O pokojniku sve najbolje…

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Ovu krilaticu su  najvjerovatnije smislili oni o kojima se ni nakon tjelesne smrti nije imalo što lijepo kazati. Duhovna smrt ili smrt ljudskog dostojanstva, koje ovu tjelesnu treba nadživjeti je druga priča! Stoga je stvarnost često bila okrutna. Na tu „URU“ morala se kazati istina, pa nije rijedak slučaj da su se nakon „hvalospjeva“ nekoj osvjedočenoj pogani ljudskoj iz mase čule riječi: „Lažeš ka’ pas!“ Ovu poruku, ni malo prijatnu, za one koji ostaju, a koji rođenjem nijesu naslijedili takav poganluk, Nenad Čanak je u jednoj od emisija Milomira Marića, koje predstavljaju uniženje novinarske profesije i trovačnicu ljudskog duha, „prefabrikovao“ na sljedeći način: „Lažeš kao Dritan…!“ Emisije su na žalost previše kratke, jer bi se slične poruke mogle odnositi na gotov sve tridesetoavgustOvce! Crnogorci su ipak znali sačuvati i sebe i druge, ne pribjegavajući tako oštrim kvalifikacijama. Poznat je slučaj kada su jednog od  „tri Nikole“ (Nikola Blagotin Pejović, Nikola Aleksin Radunović i Nikola  Mitrov Vujović) koje su smatrali najpametnijim Lješnjanima (želeći staviti na probu njegovu mudrost) pozvali da održi  posmrtni govor osobi, koja nije zasluživala ništa lijepo za naglasiti, a imala je časno potomstvo! Elem, jedan od ove trojice je iznio opšta mjesta: datum rođenja, tegoban život, pohvalio nevjestu, đecu i širu famelju pokojnika, koji su to i zasluživali, a nakon dužeg izlaganja obratio se preminulome riječima: „Sve što ti na kraju, na ovu uru mogu reći jeste, da si trebao misliti na ovi dan!“ Sve je rečeno a sačuvana čast porodice!

Jedan od glasnogovornika strave i užasa koji su nas snašli nakon „oslobođenja“ 30. avgusta, „časti mi“ njegove, poruči da cetinjsku tragediju ne treba „zloupotrebljavati u političke svrhe“, iako je politika kojoj pripada dovela do opšteg beznađa i postala „okidač“ za tragiku, koja nas snalazi, i u kojoj živimo! Fotelje su „sijamski“ srasle za „cijenjene pozadine“, a neke od njih „stručnjaci“ procjenjuju  kao pozadine „od 24 karata“! Stoga se i stolica predśednika crngorskog variété-a morala nosati na krajnji śever da bi se sa njene „mekote“ izgovorile „istorijske riječi“ za neki medij! Očekujem da ću se zbog kritike ovakvih monstruoznih izjava onih koji bi trebali obezbijediti i odgovarati za opštu bezbjednost crnogorskih građana, naći na optuženičkoj klupi kao što se desilo  i nakon kritike nikad demantovane izjave: „Što ako pogine deset Crnogoraca?“ I desi se „prorokovano“ zlo u „produženom trajanju“. Da li su ljudi koji pokrivaju najviše državne funkcije svjesni da riječi izgovorene sa tih pozicija imaju katastrofalne posljedice, a da odbijanje prihvatanja odgovornosti biva logični i  tragični „alibi“  za one u kojima zlo „čuči i drijema“!? Zar ne shvataju da bi ostavke bile „melem“ na „ljutu ranu“ i poruka Zlu da „čast“ i vlastite političke pozicije nemaju ničega zajedničkog! Zar ne shvataju da Vrijeme nije svima jednako dato i da će neko pred njihovim potomcima morati izgovoriti oproštajno i „zadnje slovo“! Kako  vjerujem da  ne postoji „naslijeđena krivica“, žao bi mi bilo da se ponovi tužbalica iz  prošlosti, koja bi kao bezvremena zla kob pratila nedužno potomstvo! Naime, svojevremeno je jedna narikača na nekoj sahrani, a tada se „časti mi“, praktikovala istina, izgovorila sljedeće:

“Da ti kažem da si čo’ek, mnogo ti je! Da ti kažem: Ništa robo, malo ti je! Oooj pogani bez lijeka, taman ti je!”