Dio parlamentarne većine i izvršne vlasti ozbiljno ugrožava plan Vlade Crne Gore i Evropske unije da naša zemlja do kraja ove godine zatvori sva pregovaračka poglavlja
Ništa od evropskog puta ako godina nastavi kako je počela
Koliko drže do mišljenja javnosti, ne samo crnogorske već i međunarodne, nedvosmisleno pokazuje i novi pokušaj Vlade i parlamentarne većine da „na silu“ usvoje Izmjene zakona o unutrašnjim poslovima i Prijedlog zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost, koji su ljetos, pod pritiskom eksperata i civilnog društva skinuti sa dnevnog reda skupštine, ali su se opet našli u parlamentu i na dnevnom su redu Drugog vanrednog zasijedanja
č
Briselska administracija u neformalnim razgovorima sa zvaničnicima Vlade Crne Gore, tvrde izvori Portala ETV, sve češće upozorava da naša zemlja sa ovakvom strukturom izvršne vlasti teško može da ispuni evropsku agendu.
– Ključna poruka je da nema ništa od evropskog puta ako godina nastavi kako je počela, jer su i njima opstrukcije evropske agende sve očiglednije – tvrde naši nezvanični izvori bliski administraciji u Briselu.
A da gube strpljenje potvrdila je i izjava portparola Evropske komisije Gijoma Mersijea nakon što je predsjednik države Jakov Milatović, prošle sedmice prvo odbio, pa onda, dva dana kasnije, ipak potpisao paket od 25 „plavih“ zakona, odnosno zakona koji su dobili zeleno svijetlo EK.
SLIJEDI „TRKA SA VREMENOM“
– Stalna kašnjenja u ključnim procesima, kao što su usvajanje zakona i imenovanje upražnjenih pozicija, ako ostanu neriješena, mogla bi predstavljati značajnu prepreku ostvarenju ambicije Crne Gore da zatvori sva pregovaračka poglavlja do kraja godine – upozorio je on 5. februara u izjavi za RTCG.
Ali, nijesu samo parlamentarna većina, koja opstruira niz važnih imenovanja, poput sudija Ustavnog suda, i predsjednik države koji „se igra“ sa „plavim zakonima“, smetnja evropskom putu Crne Gore.
Premijer Milojko Spajić suočava se sa ozbiljnim problemima u svojoj glomaznoj vladi, jer je brojem ministara morao da namiri apetite svih konstituenata parlamentarne većine, a mnogi resori zapali su u ruke partijskih uhljeba nesposobnih da ispune ambiciozni cilj evropske agende – da sva poglavlja budu zatvorena do kraja ove godine.
Najozbiljniji problemi i izazovi, kako kažu izvori Portala ETV iz Vlade, su u resorima kojima rukovode Damjan Ćulafić (Demokrate) i Vladimir Joković (SNP). Pred Ministarstvom ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera je ozbiljan zadatak ispunjavanja kriterijuma za zatvaranje najkompleksinijeg i najzahtjevnijeg poglavlja u pregovaračkom procesu – 27 – Životna sredina i klimatske promjene. Naši izvori kažu da su u Vladi veoma zabrinuti hoće li Damjanović i njegov tim uspjeti da ispune plan, pogotovo u svjetlu činjenice da nijedno ekološko žarište još nije sanirano.
Ni Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kojim rukovodi Joković, ne stoji ništa bolje. To je bilo jasno i u decembru prošle godine kada je samo zahvaljujući intenzivnoj diplomatskoj komunikaciji premijera Spajića, Francuska koja je blokirala poglavlja 11 – Poljoprivreda i ruralni razvoj i 13 – Ribarstvo, ipak, odlučila da ih deblokira.
Pravdajući se zbog blokade Joković je tvrdio kako je njegov tim uradio „izvanredan posao“, a da je do blokade došlo jer je „negdje u nekim komunikacijama zastalo“.
– Evropski prijatelji sve češće upozoravaju i premijera i ministarku evropskih integracija Maidu Gorčević da je sve više pokazatelja da Crna Gora neće ispuniti sve zadatke i obaveze do kraja godine – kažu naši izvori.
IZOSTAJE KOMUNIKACIJA SA DOMAĆOM JAVNOŠĆU
Poruke izvršne vlasti koje plasiraju domaćoj javnosti, međutim, pune su optimizma i samohvale, a veliki broj ministara, više vremena je na putu po evropskim i svjetskim prijestonicama nego u zemlji, poručujući kako rade velike stvari za Crnu Goru i njen put u EU.
A što oni više putuju ovđe je situacija sve lošija i umjesto atmosfere radosti i jedinstva u godini koja će, sudeći po svemu, biti presudna za naš evropski put, naša svakodnevica su tenzije, kriza na svim nivoima koja prijeti da zaustavi integracioni proces.
I ove godine, kao i prošle, Budžetom je planirano više od osam miliona eura za službena putovanja. Naravno, ova stavka iz Budžeta ne odnosi se samo na Vladu.
Komunikaciona strategija je, takođe, veoma loša – od zakona koji nijesu iskomunicirani sa javnošću, do činjenice da građanima Crne Gore apsolutno ne objašnjavaju suštinu članstva u EU, odnosno koje će benefite građanke i građani dobiti danom učlanjenja. Umjesto tribina koje bi trebalo da organizuju u crnogorskim gradovima i u direktnoj komunikaciji sa stanovništvom približe sve prednosti koje građani dobijaju EU integracijom, ministri i njihovi timovi putuju po svjetskim destinacijama.
Koliko drže do mišljenja javnosti, ne samo crnogorske već i međunarodne, nedvosmisleno pokazuje i novi pokušaj Vlade i parlamentarne većine da „na silu“ usvoje Izmjene zakona o unutrašnjim poslovima i Prijedlog zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost, koji su ljetos, pod pritiskom eksperata i civilnog društva skinuti sa dnevnog reda skupštine, ali su se opet našli u parlamentu i na dnevnom su redu Drugog vanrednog zasijedanja.
PREMIJEROV „RUŽIČASTI SVIJET“
Grupa nevladinih organizacija i sada je žestoko reagovala, upozoravajući u saopštenju 3. februara, da ovaj potez Skupštine i Vlade „predstavlja grubo kršenje principa transparentnosti zakonodavnog procesa i svjesno ignorisanje domaće i međunarodne javnosti“. O ova dva zakona Evropska komisija još nije dostavila mišljenje, ali su oni ponovo stavljeni u proceduru, zbog čega nevladine organizacije upozoravaju da se „radi o beskrupuloznoj upornosti vlasti da bez javne rasprave progura zakone koji ozbiljno ugrožavaju ljudska prava i slobode građana, što je obilježje autoritarnih praksi, a ne države koja teži članstvu u Evropskoj uniji“.
Insistiranje vlasti na ova dva zakona posebno zabrinjava u svjetlu činjenice da je sektor bezbjednosti u rasulu, dodijeljen na partijsko upravljanje dvijema strankama – Demokratama – MUP, policija i Ministarstvo odbrane, a PES-u – ANB, odnosno tajna služba.
I dok se nesposobnost službi bezbjednosti očituje maltene svakodnevno, čemu svjedoči i bijeg Miloša Medenice iz kućnog pritvora i to na dan kada mu je izrečena desetogodišnja zatvorska kazna, a prvi policajac Crne Gore, čovjek Demokrata, Lazar Šćepanović iznerviran pitanjima i konstatacijama novinaru prijeti u televizijskoj emisiji, ali i vrijeđa i omalovažava predsjednika Višeg suda Zorana Radovića i ministra pravde Bojana Božovića, premijer dozvoljava da se dva antievropska zakona nađu u skupštinskoj proceduri i ne reaguje na Šćepanovićevo skandalozno ponašanje.
Da miljenik briselske administracije, Spajić, ne sagledava ozbiljnost udara ministara iz reda Demokrata na evropski put Crne Gore svjedoči i njegov muk na sva dešavanja u Ministarstvu odbrane i skandalozne izjave ministra Dragana Krapovića i poruke upućene susjednoj Hrvatskoj, članici EU, koja nam zbog svega toga može blokirati pregovore.
Ne oglašava se Spajić ni na skandale u resoru kulture i medija na čijem je čelu, takođe, partijska funkcionerka Demokrata Tamara Vujović.
Ćuti premijer i na rasulo u zdravstvenom sistemu kojim rukovodi kadar iz njegove stranke – Vojislav Šimun, ali i na uništavanje crnogorskog turizma zahvaljujući nesposobnosti resorne ministarke, kadrovkinje Nove srpske demokratije Simonide Kordić.
Premijera više gledamo na snimcima i fotografijama od Brisela do Ujedinjenih Arapskih Emirata, nego ovđe. U crnogorskoj javnosti, maltene, se ne pojavljuje. Ponaša se kao gost u sopstvenoj državi koji sve što se ovđe događa posmatra kroz „ružičaste naočare“, osokoljen podrškom Brisela.
– Potvrđujemo našu kontinuiranu podršku ambicioznom cilju Crne Gore da zatvori sva preostala pregovaračka poglavlja do kraja godine, pod uslovom da su u potpunosti ispunjeni svi potrebni kriterijumi i uslovi – poručio je prošle sedmice portparol EK Gijom Mersije, jasno stavljajući do znanja da će Brisel budno pratiti procese u našoj državi.
STRAH OD REKONSTRUKCIJE
Vlada je krajem januara usvojila Izvještaj o realizaciji obaveza iz Programa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji za 2025, a dnevnik Pobjeda, koji je imao uvid u ovaj dokument, citirao je ocjenu da „ostvareni procenat ukazuje na umjeren do dobar nivo realizacije na ukupnom nivou, uz značajne razlike između pojedinih institucija“.
Prema tom dokumentu nijednu od planiranih aktivnosti nijesu ispunili kabinet potpredsjednika Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Moma Koprivice (Demokrate), Ministarstvo sporta i mladih na čijem je čelu doskoro bio Dragoljub Šćekić (nekadašnji član Socijalističke narodne partije) i Ministarstvo turizma kojim rukovodi Simonida Kordić (Nova srpska demokratija).
U Vladi, kako kažu naši izvori, mjesečno se analizira i ocjenjuje učinak premijera, potpredsjednika i ministara, a prema tom internom aktu, na začelju su jedan od potpredsjednika i čak pet ministara sa ocjenom – ne zadovoljava.
Premijer Milojko Spajić od ljetos pokušava da nađe najbezbolniji način za rekonstrukciju Vlade, ali svjestan da bi to značilo i destabilizaciju Crne Gore u jeku završnih pregovora sa EU, od čega strahuju i u Briselu, pokušava da, ipak, sa antievropskom, antigrađanskom, proruskom i prosrpskom parlamentarnom većinom izdejstvuje zatvaranje pregovaračkih poglavlja.
U pristupnim pregovorima za članstvo u EU Crna Gora je od ukupno 33 zatvorila 13 poglavlja.
Prema novoj metodologiji proširenja EU koju je Evropska komisija usvojila 2020. godine, pregovaračka poglavlja grupišu se u tematske klastere, a ima ih šest: osnovna prava, u kojem ključnu ulogu za proces imaju poglavlja 23 i 24; unutrašnje tržište; konkurentnost i inkluzivni rast; zelena agenda i održiva povezanost; resursi, poljoprivreda i kohezija; spoljni odnosi.
Slučaj Epstein može se čitati na najmanje četiri razine dubine.
Na prvoj razini, svodi se na tračeve: uobičajene prljave priče moćnika ovoga svijeta: seks, nasilje i moć oduvijek su išli ruku pod ruku, u njihovim bezdannim kanalizacijama.
Ne! Nije dovoljno pokušati sve svesti na manje-više opscene slabosti muškaraca na vlasti. To više nije moguće! I doista, čak je i sama pomisao na to sada skandalozna. Druga razina interpretacije je ekonomsko-politička: otkrivamo da oligarhija doista postoji! Da je transnacionalna i da živi u dimenziji nekažnjivosti i kriminala bez granica, djelujući samo za vlastitu dobit, na štetu života milijuna ljudi, korištenih jednostavno kao sirovina, koja se iskorištava i masakrira po volji.
I ovo otkriće nas može samo obradovati, u određenom smislu – tragičnom, istini za volju – jer desetljećima osuđujemo ovu kriminalnu strukturu zapadne financijsko-kapitalističke moći, a sada se najgore pretpostavke, koje su do jučer svi mainstream mediji odbacivali kao teorije zavjere, pojavljuju kao ružičaste vizije i zaslađene maštarije daleko brutalnije stvarnosti.
To se više ne može skrivati!
Međutim, ova druga razina nije dovoljna ako nije ukorijenjena u trećoj: to jest, onoj koja vidi naša društva kojima dominira globalni sustav ucjene, manipulacije i kontrole zapadnih vladajućih klasa: plimom predsjednika, prinčeva, velikih intelektualaca, velikih umjetnika, velikih financijera, novinara, poslovnih ljudi, pristaša i sobarica raznih bordela itd., ukratko, ovom plimom velikih kriminalaca, koje također drže pod kontrolom (ili preciznije od strane ljudi) razne tajne službe, i koje stoga potiču na odluke i ponašanja koja su ponekad očito samoubilačka, neshvatljiva ako ne i potaknuta upravo doslovno smrtonosnom ucjenom.
Ali onda postoji i četvrta, još mračnija razina interpretacije: u tim milijunima dosjea, za koje se nadam da će prije ili kasnije biti u potpunosti otkriveni, postoji eksplicitno spominjanje neizrecivog fizičkog nasilja nad djevojčicama i djecom, stvarnih ljudskih žrtava, snimljenog mučenja, manje-više eugenih trudnoća, usmjerenih na nepoznate ciljeve – ukratko, spuštamo se u one ponore koje možemo, bez pretjerivanja, definirati kao sotonističke.
Sada je jasno da nisu svi Epsteinovi prijatelji sudjelovali u tim nezamislivim razinama svojih đavolskih inicijacija; ali jednako je jasno da su sva ta gospoda bila intimno upoznata s Epsteinovim svijetom, rado posjećivala njegov Otok užasa i suosjećala s njim: to jest, boravili su na različitim razinama, naravno, ali duž istih demonskih inicijacijskih ljestava. Samo ova čvrsta i kohezivna mreža – mreža inicijativne uključenosti i suučesništva na svim razinama – može objasniti kako netko tko je osuđen za zlostavljanje djece 2008. godine nastavlja dominirati globalnom scenom moći više od desetljeća, povezujući se sa svim najsofisticiranijim, najsofisticiranijim i najkul elitama na svijetu.
A to također baca sjenu sumnje na cijelu stvar objavljivanja Epsteinovih dosjea: tko ih sada objavljuje i zašto? I što se zapravo otkriva pred nevjernim očima svijeta? I s kojom svrhom? I zašto sve te informacije, poznate godinama, još nisu dovele do uhićenja kriminalaca ili barem stotina kaznenih prijava? Žrtvuju li možda neke neobranjive figure kako bi prikrili druge? Vode li novu rundu ucjene kako bi olakšali neku drugu međunarodnu političku katastrofu, neko novo masovno istrebljenje? Vidjet ćemo… Možemo se samo nadati da, kako kažu, vrag pravi lonce, ali ne i poklopce, i da se ova lavina više ne može zadržati i da će preplaviti sve ove paklene dvorce bez traga.
I neka Ogri konačno budu kažnjeni, razotkriveni i kažnjeni, svi do jednog! I neka Žrtve budu obeštećene, sve do jednog! za barem dio okrutne nepravde koju su morali podnijeti.
Dok dječje duše prosvjetljuju svoja srca začarano gledajući Svjetlo koje liječi, preobražava, liječi i preobražava sve.
Marco Guzzi
Vijećnici AVNOJ-a iz Hrvatske:
Nikola Vidović, komandant Prve kordunaške brigade koja je krajem 1942. oslobodila ustaški dječji logor Jastrebarsko i 700 djece.
Vicko Krstulović, koji je poveo 80 000 boraca iz Dalmacije u partizane.
Vice Buljan, čovik i po, organizator ustanka u Dalmatinskoj Zagori i vođa “Vicine vojske” kako su u početku ustanka seljaci nazvali partizane.
“Kao što vjerojatno znate, ja predstavljam Rothschilde. ”
Život Jeffreyja Epsteina oduvijek se činilo da postoji u dvije paralelne stvarnosti. U jednom od njih, osuđen je za seksualne zločine, usko povezan s Ghislaine Maxwell, njegovim suučesnikom koji će kasnije biti osuđen za trgovinu seksom.
U drugoj je bio dobrodošao gost u kućama i dvoranama za sastanke poznatih, milijardera, članova kraljevske obitelji i šefova država.
S tisućama referenci na ime Rothschild u dokumentima Ministarstva pravosuđa SAD-a, više nije pitanje je li veza s Epsteinom ikada postojala. Dokumenti to jasno dokazuju.
Pravo je pitanje zašto takvi izvještaji još nisu ispitani pod zakletvom, i što bi se još moglo pojaviti, ako ikada i hoće.
U ljeto 2016. godine, Jeffrey Epstein nije bio samo bogata osoba koja je radila iza kulisa moći.
Bio je i osoba čiji je imidž već bio kompromitiran u elitnim političkim i financijskim krugovima zbog optužbi za seksualne zločine u koje su umiješa
Ipak, on je i dalje bio referentni partner za najviše razine globalne moći.
Kopajući dublje u voluminozne Epstein datoteke, pojavio se iznenađujući e-mail adresiran na impresivnu bankaricu iz Europe, Ariane de Rothschild, čeličnu glavu Edmond de Rothschild grupe.
U ovom e-mailu, Epstein joj daje savjete o povjerenju kao da je to njegovo osobno proročanstvo. Prepiska koja nije sterilna razmjena udaljenih profesionalaca već više liči na dijalog starih povjerenika kojima se zajedno suočava epska oluja.
Ariane de Rothschild, francusko-njemačka barunica koja se probila na vrh stoljetne dinastije nakon što se 1999. udala za Benjamina de Rothschilda, tretirala je Epsteina kao savjetnika u
2016. godine, kada je izbio skandal 1MDB, što je kulminiralo povijesnom osudom Edmond de Rothschild banke – pogledajte detalje ovdje: https://en.paperjam.lu/article/1mdb-scandal-edmond-de-rothschild-convicted-of-money-laundering – Ariane se nije toliko obraćala svojoj vojsci skupih odvjetnika koliko čovjeku čija je povijest već smrdjela na eksploataciju dječje prostitucije i tužitelja za bijeg.
Ali zašto? Zašto riskirati da se povežu s predatorom čiji su zločini bili u javnosti?
Odgovor leži u hladnom proračunu moći: u svijetu u kojem milijarde ljudi plutaju kroz tupe, mutne kanale, “fikseri” poput Epsteina nisu teret, oni su nužnost.
A skandal 1MDB nije bio izolirani incident.
Američko Ministarstvo pravosuđa Epstein Files, ogroman digitalni nadgrobni spomenik od preko tri milijuna stranica objavljenih samo dijelom ovih dana, oslikava odnos koji se protezao od 2013. do Epsteinovog uhićenja 2019. godine.
U dokumentima se ime barunice spominje preko 4.000 puta, banka više od 1.600: brojevi koji znače “preplet”, a ne “znanje na daljinu”.
Kopajući po dokumentima, srce Epstein-Rothschildove financijske obveznice se pojavljuje crno-bijelo: nacrt sporazuma, od 10. rujna 2015. godine, između Epsteinove tvrtke Southern Trust i Edmonda de Rothschild Holdinga S.A., uz mnogo Arianeinog odobrenja.
Dogovor je uključivao posredovanje Epsteina u kriminalističkoj istrazi američkog Ministarstva pravosuđa za Edmond de Rothschild banke.
Da su Epsteinove “usluge” bile uspješne, što znači da je Banka osuđena za plaćanje manje od 75 milijuna dolara, finansijer pedofila bi uzeo 25 milijuna dolara.
U slučaju da je Banka morala platiti između 75 i 150 milijuna dolara, Epstein bi se “naselio” za “skromni” iznos od 10 milijuna dolara.
Očito je dokument koji umjetno maskira Epsteinovu ulogu, opisujući je besmislenim detaljima kao što su “analiza rizika”, “planiranje nekretnina” i “ređenje stvarima osjetljivim na obitelj i banku”.
Rothschild je zapravo platio Epsteinu za njegov utjecaj koji je imao u istom američkom ministarstvu pravosuđa. Jednostavno rečeno, Epsteinova zarada ovisila je o fleksibilnosti federalaca.
I zaista su federalci bili popustljivi.
Dana 18. prosinca 2015. godine Edmond de Rothschild potpisao je sporazum o netužilaštvu s Ministarstvom pravosuđa SAD-a, priznajući da je pomogao američkim klijentima da sakriju milijarde neprijavljene imovine.
Kazna? 45,2 milijuna dolara, daleko ispod praga od 75 milijuna dogovorenog s Epsteinom.
Stručnjaci su pravilno definirali tako pretjerane “konsultantne” stope, ekvivalentne zapošljavanju najboljih odvjetnika u povjerenju puno radno vrijeme i godinama.
No, očito je da je Epstein “The Resolve” bio adekvatno i vrlo voljno plaćen od strane svjetske financijske elite.
Ariane de Rothschild, koja je navodno postala izvršna direktorica 2023. godine nakon smrti supruga, sve je opisala kao jednostavan “rutinski posao”.
Također smo saznali iz Epstein Files-a da Jeffrey nije skrivao svoju moć, već se šepurio s njom. U e-mailu iz 2016. godine suosnivaču Palantira Peteru Thielu, pustio je da ode nesvjestan: “Kao što vjerojatno znate, ja predstavljam Rothschilde. ”
Bez preciznosti, bez uvjeta. Samo očita izjava čovjeka koji se izjasnio krivim za seksualne zločine, koji se pozicionirao kao referenca na jedan od najmoćnijih klanova svjetskih financija.
Veza Jeffreyja Epsteina i Ariane de Rothschild je stoga bila duboko osobna.
Ariane je 2015. izradila sebi mirisne svijeće po narudžbi za zloglasni Little St. James, Epsteinov otok, gdje su se odvijale mnoge užase: “Vaša omiljena matematička formula je ispisana po njoj, a miris je stvoren samo za vas.” “Prilagođava se tvom otoku”, napisao je.
2016. godine, kada se Ariane razboljela od gripe u Parizu, Epstein joj je ponudio svoj stan: “Privatno je, nitko ne primjećuje. “Tom prilikom Barunica je odbila, odabravši da ostane kod prijatelja, ali je poziv ostavljen napisan e-mailom kao sjena.
Veze su proširene na bivšeg izraelskog premijera Ehuda Baraka, s kojim je Epstein natjerao Ariane da surađuje na poslovima cyber oružja: “Ariane mi je rekla da ako želite zaraditi ozbiljan novac, morat ćete izgraditi odnos sa mnom”, kazao je Epstein Baraku putem procurelih e-mailova.
Ukrajinski neredi 2014. godine? Epstein je Ariane nazvao “puno mogućnosti. ”
Banca de Rothschild inzistira da Ariane nije znala ništa o Epsteinovim zločinima, osuđujući ih bezuvjetno. Ali, čak i nakon 2008. godine, da je Epstein bio pedofil kriminalac nije bila tajna.
Godinama se nagađa kako je uspio održati tako izvanredan pristup. Neki su predložili da djeluje kao financijski posrednik za ultrabogate. Drugi su išli sve više i više, tvrdeći da je imao veze s obavještajnim agencijama, možda čak i kao resurs.
Ove teorije ostaju nedokazane, ali ustraju zbog nadmoćnosti dokaza koji ukazuju na ono što se pojavljuje kao sve očitiji zaključak. Zapravo, Epsteina mnogi stručnjaci, novinari i javnost smatraju čovjekom kojeg kopiraju obavještajne agencije, najvjerojatnije Mossad, kao i CIA, a možda i drugi.
Mračni radnik čija se mreža utjecaja proteže daleko izvan financija, do logora ucjena i geopolitičkih manevara.
MintPress: “Vijest je otkrila Epsteinove sumnjive veze s izraelskom obavještajnom službom u nizu dubinskih izvještaja od 2019. do 2021. godine”.
Ovo mišljenje je pojačano Epsteinovim bliskim vezama s Ghislaine Maxwell, osuđenim 2021. godine zbog trgovine maloljetnicima zbog seksualnog iskorištavanja, čiji je otac Robert Maxwell bio poznat kao izraelski “superšpijun”, hvaljeni agent Mossada, s dubokim vezama s izraelskim obavještajnim službama koje su uključivale trgovinu oružjem i špijuna
Priča ispričana ovim mailovima nije samo o bankaru ili finansijeru koji je pao u sramotu. Govori se o svijetu u kojem skandal, kriminal i moć kao da koegzistiraju bez posljedica.
Gdje, iznova i iznova, ista imena koja izlaze iz ruševina ostaju netaknuta.
U paralelnom svemiru mračnih elita moći, korisnost prevladava nad moralom. Epstein, sa svojim Mossadovim šaptom i milijarderskim rolodexom, bio je alat
Dok nije bilo.
(iz članka Freddieja Pontona za ŽICU 21. STOLJEĆA)
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].