„O buduće vrijeme, da li si mi tuđe“

„O buduće vrijeme  da li si mi tuđe“

Piše : Dubravka Jovanović

Još jedna na izmaku je godina koju su pojeli štakori.Do Nove sitno brojimo a MALI BRAT krupnim koracima u nove izdaje. Na pomolu još jedan strašni sud , jer  MALI BRAT   ne patiše.
Sa padom njegove Vlade ne opada mu aktivnost da sve što može zbriše i poništi sa obraza crnogorskog.
Poslije temljne izdaje i kukavičjeg  jaja (potpisa)  temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom,   sada se sprema da umoči pero za još jednu sramotu  i potpiše  Odluku o ulasku Crne Gore u Otvoreni Balkan.
Otvoreni Balkan zatvorene Crne Gore na čijim rafovima piše : Velika rasprodaja . Prije svega morala, zatim kulturno istorijskog nasljeđa, identiteta, crnogorske riječi i dostojanstva.
Zapatane, a tek zatrovane Crne Gore i to suzavcima cetinjskim, lažima dritanovskim, namještaljkama Birnovim, obećanjima evropskih Jakova i Mickeja, lažnim atentatima na Pipuna itd.

Što reći na kraju godine koju nijesu pojeli skakavci već su je oglodali štakori, lažljivci, prevrtači, preletači, trovači i kovači tuđih nesreća.
Što se ovo s Crnom Gorom zbiva ?
„Ovaj svet se izokreno“,  pjevao je stari dobri Tozovac u vrijeme kada je još i bilo morala i karaktera, etika i estetike. Ma i kad je Bog po zemlji odio.
Pa ipak se naslućivao preokret vrijednosti, ali samo u naznakama.
Danas, ne da se izokreno nego je pasao naglavačke ovaj svijet. Pomanitao pa se laž istinom zove, izdaja patriotizmom, uvreda i kleveta slobodom zbora i govora.

Kako drugačije i može u državi u kojoj danas hapsiš, sjutra puštaš osumljičene. A ni do prekosjutra se ne zna ko je koga prvi napao. Pipun naravno nikad  nikoga. Njega i njegov DF vazda mrzi profesor.

U tami prevara, spletki, laži i sveopšteg crnogorskog jada ipak  je zavijetlilo pred kraj godine ove, u kojoj su dominirali glodari i gmizavci.

Čvrsto, najjače lavlje srčano.
Uskliknule su s ljubavlju, ali ne svetitelju Savi, nego svojoj Crnoj Gori. Krvoskokom srca, a možda i dva, jako, najjače, kazale da je vole i da su ponosne što su  Crnogorke: Jovanka i Milena, dvije Đine i Itana, Marta i Marina, Ema i Matea, i sve, sve  ostale na terenu i klupi, na tribinama i ispod bandijere crvene.  Podjednako glasno i jasno.  Pjevale su  svakim nervom, arterijom  i glasnicom, da je vječna Crna Gora  i  žarom  pucale za pobjedu, slavile svoju državu i sportski podnosile i poraz i pobjedu.
Sada se sjetih cetinjskog  barda od pjesme Božidara Ivaniševića, koji je pjevao zamlji, kršom bogatoj. Pa ću za trenutak zamijeniti tekst i reći : Milije nam ne bi bile da ste od zlata.
Zlata vrijedi svaka njihova kapljica znoja i svaki otkucaj srca od kojeg se podizao i pulsirao grb Crne Gore pod grudima, na majici njihovog dresa.
I na to su pljunuli  oslobodioci, evropejci i taj uspjeh nijesu mogli podnijeti, mali ljudi, glodari, gmizavci i crvi iz Srpskoga sveta.

Tražili su i našli grešku. Zamislite đe ? U pjesmi i slavlju. Oni i muziku dijele na ustašku i četničku. Rodoljubivu ne poznaju, pa nije čudo.

„Milove hrabre lavice, (pridjev hrabre, u znacima navoda ) ogoljele i rastrgnule građansku masku poslanika  navijale uz Tompsona i  Škora“ , škrabali su.

Toliko o ovom srpskom svetu što se IZOKRENO.

U godini ovoj i Šavnik sedam puta nula se zasigurno kao uspjeh upisuje.

Nije bilo a niti će, u manjem mjestu veće izborne i postizborne bruke. Ni suda ni tužilaštva da presudi, prekine, uredi i stavi tačku na ovaj cikus u kome klovnovi na tarapezu vratolomije izvode.

Dok cirkus traje, Bratićki četvororučici, ni traga ni glasa.
So pod rep što bi narod rekao a tragovi joj smrde nečovještvom, budući  da se iz dana u dan potvrđuju presude  ( najnovija na Cetinju ) kojom je utvrđeno da je tadašnje,  njeno Ministarstvo prosvjete, nauke , kulture i sporta nezakonito smijenilo direktoricu  cetinske Gimnazije Danijelu Bokan.

Bratićka je, podsjećam, nakrivila kokardu i smijenila 240 direktora, a 157 njih su se žalili i podnijeli tužbe. Do sada je donijeto je više presuda kojom je utvrđeno da je Bratićka  nezakonito razriješila direktore obrazovnih institucija po drugim osnovama.
Birnovi spiskovi, po sistemu svima po spisku ko nije i ne pripada srpskom svetu se brišu pa pišu.

Sve u svemu još jedna prolazi godina.

“O buduće vrijeme da li si mi tuđe
Ja čekam da sunce u krv uđe”!!!