Noć oˊ batoća

PERKE BATOĆ??

Da se žbatula odveže i po naški zbori
Ljubav da plane i srce da gori
Tradicija da se slavi od zrcala naravi
Za gušt i za foj antiki, fetivi i pravi
Batoć od pompe Karampane

Za sav život, za sve kotorske dane…poruka je u slavu  tradicije i maškaranih kotorskih fešti, na zadnji dan do korizme tzv. masni utorak, koju su za svoje sugrađane i goste priredile Kotoranke Dubravka Jovanović i Dolores Bonić Fabian sa prijateljima, sinoć u crkviu Sv. Duha.
Praćen tamburinom koji je batio Nikola Otašević, veče je najavio kapo baštona Berislav Bećo Latković koji je tokom programa govorio odlomke iz prvog broja humortističko satiričnog lista Batoć.

O naravima našim, po onoj ne bi bila rada da se o mene čuje, uz poruku da s batoća isteče sva naša šporkeca  a bistra voda da poteče na sve špine naše velike bokeške duše, sa stilom i od mota zborile se Dolores i Dube u dijalektu starokotorskom i onim sve više zaboravljenim riječima koje čine dušu Grada i njegovih ćitadina.

Prekidane aplauzima publike kojima kako se čulo, ovakve autentične fešte nedostaju , autorice i voditeljice ove originalne večeri su atmosferu  prepuštale muzičkim  gostima.
Na sceni obogaćenoj  rekvizitima  maškaranih atmosfera,  kostimima , starim albumima, krinkama i fotografijmam su se smjenjivale kotorske klape Škuribanda sa starim dobrom refrenima -Karampano lijepo tio je ime, Šjora Mare, potom klape Gašler uz potpuri zaboravljenih karnevalskih i feštađunskih refrena kao i klapa Maris uz Grade moj i Nema više Starih meštara.

“ Prošlo je 100 godina  od prve “Karampane” koja je  zaslužila mnogo više poštovanja nego što je dobila.
Jubilej vrijedan ne samo za pamćenje nego za ponos što je donijela našim životima, našoj istoriji i našoj tradiciji.
A što je tradicija nego prenošenje znanja, običaja, vjerovanja, jezika, s generacije na generaciju. Bilo je neko vrijeme kad su se  poštovali  tradicija, govor i običaji, a danas kad se sve to gubi i kad smo zasuti portalima i društvenim mrežama, kad se na kafi družimo više  sa telefonima  i internetom nego ljudima, moglo bi se reći finili su Mare bali.
Ili nas je pregazilo vrijeme, ili zaboravljamo neke lijepe  stvari i istinske vrijednosti Grada u kome se građanski živjelo, a tradicija i naš kotorski govor  su negdje u nekom kantunu naših sjećanja.
Zato ove dvije naše  Kotoranke uporno i samostalno rade, bez ičije pomoći, a kamoli novca , jer mnogi misle da ga i ne zaslužuju,moguće zato što pričaju zastarelim riječima , koji mnogi ne razumiju.
Pa neka i ne razumiju ali nek nešto i nauče, jer nismo mi otišli, nego su novi došli.
Daruju nam večeras  BATOĆ, Foj za šotobraco, (da vi špjegam dosta od Vas su u njemu , likom il “ djelom”) Ove dvije fetive Kotoranke , duo Di and DI   znaju nas, osjećaju nas , kao špag svoj, znaju naše mrvice na dno njega ali znaju  i da ga napune osjećajima, ljubavlju , ponosom , što smo svi u duši djeca Kotora, na pločnicima pjaca u društvu golubova, zvonika, crkava, zidina i čiste vode Karampane.
Pozvale se prijatelje , klape , umjetnike. A ko im se ne bi odzvao, kao i svi vi koji ste došli pokloniti se ne samo njima nego i onome što rade, što vrijedi i što ostaje.
Da ne pasa i onaj zadnji krik maškara ali i onaj pun šuga mora i Boke, jezik naš mediteranski, koji znači i identitet i Kotor u svojim istorijskim i kulturnim slojevima. Tradicija je sveta stvar, bez koje  ni mi, ni Kotor ne bi bili to što jesmo, poručila je  između ostalog, pozdravljajući organizatore i brojnu publiku doktoreša Bruna Lončarević.

Na kraju večeri podigao se bulikan emoicija koju po pravilu in fine učini himna Kotoru “Bokeška noć” koju su  svi skupa zapjevali uz salve aplauza oduševeljene publike.

Finili su Mare bali,  uz obećanja mnogih  da će ovakve fešte Kotorani zdušno podržati.
Tratamentom uz bićerin  i tradicionalne krafne, fritule i kroštule, te  alamaka broj “Batoća” finila je i ova zabava za spomenar duše.
Portal Radio Skala