Nikola Zirojević od politike do očinstva: Sofija kao moja najveća lekcija

U javnosti ga prepoznajemo kao oštrog i principijelnog poslanika, ali iza političkih govornica i dnevnih polemika stoji čovjek čiji svijet čine porodica, sjećanja na bezbrižno djetinjstvo, putovanja, knjige i nova, snažna uloga – očinstvo. U razgovoru za Portal ETV, poslanik SD-a i predstavnik Evropskog saveza Nikola Zirojević govori o vrijednostima koje su ga oblikovale, o lekcijama koje uči kao otac, ali i o životu daleko od političkih reflektora.

„Djetinjstvo je najljepši dio života“

– Moje djetinjstvo bih opisao kao veoma srećno i bezbrižno. To je, u suštini, najljepši dio života, iako kao djeca jedva čekamo da porastemo jer nam se čini da smo nečim ograničeni. Porodica je uvijek vodila računa da mi ništa ne zafali – dobijao sam maksimalnu ljubav i pažnju, a nijesam razmišljao ni o čemu što bi tu sreću moglo poremetiti. To je period kada ne razmišljate o računima, poslu, izdržavanju porodice… i mislim da me je upravo to najviše motivisalo – prisjeća se Zirojević.

Posebno ističe odnos sa majkom i osjećaj odgovornosti koji je kod njega sazrio vrlo rano.

– Uvijek sam osjećao obavezu prema porodici, naročito prema majci, koja je, s obzirom da sam jedinac, čitav život posvetila meni. Još u osnovnoj školi bio sam svjestan da je moja dužnost da vratim sve ono što je porodica uložila u mene – da budem odgovoran, da nemam poroke, da gradim karijeru i, jednog dana, postanem roditelj.

„Da nijesam političar, bio bih u uniformi“

Na pitanje ko bi bio da nije izabrao politiku, Zirojević priznaje da je alternativa uvijek postojala.

– Ovo je možda i najteže pitanje, jer sam se veoma mlad opredijelio za politiku. Ipak, postojala je i druga ljubav – poslovi vezani za vojsku i policiju. Da nijesam u politici, volio bih da profesionalnu karijeru gradim u bezbjednosnom sektoru, obavještajnoj službi ili vojsci. Da su okolnosti u Crnoj Gori bile drugačije, možda bih umjesto Elektrotehničkog fakulteta upisao vojnu akademiju. Ipak, ne smatram da me to što sam inženjer elektrotehnike na bilo koji način ograničava ili predstavlja hendikep za rad u bezbjednosnim službama – naprotiv. Za sada, moja politička karijera ide putem kojim treba da ide i iskreno se nadam da još nije došlo vrijeme da razmišljam o alternativnom profesionalnom pravcu.

„Kad otac dobije ćerku, život se promijeni za 180 stepeni“

Najemotivniji dio razgovora dolazi kada govori o očinstvu.

– Kada čovjek postane roditelj, a ja ću neskromno reći – kada otac dobije ćerku – život se promijeni za 180 stepeni. Sve drugo postane manje važno, a suština života usmjeri se na to jedno malo biće koje vas osvoji od prvog trenutka. Najljepša lekcija koju učim svakog dana sa Sofijom jeste da bezuslovna ljubav zaista postoji – i da se vraća.Iako je još mala i ne može se u potpunosti izraziti riječima, njena ljubav je jasna i snažna. Dijeli je ne samo sa mnom, već sa cijelom porodicom – prije svega sa njenom majkom, ali i sa širim krugom ljudi oko sebe. Ta bezuslovna ljubav koju svakodnevno daje nešto je najljepše što sam u životu spoznao.

Porodica između dvije države

Govoreći o porodičnom balansu, Zirojević pojašnjava da je njegova supruga bila politički angažovana do oktobra ove godine, kada joj je istekao mandat u lokalnom parlamentu u Kumanovu, gdje je rođena.

– Taj period bio je izazovan. Moja supruga se bavila politikom do oktobra ove godine, kada joj je prestao mandat. I tu odluku, da će njen politički angažman tada prestati, je donijela još i prije nego što se Sofija rodila, jer prosto nije bilo prirodno da živi u jednoj državi a da se bavi politikom u drugoj. Međutm, dosta je bio izazovan taj period od februara, kada se Sofija rodila, do oktobra, kad smo morali makar jednom mjesečno putovati u Makedoniju, s obzirom da je ona bila u partiji vlasti, i da su sjednice bile obavezne a njen glas presudan u donošenju nekih odluka. Sofija je već sa mjesec dana dobila pasoš i putovala u inostranstvo. Bilo je naporno, ali ona ima majku koja joj je u potpunosti posvećena, a ja se trudim da svaki slobodan trenutak provedem sa njom i pomognem supruzi u onome što je najljepši, ali i najteži posao u životu.

Knjige, putovanja i e-sport

Iako vremena za hobije ima sve manje, Zirojević priznaje da mu elektronski sportovi pomažu da se opusti, dok putovanja vidi kao životnu školu.

– Putovanja su za mene uvijek bila vrijednost zbog koje sam bio spreman mnogo da žrtvujem, pa čak i da odložim ispit, uz punu podršku porodice. Putovanja sa delegacijama naučila su me da ljudi često nijesu onakvi kakvima djeluju u javnom prostoru – da sa mnogim kolegama, sa kojima se politički ne slažem, mogu imati korektan, pa i prijateljski odnos. To mi je dalo nadu da Crna Gora nije toliko podijeljena koliko se često čini iz parlamentarne perspektive. Poslije napornih dana, kada ima i teških riječi, shvatite da su mnogi od tih ljudi, uprkos različitim stavovima, u suštini dobri i korektni. Kroz rad sa mladima naučio sam da među njima postoji ogroman potencijal koji sistemski i mentalitetski sputavamo, i zato smatram da im treba dati više prostora da se angažuju i iskažu, jer taj potencijal može biti dragocjen za naše društvo i državu.

„Knjiga ima vanvremensku vrijednost“

Kada je riječ o vaspitanju ćerke, nema dilemu.

– Ne smijemo dozvoliti da se djeca prerano uklope u sajber trendove. Trudiću se da kod Sofije razvijem ljubav prema boravku u prirodi i knjigama. Ona već sada obožava vrijeme napolju i raduje se svakom izlasku. Još prije njenog rođenja počeo sam da joj pišem dnevnik na stranom jeziku, kako bih je podstakao na čitanje i učenje jezika. Od najranijeg uzrasta uvodimo i knjige, jer vjerujem da je iskustvo čitanja nezamjenjivo i da snažno oblikuje karakter.

Praznik koji pamti cijeli život

Za kraj, Zirojević se vraća u djetinjstvo.

– Čini mi se da smo ranije na drugačiji način i više i ljepše praznovali. Posebno mi je urezano jedno sjećanje: Bio sam veliki fan sage o Hariju Poteru. Kada je izašao sedmi dio, moj pokojni tetak, za kojeg sam bio izuzetno vezan, kao i on za mene, uspio je da nabavi englesku verziju knjige i poklonio mi je za Božić. Imala je skoro 700 strana i pročitao sam je tog istog dana. To je uspomena koju nosim cijeli život.