Nivelacija terena 

Piše: Miodrag Vlahović

Misli se, naravno, na metaforičnu “nivelaciju terena”, na sravnjivanje, sječu i eliminaciju svega što štrči i što može smetati političkoj, kulturnoj i ekonomskoj eutanaziji Crne Gore. Došlo je vrijeme da se ugasi sve što smeta novom optimizmu i normalizaciji.

Danas čekamo da vođstvo Bošnjačke stranke ubijedi sopstveni Glavni odbor da je njihov ulazak u nivelisanu 44. Vladu dobar za naš Sjever i za priznavanje crnogorskoh vozačkih dozvola u Njemačkoj, na primjer. I iz mnogih drugih strateških razloga, uključujući i onaj centralni, da ulazak nacionalne partije crnogorskih Bošnjaka treba da ublaži politički i civilizacijski pad naše zemlje zbog činjenice da u izvršnu vlast u Crnoj Gori ulaze sljedbenici i promoteri ekstremnih naci-šovinističkih ideja, negatori starih i novih genocida i pogroma Muslimana i ostalih koje je stigla četnička kama, i u Drugom i u najnovijim ratovima. Bošnjački političari kao zakrpa na novočetničkoj dolami!

“Nivelacija terena” se tu ne zaustavlja. Uzdrmani nekim proceduralnim sitnicama koje ruže (inače vodviljsku) sliku o ekspresno kupljenim policijskim vozilima iz Srbije, Bečić-Bogdanović demokrate potežu za finalnim uslovom “normalizacije”: onaj ko želi da bude dio 44. Vlade ne smije niđe i nikad da sarađuje sa DPS, tj. sa partijama opozicije!

Tako se i lažna i zlokobna fraza o “pomirenju”, tj. “nacionalnom pomirenju” konačno javlja u punoj svjetlosti, bez teške populističke šminke i šovinističke demagogije. Za pomirenje koje promovišu Avgustovci potrebno je, dakle, izopštiti građansku i demokratsku, crnogorsku i iskrenu evropsku opoziciju i njene značajne predstavnike – iz političkih partija, iz medija i iz civilnog društva. (A nije loše ni “uzgred” sve očistiti od nacionalnih Crnogoraca, u čiji se ekstremni nacionalizam vazda može posumnjati. Od prosvjete i kulture, do privrede i politike. Ko im je kriv što pretjeruju, pa su Crnogorci!)

Pošto su i mediji konačno nivelisani (Pobjeda neće više smetati oko rabota koje nam serviraju VDT i SDT, ili ANB i Policija, na primjer), a istaknuti novinari i građanski aktivisti stigmatizovani i kriminalizivani, potrebno je zadati završni udarac: nema komunikacije sa opozicijom!

Tako smo saznali i što, zapravo, podrazumijeva “nedostatak koalicionog kapaciteta”. To znači – dok god ste na braniku vrijednosti i principa na kojima je zasnovana demokratska i gradanska Crna Gora – bićete prokaženi i marginalizovani, a partije će, baš kao i ljudi, biti “nepodobne za saradnju”.

Stvara se politička platforma i projekat u kojoj će uzde držati naci-šovinisti, vezani za Beograd i Moskvu, naravno, a šarena grupa mediokritetsko-malograđanskih prizemnih populista formalno voditi i reklamirati svoje kripto i “Ponzi” projekte. (Spajić i njegovi mentori bi mogli da pogledaju i zloglasnu Agendu 2025, njegovog idola Trampa – našlo bi se tamo dobrih ideja i obrazaca za ubrzanje razgradnje i urušavanja Crne Gore.)

Računaju, kripto-Evropljani iz PES, da su Crnogorci svih vjera i nacija lakomi. Oni (tzv. “obični građani”) koji će povjerovati u povećanje plata i penzija niotkuda i niodčega, ali i oni koji, valjda iz svoje kratkovidosti i neznavenosti (u što bismo željeli da vjerujemo, da je to, poslije svega, moguće), ovih dana obnovljenom energijom ponavljaju kako upravo oni imaju koalicioni kapacitet, a ne podmlađeni DPS, na primjer, ili ujedinjena SD-SDP-LP formacija … Ili oni koji mantaju o tome kako je potrebna nova “Narodna sloga”, ili pišu polupismene pamflete ne bi li opravdali svoju podršku Spajiću i plaćene oglase kojima genijalno-udvoričko vođstvo PES traži da vjerujemo njima, a ne sopstvenim očima.

Ali, nije to čudo, niti novost za političke Crnogorce. Već smo napisali – čim počnu da brižno upozoravaju kako se “ne treba svadati” i/ili “biti oštar” – znamo koliko je sati!

Pred Crnom Gorom su, dakle, odlučni mjeseci. Rekonstrukcija Spajićevog kabineta je tačka sa koje nema povratka.

Ili će se naći pameti, mudrosti i hrabrosti da se gradanska i demokratska crnogorska politika reorganizije i da rekonceptualizuje svoj nastup, ideje, poruke i programe, ili ćemo zadugo gledati “nivelisanje terena” i propadanje – koji se, kao što svi vidimo, ubrzavaju i šire na sve segmente društva i države.

Ili je čekanje potpunog kraha i propasti naša jedina sudbina, i istorijska, i savremena?