, profesora, nesuđenih akademika, lažnih novinara i ostalih besposličara, krenula je još jedna predizborna kampanja. Bučna kao što se očekialo i prljavija nego se očekivalo.
Tu već ima svega i svačega, što bi bilo primjerenije grandovoj paradi, rialitiju farminog kvaliteta, u kojem nedostaje svega osim enormnih količina pljuvačke.
U vrijeme kad sam se ponadao da je prošlo vrijeme nacionalističkih hipohondera, čija je potreba za postojanjem nestala sa gašenjem balkanske ratne euforije, kad vidim oni ponovo dižu glavu. Istini na volju promjenili su malo retoriku, potom i adrese sa kojih dobijaju podršku, ali je suština ostala banalno ista.
Slušam kako su ruskom predsjedniku obećali plac u Andrijevici ili u Pljevljima, istina oročeno mogućnošću da spriječi ulazak njima skoro drage domovine u NATO. Jeste da im je ova naša mala domovina gotovo draga, ali im je još draža ona rezervna, mnogo veća u koju bi se ova mala utopila.
Znam opet će mi oni prigovoriti kako se ponavljam, a ja mislim da se nešto mora ponaljati, kao što vatrogasne jedinice ponavljaju svoje vježbe, bez obzira što su je dobro savladale, jer je nepredvidiva opasnost od vatre permanentna.Čak i ako nam je pamćenje jako kratko i nepouzdano, vjerujem u narodnu mudrost, – da opečena ruka najbolje uči.
Sjedim tako neki dan u mojoj omiljenoj kafani. Tu se naslušam svega i svačega, pogotovo zbog toga što nikoga ne pitam. Već po bučnosti zatvorenih očiju mogu da pepoznam ko je na kojoj strani…
Vjeroatno mi je i vrijeme u kojem živim posljednjih četvrt stoljeća izoštrilo instikte. Slušam tako jednog gosta a već unaprijed mogu da znam o čemu će da govori. Peče ga pokradeni i kupljeni referendum. Zapjenušano urliče pominjući ko je mogao da glasa, a ko opet nije. Prepuštam čitalačkoj mašti da pogađa o kome govori u kojem kontekstu… Čekam da se umori i da izgubi dah pa da mu skrenem pažnju na nekoliko notornih činjenica, iako znam da to ničim neće promjeniti njegove svjetonazore.
Počinjem time što ga podsjećam da se nikada i niđe u svijetu nije tražila takva većina kakva je bila potrebna za iglasavanje crnogorske nezavisnosti. Priče oko legitimnosti i legalnosti referenduma je čak i najpristrasnijem nacionalisti nemoguće uporediti sa načinom na koji je Crna Gora prestala da postoji kao država. Desilo se to – podsjećanja radi- na nečuvenoj Podgoričkoj skupštini, na kojoj su predstavnici bili birani mjerom privrženosti drugoj državi. Poslije je to nazvano ujedinjenjem i bratskim zagrljajem koji smo jedva i uz brojne nevine žrtve, – preživjeli.
Ne govorim ja sve ovo zbog toga da bi se podsjetili svoje istorije, dovoljno je o tome rečeno, ali nikada nije dovoljno ponavljati da ukoliko to zaboravimo, veoma lako ćemo izgubiti mukotrpno stečeno. Nama su svaki izbori u Crnoj Gori svojevrstan referendum, bar dok nam država ne postane punoljetna ili bar dok ne bude intergrisana u zajednicu evropskih naroda, pod bezbjednosnim štitom NATO pakta. Nijesmo valjda toliko naivni da previđamo da su najgorljiviji protivnici inergracija brojem i slovom isti koji su bili protivnici suvereniteta. Ukoliko uđemo u Euro i Atlantske asocijacije, gotovo je, nema ništa od “Velike” pod pokroviteljstvom još “Veće Majčice…
Nije ovaj tekst tek potreba za odapinjanjem otrovnih strijela prema političkim neistomišljenicima, već nasušna potreba da se opametimo, da među nama ne postoji bar dileme – da li ćemo svoju državu ili nečiju drugu?
Gospodine Pavloviću mnogo je ovo jako za polupismene, nepismene i one koji znaju da čitaju ali prevode po tuđem diktatu. Nastavite, rado vas čitam.
Čudo jedno, ko se sve javlja da da komentar onome što je gospodin Pavlović napisao. I nevjerovatno da se može nešto slično čuti od naših “budi bog s nama ” nepismenjaka, kojima je eto data prilika da se oglase. “Udri bože svuđe samo ne po glavi, a ono posred nje”.
Evo je Obrad pravi za rijaliti šou non stop je na biciklo na relaciji Kostanjica-Morinj-Lipci-Strp, prikulja glasove da drps.Čak i priču priča kako nam neki otimaju državu narod odmah u smijeh.
…po ugledu na Ubljane-više Arceg Novoga…đe im je junačko leglo-a detašman u Kostanjicu..mesnu zajednicu Morinj..?! E bo…što bi rekli Krivošijci..” ni gluve gice-ni ludoga Ubljanina..”? Tako mi svetoga Jeremija…Morinju nigda nije falilo vode-Kostanjičanima Ubljana..e bo? Uz racionalno korišćenje moždana…?
Obrade više si knjiga pročitao nego svi ovi umovi koji te kao pokušavaju napadati. Većina i ne razumije to što poručuješ .Oni nijesu dalje od horoskopa pročitali barem da su Denisove vragolije.nego ko im je kriv?
Dobra moja.. Obrad je više knjiga dodao nego svi vi zajedno u biblioteku.
Naš Obren je jači od Lukonjića a to je i pokazao u Tivat kad ga je nokautirao.
neki šakama drugi mozgom!!
Odrada za predsjednika!
Da ti nebi Maje nikada nebi postao DODAVAČ KNJIGA u biblioteci! Ne mlatinjaj!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].