Piše: Željko Rutović
Stara poznata ulica Pete proleterske brigade u Nikšiću odnedavno je bogatija za jednu tako reći umjetničku instalaciju, intervenciju u prostoru, maštoviti igrokaz njenih stanara. Naime, tu tik do KUD Zahumlja, jedna od starih lipa, koje inače daju taj gradski poetsko romantičarski šmek, ukrašena je ne malim brojem zidnih satova raznih oblika, dimenzija, boja i dizajna. Složićemo se, i neobično i originalno. I provokativno i imaginativno.
Promišljajuće, inspirišuće i opominjujuće, za sve one sklone čitanju tih znakova pored puta. Tek tako naoko nijemi, tako instalirani na toj prometnoj i poznatoj snenoj ulici, govore mnogo. I u tom stanju i pasivnom statusu ti eksponati rječiti su urbani ikonografi. Nijesu ti satovi na drvetu ni reklamni alat ni depo izgubljenih ili zaboravljenih stvari. Nijesu ni izgubljena postavka u prostoru. Tako u autorskoj akciji zamišljeni i posloženi i samo uslovno nijemi, govore mnogo.
Dojmi se utisak da nam se (is)postavlja gotovo filozofsko pitanje – koliko je sati ? I sa ovim mnoga proishodeća pitanja – da nijesmo možda zakasnili, da nijesmo uludo protraćili vrijeme, da nije već davno bilo pet do dvanaest, da nijesmo možda izgubljeni u vremenu, da nas vrijeme nije pregazilo, da pogrešno možda ne računamo vrijeme, da možda pogrešno ne navijamo svoj sat, te konačno da možda nije stao naš sat tamo neđe u bezvremenu?
Kako god i koju god asocijaciju imali na umu, slučajni ili ne prolaznik, zapitaće se na tren o nekom svom satu o nekom svom vremenu, zapitaće se zašto je neđe ubrzao a neđe usporio. Zapitaće se…
Budi i podstiče ovaj ulični performans traganja za smislom nekog svog sata- unutrašnjeg, duhovnog, vrjednosnog, civilizacijskog tumača i čitača vremena. Tek, pronaći sebe u vremenu oduvijek bijaše čovjekova potreba i izazov sa kojim i samo ljudsko postojanje dobija smisao dimenzije trajanja.
Konačno, satovi na drvetu izraz su duha koji se ne miri sa učmalošću prevaziđenih mjera i njihovih mjerača. A razigrana mašta homo ludensa iznova znači da je prije i poslije svega čovjek mjera svih stvari.
Sociologija grada tog civilizacijskog čovjekovog dostignuća potvrđuje da u uvijek novim oblicima i fenomenima proputije, sumnja i prevrednuje stvari i pojave, na način da bi grad i njegova kultura trajali i išli u korak sa izazovima vremena.
A izazovu svog vremena Peta crnogorska narodnooslobodilačka proleterska udarna brigada, formirana 12. juna 1942. i njen prvi komandant Sava Kovačević, i četrdeset šest boraca Narodnih heroja Jugoslavije ove brigade, odgovorile su svom vremenu, herojski, časno i patriotski, za sva vremena. Njihov sat nije kasnio. U odbrani slobode i njenih ideala ostavili su vječni nauk, patriotski i etički, onako kako bi se svaki ljudski sat mjere svog vremena trebao ravnati.
Nikšićka ulica, Peta proleterska, na vječni ponos istorije imena grada i države Crne Gore.
Ulice imena sjećanja na vremena, ljude, događaje, riječi i djela vječno antifašističkog nasljeđa poručuju nam da neki časovnici nikad ne smiju stati.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].