Njegoš otvarao građanske škole, a Joanikije priziva crkveno obrazovanje

Izjava Joanikija II da školstvo treba vratiti pod okrilje crkve je kontraproduktivna i netačna, kazao je Pobjedi istoričar Vukota Vukotić.

– Ovakve izjave kao ova Joanikija II očigledan su primjer želje crkvenih krugova da stave pod svoju kontrolu obrazovni sistem. Vjerovatno kako bi nas dalje zaštitili od „štetnih zapadnih vrijednosti“, smatraju da se njima treba povjeriti briga o našem školstvu i našoj djeci. Zapravo, jedini način da se održi građanski karakter ove zemlje je da se obrazovanje drži podalje od uticaja crkve – kazao je Vukotić.

Joanikije je prekjuče blagosiljao početak izgradnje srednje vjerske škole, pravoslavne Gimnazije „Sveti Sava“ u Podgorici. On je tom prilikom kazao da je vrijeme da „crkva opet, kao što je to ranije činila, da sve od sebe za školu“.

Takođe, vladika SPC u Crnoj Gori je kazao i da je novije školstvo u Crnoj Gori počelo upravo u hramovima i crkvama, a da se u školama predavala pravoslavna vjeronauka, srpska istorija i srpski jezik, te da je samim tim obnova ovakvog vida obrazovanja još značajnija.

,,Davanje“ koje izaziva podozrenje

Vukotić je, komentarišući te izjave kazao da Joanikijeve riječi da Crkva ponovo treba da, kao što je ranije činila, da sve od sebe za školu – jedino mogu da izazovu podozrenje i uzbuđenost kod svih djelova stanovništva koji su imalo građanski orjentisani.

– Sem toga, izjava je u potpunosti pogrešna, jer crkva, ni njegova ni bilo koja druga, nije nikad „davala sve od sebe za školu“ već upravo suprotno, tokom cijelog svog postojanja gledala je da školski sistem potčini sebi – kazao je Vukotić.

Vukota Vukotić

On je istakao i da je jedino država, u ma kom njenom obliku, bila ta još i prije postojanja hrišćanstva, koja je radila na uspostavljanju prosvjete i podizanja školstva i obrazovanja.

– A baš suprotno od toga, crkva je svojim radom, tokom vjekova, odbijala svoje vjernike od znanja i obrazovanja, gradeći na taj način sebi pogodnu pastvu – rekao je Vukotić.

Prilikom svečanosti koja je obilježila početak gradnje Gimnazije „Sveti Sava“ u Podgorici, mitropolit Joanikije je istakao da je Vlada Crne Gore pomogla Mitropoliji, da je sve urađeno po zakonu i da su prepreke na koje su nailazili prevaziđene.

Pobjeda je objavila serijal tekstova u kome je problematizovala odluke Vlade koja je u novembru prošle godine odlučila da da 900.000 eura ovoj školi, iako je prvobitni iznos bio 450.000 eura.

Brojni eksperti su takođe upozoravali da je licenca dobijena nezakonito, prije svega što program škole nije odobrio Nacionalni savjet za obrazovanje, koji u tom trenutku, u aprilu prošle godine, nije ni postojao.

Ministarstvo se pravdalo time da za to nije bilo ni potrebe, jer su dostavili program koji je odobren od Nacionalnog savjeta prije nekoliko godina, a koji važi za sve gimnazije i da nije trebalo donositi zasebnu odluku.

I dok crnogorski obrazovni sistem ne izdvaja dovoljno novca za državne škole, za vjerske škole odvaja 1.700.000 iz budžeta.

Obrazovanje je u Crnoj Gori odvojeno od crkve od samog uspostavljanja moderne države.

Tu činjenicu je komentarisao i Vukotić koji kaže da je Joanikije II otišao i korak dalje, ističući da je „novije školstvo u Crnoj Gori počelo upravo u hramovima i crkvama“.

– Ne znam koliko je Joanikije svjestan nebuloznosti ove izjave, ali ona ne može biti suprotnija istini. Naime, „novije“ crnogorsko školstvo počelo je zajedno sa razvojem moderne crnogorske države. Izgrađujući ukupno institucije i poluge sistema, vladike iz doma Petrovića težile su da podignu i razviju obrazovanje – kazao je on.

Utemeljenje sistema

Podsjetio je da je upravo zato 1836. godine, Njegoš osnovao prvu osnovnu školu na Cetinju, a zatim i u Dobrskom selu kao državne iliti svjetove institucije.

– Baš zbog želje da se napravi moderno obrazovanje, koje će korespondirati sa tadašnjim evropskim državama, Vladika Rade je uspostavio građansko obrazovanje i namjerno ga odvojio od okrilja crkve – rekao je Vukotić.

Ističe da su svi naredni vladari doma Petrović-Njegoš dalje radili na unapređivanju školstva.

– Pa će za vrijeme knjaza Nikole u Crnoj Gori raditi više od 100 osnovnih škola, gimnazije na Cetinju, Podgorici i Nikšiću, još nekoliko srednjih škola i institut carice Marije za školovanje ženske djece – istakao je Vukotić.

U Crnoj Gori je sa razvojem građanske države došlo do pospješivanja i utemeljenja školskog sistema.

Vukotić zbog toga ističe da čak ni činjenica da se nekad, naročito po selima, nastava odvijala u samoj crkvi, nije dokaz da je obrazovanje bilo pod uticajem crkve.

– Već samo nemanja adekvatnog prostora za nastavu. Čak i kad je osnovana Bogoslovija na Cetinju, za vrijeme knjaza Nikole, bili su angažovani svjetovni predavači i bili su obavezni građanski predmeti – napomenuo je on.

Osvrćući se na Joanikijevu izjavu da se u školama predavala pravoslavna vjeronauka, srpska istorija i srpski jezik, Vukotić je podsjetio da je, u skladu sa vremenom u kom je nastao, crnogorski školski sistem imao i dio gdje se učenicima predavala vjeronauka.

– Stoga ne stoji izjava Joanikija iz koje se može izvući zaključak da se u prvim crnogorskim školama izučavala jedino vjeronauka i, kako on reče, „srpska“ istorija i jezik. Cjelokupan crnogorski školski sistem se trudio da drži korak i usvaja znanja i dostignuća najmodernije tadašnje nauke – kazao je Vukotić.

Podsjetio je da je cijelo to vrijeme crkva ostala protivnik tih istih znanja.

– O građanskom epitetu crnogorskog školstva govore i primjeri koji su se odnosili na inkorporiranje djece drugih religija u njegov sastav. I pored određenog otpora, Crna Gora je nametnula sistem građanskog obrazovanja u svim krajevima bez iznimke – naglasio je on.

Selektivna (ne)pismenost

Vukotić je naglasio da se moraju odvojiti počeci modernog sistema obrazovanja od opšteg opismenjavanja.

– Ma koliko Joanikije II aludirao na to da se opismenjavanje odvijalo pod okriljem crkve, to jednostavno nije tačno, jer crkva nije učila pismenosti cijeli narod, već samo svoj kler, a opšte obrazovanje kao ideja nastala je kao proizvod građanskih revolucija s kraja XVIII i početka XIX vijeka – ističe Vukotić.

A upravo je Njegoš u „Gorskom vijencu“ opisao pismenost sveštenstva, kroz lik Popa Mića kome je Vladika Danilo lukavo namjestio da pročita pismo.

„Pop Mićo (čita)

…um…dam…am…

…bi…..nu…..no…

…na….ša…..ra…“

Na što se nadovezuje čuvena replika Vuka Mićunovića:

„Lijepo li ova sablja čita,

divno li nas danas razgovori!

Amanati, đe nauči tako?

Jesu li te u Mletke šiljali?

Kada svoje tako osijecaš,

ada što bi s tuđijem činio?“

Vukotić je kazao da je upravo to najbolji i najilustrativniji opis koji je Njegoš dao, onoga što su sami crnogorski vladari Petrovići mislili o crkvenom obrazovanju, pa i samog klera.